"Ti možeš više živjeti, ali ne znači i duže. Više živjeti znači živjeti ovdje sretno, sadržajno, početi već na zemlji vječni život. Počni odmah, ne gubi vrijeme na sporedne stvari. Zapitaj se jesi li ti gospodar ili rob? Prijateljuješ li s Bogom ili ne? Na tebi je stvoriti odluku koja će te učiniti savršeno humanim. Hoćete li se ti i Bog pronaći? Hoćete li ti i Isus postati prisni prijatelji? Neka te dostigne ta sreća", poručuje Tomislav Ivančić u "Minuti za tebe".
Pogledajmo na trenutak zajednički, tko si i koje sposobnosti imaš. Čovjek sve ima – kaže pjesnik – samo nema sebe. Čovjek je ovladao prirodom. On u laboratorijima istražuje kemijske i fizikalne procese te ih koristi za nove spojeve i kombinacije tvari. On istražuje i obrađuje prirodu, pokušava usavršiti poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo i druge grane. Čovjek je unaprijedio medicinu i tako omogućio duže trajanje svog boravka na zemlji. Čovjek je dobio moć nad svime oko sebe. Sve je podvrgnuo svom istraživanju i svojoj koristi. Nad svime ima vlast i moć. Sve on ima.
No, čovjek nema sebe. On nije odlučivao o svom dolasku na svijet i ne odlučuje o svom dolasku. Vezan je uz prostor i vrijeme i ne može se istrgnuti iz kaveza u koji je zatvoren. Ne može se osloboditi starenja, bolesti i smrti. Ne može se otrgnuti grijehu, pogreškama, zloći i patnji. Doživljava sebe kao podvrgnutog nekome tko je nad našim prostorom i vremenom. Savješću je čovjek izravno povezan s Bogom.
Čovjek nije stvoritelj samoga sebe. Bog je izvor njegova života.
Čovjek ne odlučuje koliko će dugo živjeti na zemlji i hoće li biti sretan. On nije odlučivao hoće li dobiti ovaj ili onaj, zdrav ili bolestan organ, nije odlučivao koje će roditelje dobiti, ni kakve će sposobnosti i nesposobnosti imati u životu. Čovjeku je darovana zemlja, darovan mu je on sam, darovana mu je sloboda i savjest. On može sve koristiti sebi i u korist, ali je svojom savješću odgovoran onome koji ga je smjestio u onaj vrt koji se zove Zemlja. Čovjekova sloboda i njegovo upravljanje prirodom nije neograničeno i nije mu dano da njima samovoljno raspolaže, naprotiv, odgovoran je za svoja djela i ponašanje. Čovjek, dakle, može svime vladati i nad svime biti gospodar, ali on sam mora se pokoravati Bogu. Čovjek nije stvoritelj samoga sebe. Bog je izvor njegova života. Bog je njegov otac i njegova majka.
Čovjek sve ima i može imati, ali čovjek nema sebe.
Čovjekova sudbina je u rukama Boga, stoga je prijateljstvo s Bogom za čovjeka sudbonosno pitanje. Čovjek sve ima i može imati, ali čovjek nema sebe. Čovjekov život je u rukama Boga. Jedino razumno čovjekovo držanje jest prijateljevati s Bogom. Bog je čovjekova sudbina. Bog je jedina mogućnost čovjeku da preživi, da bude sretan i savršen.
Ne poštuješ li Boga, tada nastaje u tebi i oko tebe nered. Tad cijela priroda postaje jačom od tebe, tad se buni tvoja narav protiv tebe samoga. Zbog neprijateljstva prema Bogu, zbog grijeha u čovjeku nastaje dvojnost, nesposobnost da se uskladi razum i volja, srce i um, nesposobnost da čovjek vlada prirodom. Odbacujući pravoga Boga, čovjek se klanja krivim bogovima stvarajući kult ličnosti, ili prirodnim pojavama i katastrofama u kojima vidi nadmoćnog neprijatelja. Bog je jedina čovjekova sloboda, jedini mir i jedina mogućnost.
Bog je jedina čovjekova sloboda, jedini mir i jedina mogućnost.
Ti možeš više živjeti, ali ne znači i duže. Više živjeti znači živjeti ovdje sretno, sadržajno, početi već na zemlji vječni život. Počni odmah, ne gubi vrijeme na sporedne stvari. Zapitaj se jesi li ti gospodar ili rob? Prijateljuješ li s Bogom ili ne? Na tebi je stvoriti odluku koja će te učiniti savršeno humanim. Hoćete li se ti i Bog pronaći? Hoćete li ti i Isus postati prisni prijatelji? Neka te dostigne ta sreća.