Sv. Bernadette Soubirous, vidjelica Gospe Lurdske, preminula je u 35. godini života, 16. travnja 1879. Gledajući život ove djevojke, možemo uočiti primjer poniznosti i povjerenja.
Kada se nepoznata žena pojavi pred tobom, stojeći na stijeni i kaže ti da sagradiš svetište njoj u čast, čovjek bi došao u napast zanemariti cijeli prizor tvrdeči da je neka halucinacija, ili bi tražio psihijatrijsku pomoć. Ako bi i nekome to priznali, sigurno bi nam to poručili, piše Catholic Exchange.
Kada netko sumnja u našu vjeru, kako reagiramo? Ako nas netko napada da imamo skrivene namjere, ili da smo pogriješili, da lažemo, jesmo li ustrajni u vjeri, ili se raspadamo pred prvim suprotstavljanjem? Možda ni ne promišljamo o ovim pitanjima i nemamo spreman odgovor.
Ništa joj nije moglo uzdrmati vjeru.
Sv. Bernadette Soubirous se suočila s raznim kritikama, nevjericom i optužbama kada je otkrila svoja mistična viđenja. Njeni su duhovnici sumnjali. Njeni su roditelji na početku bili jednako zaprepašteni kao i svi ostali. Ali ništa joj nije moglo uzdrmati vjeru.
Bernadette je dolazila iz siromašne obitelji. Otac joj je radio kao biznismen, ali nije imao prevelike sposobnosti za to te bi se često opijao, a primila je vjeru od svoje majke koja je bila posvećena katolkinja. Zbog njene obitelji Bernadette je postala radišna, staložena i duboko ukorijenjena u vjeri.
Njena je majka često morali ići raditi, što bi značilo da je većina kućanskih poslova palo na Bernadette kao najstarije dijete. Bernadette je uvelike utjecala i na moralni i duhovni život njene braće i sestara. Priča se kako je jednom Bernadette nosila novorođenu bebu do polja gdje joj je majka radila kako bi ju dojila te je inzistirala na tome, unatoč fizičkoj slabosti.
Njena upornost je omogućilo da ipak bude školovana i primi Gospodina.
Bernadette bila je vrlo boležljiva – patila je od probavnih smetnji kao i respiratornih problema. Kolera i tuberkuloza također su joj ugrozile život, a govorilo se da je i intelektualno bila sporija od ostalih. Njena se prva pričest odgodila zato što je vjeroučiteljica smatrala da ne može shvatiti sadržaj. No, njena upornost je omogućilo da ipak bude školovana i primi Gospodina.
Obitelj je u jednom periodu bila toliko siromašna da se morala preseliti u jednu sobicu koja je prethodno služila kao zatvor. Kada su 11. veljače 1858. Bernadette, njena sestra i prijateljica otišle skupljati drva blizu špilje Massabielle, blizu Lourdesa, Bernadettein se život potpuno promijenio. Čula je zvuk vihora, no ništa se nije pomaklo osim jedne divlje ruže na stijeni. Dok ju je Bernadette ugledala, pojavila se sjajna svijetlost i lik u bijelom – žena koju je Bernadette zvala aquero, “ona”. Bernadette je pritom počela moliti krunicu te kada je završila, žena se nasmijala i nestala.
Bernadette je tvrdila kako nije znala tko je bila žena. 18. veljače, kada je po treći put posjetila špilju, žena ju je zamolila da dođe svakoga dana idućih 15 dana. Riječ se proširila o Bernadetteinim iskustvima. Njeni su roditelji na početku pokušali zabraniti njen odlazak u špilju, iz srama što je njihova kćer toliko privlačila pažnju. Njena sestra i prijateljica tvrdile su kako nisu ništa vidjele, što je pridodalo i skepticizmu o Bernadetteinim izjavama. Sve se više ljudi počelo okupljati oko špilje da su ju čak i lokalne vlasti privele kako bi “priznala” svoju laž. Međutim ona se nije dala smesti te je ostala vjerna.
Njena obitelj je eventualno povjerovala Bernadette te su bili velika podrška.
Lokalne su vlasti počele optuživati nju i njenu obitelj za različite prijestupe. Njena obitelj je eventualno povjerovala Bernadette te su bili velika podrška.
Bilo je i onih koji su vjerovali Bernadette. Mnogi su vjerovali da je žena koja se pojavila Marija, Majka Božja, na temelju njenog opisa. Žena, tko god ona bila, molila je za molitvu i pokoru. Tek se 25. ožujka žena otkrila. Nakon što je Bernadette uporno tražila kako se zove, ona joj je odgovorila: “Ja sam Bezgrešno začeće”. Ovo je otkriće bilo zbunjujuće za Bernadette, no ipak je prenijela informaciju bez ikakve sumnje. Ova je informacija uvelike utjecala na prihvaćanje ukazanja.
Ovo je dobro za Raj!
Možda je i doprinjela Bernadetteina svetosti i poniznost, njeno potpuno povjerenje i staloženost kada se suočila s protivljenjima. Bez obzira što pojedinci vjerovali o ukazanjima, Crkva je proglasila ukazanja dostojnima vjere. Mnogo se može naučiti zahvaljujući Bernadette. Ona je najprije slika snage. Dok su svi bili skeptični prema njoj i optuživali ju, tvrdeći da je mentalno bolesna i da laže, ona je bila uporna. U dugotrajnim ispitivanjima Crkvenih i državnih dužnosnika, ona je inzistirala na tome da govori istinu.
Kada je Bernadette Soubirous umirala, u 35. godini, molila je Djevicu Mariju za snagu. Obolila je od tuberkuloze te je bila u velikim bolovima. Stalno se podsjećala da joj patnja nije uzaludna, tvrdeći: “Ovo je dobro za Raj!”