DEKRET

POVODOM VIII. STOLJETNICE SMRTI SVETOG FRANJE ASIŠKOG, PROGLAŠAVA SE POSEBNA JUBILEJSKA GODINA S PRIDRUŽENIM POTPUNIM OPROSTIMA.

Sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu i slavu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima. Molite za njega kao što je prije od nas tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje svete milosti.[1]

Dok su još uvijek aktualni i djelotvorni plodovi milosti upravo zaključenoga redovitog Jubileja 2025. godine, u kojemu smo svi bili potaknuti postati hodočasnicima nade koja ne postiđuje (usp. Rim 5,5), tome se kao idealan nastavak pridružuje nova prigoda za radost i posvećenje: osamstota obljetnica blaženog transitus-a svetoga Franje Asiškoga s ovozemaljskog života u nebesku domovinu (3. listopada 1226.).

Posljednjih su se godina i drugi važni jubileji ticali lika i djela Asiškoga Siromaška: osamstota obljetnica prvih jaslica u Grecciu, sastavljanja Pjesme stvorova – toga hvalospjeva svetoj ljepoti stvorenja – te obljetnica primanja svetih rana na brdu La Verni, svojevrsnoj novoj Kalvariji, dvije godine prije njegove smrti. Godina 2026. označit će vrhunac i ispunjenje svih prethodnih slavlja: ona će, naime, biti godina svetoga Franje te ćemo svi biti pozvani težiti svetosti u suvremenom svijetu po primjeru serafskoga utemeljitelja.

Ako je čudesna istina da „nema pod nebom drugog imena dana ljudima“ (usp. Dj 4, 12) osim Isusa Krista, Otkupitelja čovječanstva, jednako je zadivljujuća činjenica da se na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće – u doba takozvanih svetih ratova, moralne opuštenosti i krivo shvaćenog vjerskog žara – „svijetu rodi sunce“[2]: Franjo koji je, kao sin bogatoga trgovca, postao siromašan i ponizan, istinski alter Christus na zemlji, pruživši svijetu opipljive primjere evanđeoskog života i stvarnu sliku kršćanske savršenosti. Naše vrijeme nije mnogo drukčije od onoga u kojemu je živio Franjo te je upravo u tom svjetlu njegovo učenje danas možda još valjanije i razumljivije.
U trenutku kada kršćanska ljubav gasne, kada se neznanje širi poput nemorala, a oni koji uzdižu slogu među narodima to čine više iz sebičnosti negoli iz iskrenog kršćanskog duha; kada virtualno prevladava nad stvarnim, kada su društveni sukobi i nasilje dio svakodnevice, a mir svakim danom postaje sve nesigurniji i udaljeniji, neka ova godina svetoga Franje potakne sve nas da – svatko prema vlastitim mogućnostima – nasljedujemo Asiškog Siromaška, da se oblikujemo što je više moguće prema Kristovu uzoru te da ne obezvrijedimo odluke upravo završene Svete godine: nada u kojoj smo hodočastili neka se sada preobrazi u revnost i žar djelotvorne ljubavi.

I po tome hoću da spoznam da ljubiš Boga i mene, njegova i tvojega slugu, ako to činiš, to jest da ne bude nijednog brata na svijetu koji bi sagriješio koliko god bi mogao sagriješiti koji bi, kad vidi tvoje oči, otišao bez tvojega smilovanja, ako je smilovanje zatražio.[3]

Ovim izvanrednim riječima, zabilježenim u poznatom Pismu jednom ministru, sveti Franjo ne samo da pruža utjehu i savjet anonimnom subratu, već nadasve ocrtava i naglašava temeljni pojam milosrđa, uz koji su neraskidivo vezani pojmovi oproštenja i oprosta. Upravo je jedan oprost, poznati „Asiški oprost“ ili „Porcijunkulski oprost“, papa Honorije III. iznimnom povlasticom udijelio izravno Franji za sve one koji bi, ispovjeđeni i pričešćeni, 2. kolovoza pohodili drevnu crkvicu u blizini Asiza, podignutu 800 godina ranije na „malom komadiću zemlje“ (otuda i naziv Porcijunkula).

Istim onim velikodušnim zanosom i radošću kojom je Svetac – vidjevši da je Kristov vikar uslišao njegovu molitvu – ozario mnoštvo prisutno na posveti Porcijunkule objavljujući udijeljenu milost, Njegova Svetost papa Lav XIV., poslužitelj naše vjere i naše radosti, određuje da se od 10. siječnja 2026. godine, podudarajući se sa zatvaranjem redovitog Jubileja, pa sve do 10. siječnja 2027. godine, proglasi posebna Godina svetoga Franje, u kojoj će svaki vjernik kršćanin, po primjeru Sveca iz Asiza, i sam postati uzor svetosti života i postojan svjedok mira.

Radi potpunijeg ostvarenja postavljenih ciljeva, Apostolska pokorničarna, ovim Dekretom donesenim u skladu s voljom Vrhovnog Svećenika, prigodom Godine svetoga Franje podjeljuje potpuni oprost uz uobičajene uvjete (sakramentalna ispovijed, sveta pričest i molitva na nakanu Svetoga Oca), koji se može primijeniti i kao zagovor za duše u čistilištu.

1) članovima:

• franjevačkih obitelji Prvog, Drugog i Trećeg samostanskog i svjetovnog reda;
• ustanovama posvećenog života, Društava apostolskog života te javnih ili privatnih vjerničkih udruženja, muških i ženskih, koja obdržavaju Pravilo svetoga Franje ili su nadahnuta njegovom duhovnošću, ili pak u bilo kojem obliku trajno čuvaju njegovu karizmu;

2) svim vjernicima bez razlike

koji, neprijanjajući dušom ni uz koji grijeh, budu sudjelovali u Godini svetoga Franje hodočasteći u bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili bogoštovno mjesto u bilo kojem dijelu svijeta koje je posvećeno svetom Franji ili s njime iz bilo kojeg razloga povezano, te ondje pobožno budu sudjelovali u jubilejskim obredima ili barem proveli prikladno vrijeme u pobožnom razmatranju, uzdižući Bogu molitve da bi se, po primjeru svetoga Franje, u srcima pobudili osjećaji kršćanske ljubavi prema bližnjemu te iskrene želje za slogom i mirom među narodima, zaključujući molitvom Oče naš, Vjerovanjem i zazivima Blaženoj Djevici Mariji, svetom Franji Asiškom, svetoj Klari i svim svetima franjevačke obitelji.

Starije osobe, bolesnici i svi koji o njima skrbe, kao i svi oni koji su iz ozbiljnog razloga spriječeni napustiti dom, moći će jednako tako zadobiti potpuni oprost, uz pretpostavku neprianjanja uz bilo koji grijeh i s nakanom da čim prije ispune tri uobičajena uvjeta, ako se duhovno sjedine s jubilejskim slavljima Godine svetoga Franje, prikazujući milosrdnom Bogu svoje molitve, bolove ili životne patnje.

Da bi se ova prilika za zadobivanje božanske milosti putem Vlasti ključeva Crkve što lakše ostvarila, ova Pokorničarna usrdno moli sve svećenike, redovničke i svjetovne, koji posjeduju odgovarajuće ovlasti, da se spremna, velikodušna i milosrdna duha stave na raspolaganje za slavlje sakramenta pomirenja.

Ovaj dekret vrijedi za Godinu svetoga Franje. Bez obzira na bilo koju protivnu odredbu.

Dano u Rimu, iz sjedišta Apostolske pokorničarne, 10. siječnja 2026., uoči blagdana Krštenja Gospodinova.

1. + S.
   Prot. br. 03069/2025-1360/25/I

[1] Okružnica brata Ilije o preminuću svetoga Franje, Franjevački izvori, Sarajevo – Zagreb, 2012., 237.
[2] Dante Alighieri, Božanska komedija, Raj, XI, 50.
[3] Franjo Asiški, Pismo jednom ministru, Franjevački izvori, 131.

Izvor: HFP sv. Ćirila i Metoda