Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Bernardin Filinić. Koncelebrirali su brojni svećenici, među kojima fra Ljudevit i fra Damjan, provincijal Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, koji je i propovijedao, generalni asistent Reda fra Igor Salmič, provincijal Slovenske minoritske province sv. Jožefa fra Milan Kos i tajnik Apostolske nucijature u Republici Hrvatskoj vlč. Alfred Rayan D’Souza.

Provincijal Hontić kazao je u propovijedi da su fra Bernardin, fra Damjan i fra Ljudevit prije 60 godina zaređeni upravo u crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. „A danas ih evo ponovno ovdje kako bi, zajedno s nama, dali Bogu hvalu za ovih neprekinutih 60 godina u Kristovoj službi, kao svećenici svete majke Crkve“, dodao je.

Poručio je da se njihovi jubileji lijepo uklapaju u devetnicu pripreme za svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM i svečano proglašenje crkve Sv. Antuna manjom bazilikom, kao i u 100. obljetnicu dolaska franjevaca konventualaca u Zagreb i 90 godina Župe sv. Antuna Padovanskoga.

„Prigoda je to kako za njih, ali također i za sve nas, da zahvalimo Bogu za sve ono lijepo i dobro što im je Bog u ovih 60 godina podario da su mogli ustrajati u svom svetom pozivu.  Potrebno je također zahvaliti i za sve ono lijepo i milosno što je Bog po njima činio na raznim mjestima gdje su službovali kao pastiri i apostoli Kristovi“, kazao je propovjednik.

Rekao je nadalje da je poznato da ljudi u našem društvu sa 65 godina odlaze u zasluženu mirovinu. „Za svećenike je to nešto kasnije, obično oko 75., no naši dijamantni jubilarci doživjeli su i 85., a još uvijek ne razmišljaju o mirovini“, poručio je.

Fra Bernardin, koji je najstariji, još je uvijek aktivan u Domu za starije kao duhovnik, te pomaže u župama u Puli i okolici. Fra Damjan je u samostanu i crkvi u Splitu te redovito slavi mise, propovijeda i ispovijeda. Fra Ljudevit je donedavno na Svetom Duhu u službi tajnika Provincije, definitora, provincijskog arhivara i knjižničara te člana uredničkog vijeća Veritasa. Danas na Cresu radi u samostanskom arhivu i duhovni je asistent Franjevačkoga svjetovnog reda na mjesnoj i područnoj razini.

Propovjednik je kazao da su mu jubilarci rekli da ne govori mnogo o njima, nego više o Onome koji ih je pozvao i o zvanju koje im je podario. Rekao je da je nedavno čitao knjigu kardinala Roberta Saraha u kojoj razmišlja o liku svećenika te citirao dio toga razmatranja. Potom je kazao da bi „tako savršenog svećenika“ bilo teško naći te je podsjetio da Gospodin ne traži savršene. Također je podsjetio na izreku koja govori da Bog ne poziva sposobne, nego osposobljava pozvane.

„Vjerujem da bi to mogli za sebe reći i naši jubilarci. Vjerujem da se nisu smatrali nešto boljima od svojih vršnjaka, nego ono što ih je razlikovalo od drugih bila je ta spremnost da su povjerovali Bogu da ih on može osposobiti za službu u koju ih je pozvao. I čini mi se da je to bila, a i jest ona glavna životna snaga koja im je dala odvažnosti da unatoč svojim nesavršenostima i poteškoćama života, u kušnji i napasti ustraju, evo, već 60 godina“, rekao je provincijal Hontić.

Povezao je to s naviještenim Evanđeljem dana (Mt 9,27-31). Kazao je da je interesantno primijetiti kako evanđelist ne objašnjava kako slijepci mogu slijediti Isusa ako ne vide. „Oni su se mogli spotaknuti, pasti, ozlijediti, ali bez obzira na sve, idu i viču iz svega glasa: ‘Smiluj nam se, Sine Davidov!’ Možda nam Evanđelist to ne tumači zato jer nam to objašnjava u onom Isusovom pitanju: ‘Vjerujete li da mogu to učiniti?’ Pravi odgovor dobivamo u njihovoj ispovijesti: ‘Da, Gospodine, vjerujemo!’“, pojasnio je propovjednik.

„Čini mi se da je takav stav i ključ uspjeha za ovih 60 godina života naših jubilaraca bilo upravo to pouzdanje da se isplati ići za Gospodinom vapeći: ‘Smiluj nam se, Gospodine!’ i da su mu uvijek na kraju svojih kušnji mogli odgovoriti: ‘Da, Gospodine, vjerujem!’“, dodao je.

Provincijal Hontić kazao je da su životi jubilaraca „poticaj i ohrabrenje da i mi u svome zvanju, u svojim životnim okolnostima imamo hrabrosti ići za Gospodinom s takvim predanjem, čvrsto vjerujući da nam on može dati ono što nam je potrebno, da nas može osposobiti za ono na što nas poziva“. Rekao je da mu se to čini jako važnim za sve one mlade duše koje možda negdje u dubini srca osjećaju onaj tihi Isusov poziv da dođu bliže k njemu, da mu se odazovu da budu s njim, da ih on može slati i dati im snagu da izgone zloduhe, kao što to piše sveti Ivan Pavao II, u svojoj apostolskoj pobudnici „Pastores dabo vobis“ definirajući svećenički poziv.

„Franjevačka braća Bernardin, Damjan i Ljudevit danas su živo svjedočanstvo pouzdanja i vjere, svjedočanstvo da Isus svojih nikad ne ostavlja. Ono što je važno da mi njega nikad ne ostavimo, nego da mu se uvijek vraćamo, da se nikada ne obeshrabrimo, nikad ne zaboravimo da je Gospodin s nama na svim životnim putovima“, poručio je propovjednik.

„Zbog toga je važno da tu svoju vjeru, taj put prema Gospodinu uvijek čistimo i obnavljamo, jer put koji se zapusti postaje neprohodan i teško je njime ići“, dodao je.

Na kraju homilije, provincijal Hontić čestitao je fra Bernardinu, fra Damjanu i fra Ljudevitu. „Želim da se i dalje uzdaju u Gospodina i s njime postojano hode te da zajedno sa psalmistom, čiji smo psalam danas u misi čuli, zajedno mole, pjevaju i slave Gospodina: ‘Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim? Gospodin je štit života moga, pred kime da strepim? Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje, u Gospodina se uzdaj!’“, zaključio je fra Miljenko Hontić.

Na kraju mise je fra Ljudevit izrekao zahvalu u svoje te u ime subraće fra Bernardina i fra Damjana. Kazao je da neće spominjati nikoga poimence te je zahvalio Bogu, poglavarima i odgojiteljima, subraći, roditeljima, rođacima i prijateljima te svim dobrim ljudima koji su ih na njihovom putu podržavali duhovno i materijalno.

„Naše svećeničko ređenje dogodilo se na kraju prvoga zasjedanja Drugoga vatikanskog sabora. Mi smo vjerojatno prva koncilska svećenička zvanja Crkve u Hrvata i mislim da na to možemo biti itekako ponosni“, rekao je.

„I svi vi ovdje okupljeni oko nas, zahvaljujte s nama Gospodinu i hvalite ime Njegovo jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!“, zaključio je fra Ljudevit Maračić.