Trebam li postiti na svetkovinu Srca Isusovog?

„Nedjelje i svetkovine su izuzete od obveze posta tako da danas po naravi ovoga slavlja i svetkovine ne bi trebali postiti, no ako je netko odlučio po svojoj savjesti postiti može, ali volio bih da onda to bude nekako u tajnosti i skrovitosti vlastitoga srca da se onda negdje ne ističe ili da se nekome drugome ne bi stvaralo možda neku neugodnu situaciju”, pojasnio je vlč. Damir Ocvirk i naveo primjer ako vas netko pozove na svečani ručak povodom svetkovine Srca Isusova.

Doći na takvo slavlje i tek tamo reći da postimo nije prikladno, već domaćinu to valja na vrijeme priopćiti i dogovoriti.

Na ovaj dan ipak ne bi se trebalo postiti, ponovio je vlč. Ocvirk, jer svetkovina je dan u kojem slavimo i radosni smo kao vjernici, kao što je to i u nedjelju i na druge svetkovine, dane za koje se kaže da u njima kršćani ne bi smjeli biti žalosni. Djela pokore se ne čine na nedjelju i na svetkovinu.

„Dakao te ne znači da se danas možemo prenajesti ili prenapiti, nego krepost umjerenosti vrijedi i za blagdane i isto nedjelje, ali danas slavimo.”

Prije svega – objasnio je dalje – slavimo time što sudjelujemo u svetoj misi, što, ako je potrebno, pristupamo sakramentu svete ispovijedi da možemo očistiti svoje srce i da činimo jednu stanovitu zadovoljštinu, osobito za one grijehe i propuste koji se čine protiv Presvetog Tijela Kristovog.

“Jer – upravo ustanovljujući blagdan Srca Isusovog – sam Isus po vidjelici sv. Margareti Mariji Alacoque kaže, zapravo, da se treba dati danas i zadovoljština protiv svih uvreda koje se nanose Tijelu Kristovu, dakle Svetoj pričesti, pa je u ovaj dan dobro izmoliti i molitve zadovoljštine.”

Ako je ipak netko odlučio postiti, a posti inače petkom, može to onda i namijeniti i kao zadovoljštinu za sve uvrede koje se nanose ne samo Srcu Isusovu, kao znaku Božje ljubavi, nego nego i Presvetom sakramentu, predložio je naš ‘radijski župnik’.

Naš župnik je nama vjernicima veliki problem. Mnoge vjernike je izvrijeđao pa i mene osobno. Imao je psihotične ispade. Takvog župnika ne želimo i ne prihvaćamo ga. Prijavit ćemo ga na Duhovni stol. Njegova je isprika: ‘Ja sam od krvi i mesa.’

„Dakako da je od krvi i mesa. Sjećam se dok sam bio bogoslov na prvoj godini studija, jedan je svećenik na jednoj mladoj misi propovjedao na meni, dečku koji je odrastao u gradu, na neobičan način. Ja nisam naučio na takve propovijedi. On je skinuo sa sebe misnicu i počeo je vikati: ‘Prije nego što počneš ogovarati svećenika; rodi, odgoji, pošalji u sjemenište, pa onda prigovaraj. Zar vi mislite da nama ispod ove crne mantije teče paradajz-juha?’ Meni je to bilo malo neobično, no ima nešto i u tome istine.”

„Svećenik jest od krvi i mesa”, nastavio je vlč. Damir Ocvirk, konstatirajući ipak da mu to nije opravdanje za sve što sebi dozvoli činiti.

Možda je usred nekih nepogodnih situacija, prilika, teško je iz situacije s distance sada točno reći zbog čega svećenik reagira na takav način. Možda je povrijeđen. Možda ne zna drugačije. Možda mu je teško. Možda je takav. Možda mu je bio loš dan. Možda je bio pod utjecajem nečega lošeg. Ne znam, rekao je i apelirao:

„Ne treba možda donositi takav sud: ‘On nam takav ne treba.’ On je dio vaše vjereničke obitelji i kao vjernici dužni smo jedni za druge brinuti. Moliti za svoga župnika. Moliti za njegovo obraćenje. Pomoći mu u tome. Najlakše je čovjeka, zapravo, izbaciti i izgurati iz svoje sredine i tražiti nekog drugog svećenika, nekog boljeg svećenika.”

To je slično onome kada kažemo da je ‘bolja salata u tuđem vrtu’, napravio je ‘HKR-ov župnik’ usporedbu i pozvao da pokušaju „od svoga župnika učiniti svetog župnika”. Pomognite mu „da ostvari svoju svetost, da možda ponovno pronađe ljepotu svećeaničkog poziva”.

„Možda nije naišao na ono što je očekivao kao svećenik – da će pronaći i prihvaćenost i ljubav i plodno tlo za ono što on čini kao svećenik, pa se možda razočara i naljuti.”

„Nekada možda i neka oštra riječ i nije uzalud izgovorena. Nekada treba biti oštar. Kaže apostol Pavao, parafraziram ga: Ako ste se naljutili na mene zbog onoga što sam rekao i promijenili se, onda blago meni. Ali ako ste se naljutili na mene, a ništa se niste promijenili onda je to vaš problem.”

„Tako je i ovo. Ako je župnik nešto rekao što ste vi shvatili kao da vas je uvrijedio, a za vas je dobro, i trebate se promijeniti, onda to i prihvatite, no ako je rekao nešto što vas je povrijedilo, a nije utemeljeno, pokušajte oprostiti svome svećeniku i i moliti za njega, kao i za sve druge svećenike”, zaključio je vlč. Ocvirk podsjećajući i da smo upravo u danu svetkovine Srca Isusovog kada možemo baš moliti da svećenička srca budu po uzoru na Isusovo srce.