U ovoj homiliji naglašena je istinska sloboda i duboka mudrost duše, koja poput Josipa Egipatskoga, izlazi na megdan đavlu. Crkveni naučitelj Ivan Zlatousti snažno potiče, kako njih, tako i nas danas da odvažno stupamo naprijed na putu prema vječnosti jer “opasnosti vrebaju sa svih strana; ta i mi živimo među ljudima koji robuju nasladama, ugađaju trbuhu i ne čine ništa pobožno ili bogoljubno”.

Sveti Ivan dosljedan je u davanju primjera jer Josipa Egipatskoga stavlja kao uzor čistoće. Najvažnija stvar u ovoj homiliji jest promatranje međusobno suprotsavljenih stvarnosti ljudskoga srca, a to su uzvišenost i čistoća vrline nasuprot koje stoji prljavština požude, prisutna u srcu svakog čovjeka, prizivajući u pamćenje onu nutarnju borbu o kojoj govori sveti Pavao u Poslanici Rimljanima.

Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim (Rim 7, 14 –15).

Čini mi se da je Kristovim slugama uvijek vrlo korisno i prikladno govoriti o čistoći

“Djeca Crkve, nakon što su se obukla u Krista, moraju, prije svih drugih dobara zadobiti čistoću”, započeo je sv. Ivan. “Mi kao Spasiteljevi borci putem božanskih otajstava crpe snagu od Duha, na sličan način, razgovarajući o čistoći, možemo poći u duhovni boj. U ljudskim borbama vijenci dolaze poslije pobjede dok na Kristovu bojnomu polju vijenci dolaze prije pobjede. Radi čega nas je Krist poslao u boj prethodno nas ovjenčavši?”, zapitao se svetac.

“Učinio je to s nakanom da unese strah među protivnike, u isti čas, potaknuvši naša srca da, gledajući na čast, koju nam je darovao Krist, sve što činimo i govorimo bude dostojno časti našega gospodara. Ako kralj, zaodjenut grimizom i glave urešene vijencem, bude unutarnjim previranjima potaknut učiniti nešto nedostojno kraljevstva pa u taj isti tren pogleda na oružje za boj, umah biva snažniji od neprijatelja. Tako i ti, koji si zaodjenut u Krista, kada opaziš da zla požuda neprestano navaljuje na tvoju dušu, upravi svoj pogled Božjemu oružju.”

Uvijek pred očima imaj križ i svoj ćeš vijek proživjeti čist od grijeha

“Lijepo je i pohvalno biti u čistoći, no još je ljepše biti u čistoći. Oni koji stalno o njoj slušaju i govore, dobivaju snažan poziv na samosvladavanje”, istaknuo je propovjednik.

Na primjeru olimpijaca koji u velikim naporima stječu zemaljske nagrade oslikao je važnost duhovnog napora koji je potreban za ono što nam je Gospodin pripremio na nebu:

“Ako se mnogi, vidjevši na gimnastičkim natjecanjima često ovjenčane natjecatelje, brzo svlače, prianjaju na natjecanja i podnose mnogo napora te proliju puno znoja da budu ovjenčani maslinovim ili lovorovim grančicama, s kolikim bismo mi tek žarom trebali podnijeti napor radi čistoće da budemo ovjenčani nebeskim vijencima? Kako to, dakle, nije strašno i vrijedno svake ljutnje što natjecatelje na pobjedu doziva lišće masline i isprazna slava, a nas Kristovi darovi ne uvjeravaju da odbacimo svaku nasladu i suprotstavimo strah Božji svim požudama?”

Nasljedujući Josipa

Josip Egipatski uzoran je primjer čovjeka koji ljubi čistoću, pa ga tako sv. Ivan opisuje kao “čuvara čistoće”.

“Pouzdan i čestit čuvar čistoće, da je premda je zbog požude mogao postati bogat, raskošno živjeti i vladati, uzljubivši čistoću, izabrao radije umrijeti. Vlast i slava u ovomu životu zajedno prestaju, a njihova plaća je prolazna: jedino vrlina nema svršetka. On je pokazao toliko samosvladavanje da je ljepotom duše prikrio mladost svojega tijela. Na nama je, stoga, ne samo promatrati udivljenu čistoću toga mladića nego i nevolje koje je radi nje podnio smatrajući robovanje požudama strašnijim od smrti.”

Josipova je duša bila slobodna, premda je boravio u kući bezbožničkoj, uz mnoge koji su dozivali da im služi, bez ikoga tko bi ga poučio čistoći, uz sve one koji robuju nasladama, ugađaju trbuhu i ne čine ništa pobožno. Nije on čuo svetoga Pavla kako kaže: “Vaša tijela su udovi Kristovi”, usprkos tome, prije nego je čuo glas Božji, pokazao se većim od onih koji su posvećeni nebeskim poukama.

Ako sam ja koji sam rođen prije pojave Božje i nisam vidio kako je Gospodar uzeo naličje sluge niti sam čuo riječi apostola Pavla smatrao da slugama Božjim dolikuje upravljati požudama i nisam izdao čistoću, koliko li tek treba da vi, prožeti strahom i trepetom, živite u čistoći?

Taj nauk brzo izgoni svaku požudu te lako rashladi svaku onu koja se rasplamsa. Ni pljusak, koji padne na vatru, tako lako kao što Božja riječ, ušavši u dušu, brzo rastjera zle požude.

Biti ud Kristov

Zanemarujući blago čistoće, čovjek robuje požudama i njegov grijeh je neizreciv, isticao je sv. Ivan.

Najuzvišeniji Bog, koji sve stvori uze ljudski lik baš zato da s nebesa donese anđeosku svetost. Budući da ima ljudi koji uz toliku milost robuju požudama, veličina njihova grijeha je neizreciva jer čineći udove Kristove udovima bludničinim, prikazuju gospodarevo čovjekoljublje uzaludnim. Nije toliko zlo da onaj koji je sišao s nebesa padne u blato, koliko je zlo da onaj koji je postao Kristovim udom iziđe iz milosti Božje i postane udom bludničinim.

“Kada ti, dakle, zla požuda nasrne na dušu, prisjeti se brzo Krista. Vjeruj da je postavio Pavla koji ti nalaže što da činiš govoreći: ‘Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih bludničinim?'”

“Uvijek pred očima imaj križ i svoj ćeš vijek proživjeti čist od grijeha”, savjetovao je zlatousti svetac.

Homilija i promišljanje preuzeto iz knjige Čistoća i ljubav (2015).