Materinski jezik Isusa najvjerojatnije je bio aramejski s obzirom na to da se na njime govorilo na području Palestine tijekom 1. stoljeća. Taj semitski jezik, blisko povezan s hebrejskim, i danas upotrebljavaju kršćanske i židovske zajednice u Iraku, Siriji, Iranu, Turskoj, Armeniji, Azerbajdžanu, pa čak i u Rusiji. Međutim, vjerojatno je da je Isus imao nešto znanja i o hebrejskom, donosi Aleteia.

Hebrejski je bio jezik vjerskih tekstova i rituala, a kako je Isus odrastao u pobožnoj židovskoj obitelji bio je upoznat s hebrejskim spisima i sudjelovao je u vjerskim običajima.

Na hebrejskom su napisani i značajni dijelovi Starog zavjeta. Jedinstvene jezične nijanse i teološki uvidi koje pruža hebrejski ponekad se izgube u prijevodu, no upoznavanjem barem nekih hebrejskih riječi i pojmova, kršćani mogu steći dublje razumijevanje biblijskih priča, teoloških tema i povijesnog konteksta koji oblikuje njihovo vjerovanje.

Elohim – hebrejska riječ Elohim često se prevodi kao Bog ili Bogovi u Bibliji. To je, u određenoj mjeri, točno. Riječ Elohim je množina za Eloah. U nekim odlomcima Biblije, Elohim se odnosi na jednine bogova drugih naroda ili na božanstva u množini. Ali u nekim drugim, to je jedno od primarnih imena za Boga – i tako se uglavnom koristi u cijeloj hebrejskoj Bibliji. Nazivanje Boga Elohimom prenosi ideju Njegovog vrhovnog autoriteta, moći i suvereniteta.

Ruach HaKodesh – hebrejski izraz Ruach HaKodesh prevodi se kao Sveti Duh. I u hebrejskoj Bibliji i u Novom zavjetu, Ruach HaKodesh uvijek se nedvosmisleno odnosi na Duha Božjega. Izraz se odnosi na prisutnost i moć Boga u svijetu i životima vjernika – povezanu s božanskim nadahnućem, objavom, vodstvom, preobrazbom i osnaživanjem za duhovno služenje.

Kippur – ova hebrejska riječ odnosi se na koncept pomirenja. Yom Kippur, Dan pomirenja, najsvetiji je dan u godini za Židove. To je vrijeme posta, molitve i pokajanja, gdje pojedinci traže oprost za svoje grijehe i pomiruju se s Bogom. Iako neki autori shvaćaju da su oprost i pomirenje radikalno različiti, istina je da oboje ističu ljudsku (i božansku) sposobnost žrtava i vjerovnika da oproste prijestupnicima i dužnicima i moralne i financijske dugove. Ovo razumijevanje otpuštanja duga nalazi se u 15 poglavlju Ponovljenog zakona i odjekuje u grčkoj izvornoj formulaciji Očenaša – Otpusti nam duge naše kao i u prvoj Isusovoj propovijedi u Evanđelju po Luki u kojoj odmotava Izaijin svitak u subotu u sinagogi i objavljuje da je došao proglasiti Godinu Gospodnju, Jubilarnu godinu.

Poznavanje ovih hebrejskih riječi i njihovih značenja, kršćanima može pružiti dublji uvid u Sveto pismo, Božji karakter kao i u povijesno-kulturni kontekst kršćanstva.