"Ime si dobio od trenutka rođenja. Ali već ti je Bog dao ime kad te pozvao u život. U trenutku začeća. Tvoje tijelo raste, ti se razvijaš, ali ime tvoje ostaje. I to ime ti nosiš i kad ideš u bolnicu. Pod tim imenom je tvoj krsni list, pod tim imenom ti je školska svjedodžba, pod tim imenom je tvoja diploma, pod tim imenom tvoj doktorat. Pod tim imenom ćeš konačno i umrijeti i prijeći na drugi svijet. Pod tim imenom je sve. Dakle, tvoje ime je toliko dragocjeno", poručivao je Tomislav Ivančić.
Izgovori svoje ime. Sjeti se da si tim imenom ti označen, nitko drugi. Ako nemaš imena, mi ne znamo tko si, i nitko te neće pozvati ni razgovarati s tobom. Bez imena ti si nepoznanica. Nepostojeći, ako imena nemaš.
Ime si dobio od trenutka rođenja. Ali već ti je Bog dao ime kad te pozvao u život. U trenutku začeća. Tvoje tijelo raste, ti se razvijaš, ali ime tvoje ostaje. I to ime ti nosiš i kad ideš u bolnicu. Pod tim imenom je tvoj krsni list, pod tim imenom ti je školska svjedodžba, pod tim imenom je tvoja diploma, pod tim imenom tvoj doktorat. Pod tim imenom ćeš konačno i umrijeti i prijeći na drugi svijet. Pod tim imenom je sve. Dakle, tvoje ime je toliko dragocjeno. Jer to si ti. Jesi li to ikad spoznao? Jesi li ikad prihvatio svoje ime?
Poslušaj kako te Bog poziva tim imenom.
Zavoli svoje ime. Shvati da si ti ime. I da u mnoštvu od 7 milijardi ljudi Ti postojiš zato što imaš ime. Poslušaj kako te Bog poziva tim imenom. I kako su te otac i majka pozivali, braća i sestre. Djeca u školi, i u vrtiću, a sada svi koji te okružuju. Ime, ime, ime. Jesi li ikad zavolio svoje ime? Jesi li ga ikad vezao uz sebe i rekao: “Da, to sam ja”. Da li se ikad sam dozoveš ujutro kad ti se ne da ustati? Ustaj ‘ajde Marko, nema tu. Ana! Što je? Diž’ se!
Ime te je čudesno obilježilo, ono je tvoje prokletstvo i tvoj blagoslov, to je tvoja prošlost i tvoja budućnost. U tom imenu je tvoja vječnost. Pod tim imenom ti si među milijardama i milijardama i milijunima ljudi. Ti. U tom imenu je tvoje krštenje, tvoja krizma, tvoja pričest, tvoji grijesi i tvoje oslobođenje od grijeha. Ima nešto čudesno. Večeras prihvati svoje ime. Ako ni sad ne shvatiš, bit će mi žao.
U tom imenu je tvoje krštenje, tvoja krizma, tvoja pričest, tvoji grijesi i tvoje oslobođenje od grijeha.
Stavi u svoje ime sve što jesi. Tvoje noge spadaju u tvoje ime, tvoje ruke, tvoja glava, tvoje misli. U nebo ide se samo s imenom. S imenom. Niste nikad pomišljali kako je ime strahovito važno, dragocjeno. Pod tim imenom se ti prepoznaješ, ti odazivaš, ti si rođen. Ti umireš pod tim imenom. Ti se spašavaš pod tim imenom. Zato mi slavimo ime Isusovo. A oni koji su u komunizmu rođeni i živjeli? Zakinuti su, pogotovo sad u neoliberalizmu, jer se tu ne slave imendani, nego rođendani.
Bog te po imenu pozvao, dakle, u trenutku začeća. Slušaj kako te poziva stalno Bog po imenu.
Nikad niste mislili, što vam znači rođendan? Baš ništa. Tad nisi nastao. Tad nisi postao vidljiv. Vidjelo se već na maminom trbuhu da si ti tu. Ime, imendan. Počnite slaviti imendane, molim vas. Ime prijatelju, to si ti. Ne rođenje, to nisi ti. Mama i tata su plakali, a i ti. To je bio dan plača. Bog te po imenu pozvao, dakle, u trenutku začeća. Slušaj kako te poziva stalno Bog po imenu. Dao ti je osobnost i pod tom osobnošću je tvoje ime. Roditelji su čuli i dali ti ime. Zavoli to ime. Imendan, to si ti. Rođendan je prošlost. Imendan ostaje tvoje ime. Ostaje zauvijek. Oni koji su prihvatili svoje ime, time su prihvatili sebe.