“Dobrog Papu” odnosno Ivana Dobrog, kako su ga još nazivali, mnogi su zavoljeli zbog njegovog pastoralnog pristupa papinstvu. Vizija svetog Ivana XXIII. dovela je Crkvu u moderno doba s promjenama koje je pokrenuo tijekom Drugog vatikanskog sabora.

Rani život

Sveti Ivan XXIII. rođen je kao Angelo Giuseppe Roncalli u obitelji poljoprivrednika 25. studenoga 1881. Kao treće od 13 djece, u sjemenište u Bergamu ušao je s 12 godina.

Uz pomoć stipendije, Angelo je mogao nastaviti studij u Rimu. Iako mu je školovanje bilo odgođeno dok je služio u talijanskoj vojsci, kasnije se vratio u sjemenište gdje je 1904. stekao doktorat iz teologije.

Put do papinstva

Nakon studija, Angelo je služio kao tajnik novog biskupa Bergama, Giacoma Radinija-Tedeschija, dok je usavršavao svoj studij kanonskog prava.

Nakon devet godina službe i učiteljstva ponovno je stupio u vojnu službu, ovoga puta kao kapelan. Kada se tri godine kasnije vratio iz vojske, služio je kao duhovnik sjemeništa i otvorio hostel za mlade u Bergamu.

Tijekom 1920-ih Roncali je dobio zadatak preurediti Družbu za širenje vjere u Rimu. Kada je preuzeo ulogu naslovnog nadbiskupa Areopolisa i apostolskog vizitatora u Bugarskoj, postao je duboko zainteresiran za dobrobit istočnih Crkava.

Godine 1934. postao je apostolski delegat u Turskoj i Grčkoj, gdje je pomagao u lociranju ratnih zarobljenika i poduzimao razne napore za spašavanje izbjeglica tijekom Drugog svjetskog rata.

Foto: Wikimedia Commons

U Parizu je, 11 godina kasnije, služio kao apostolski nuncij kako bi pomogao u poslijeratnom djelovanju Crkve.

Dok je boravio ondje, bio je prvi stalni promatrač Svete Stolice pri UNESCO-u, obraćajući se skupštinama 1951. i 1952.

Očekivao je da će kao kardinal-patrijarh Venecije obaviti svoju posljednju dužnost. Međutim, Bog je imao veće planove za njega. Izabran je za Papu 28. listopada 1958.

Pontifikat Dobrog Pape

Od početka svog papinstva, papa Ivan XXIII. naglašavao je jedinstvo kršćana i mir u svijetu. U svom se pontifikatu usredotočio na duhovnu skrb umjesto na diplomacije, zbog čega su ga mnogi nazvali “Dobrim Papom”.

Jedna od njegovih prvih inicijativa bila je povećanje članstva Kardinalskog zbora, sa 70 na 87 članova, a u njega je uključio biskupe iz Japana, Afrike i Filipina.

Međutim, njegov najznačajniji čin za vrijeme papinstva bio je sazivanje Drugog vatikanskog koncila, 11. listopada 1962., sa svrhom pouvremenjenja Crkve.

Foto: https://www.nationalshrine.org/ // Zlatna štola koju je papa Ivan XXIII. nosio na Drugom vatikanskom saboru

Sabor je donio mnoge promjene, uključujući reformu liturgije, obnovljenu teologiju Crkve i uključivanje laika, kao i mnoge druge inicijative, a sve kako bi Crkvu uputio u 20. stoljeće.

Rezultati Koncila u potpunosti su sažimali cilj pape Ivana XXIII. o ujedinjenju i brizi za vjernike Crkve usred svijeta koji se mijenja.

Umro je ubrzo nakon toga, 3. lipnja 1963., a papa Franjo ga je proglasio svetim 27. travnja 2014.

Štola koju je papa Ivan XXIII. nosio dok je otvarao Drugi vatikanski koncil kasnije je poklonjena bazilici Bazilici Nacionalnog svetišta Bezgrešnog začeća u Washingtonu DC-ju.

Izvor: Nationalshrinne.org