Spomendan sv. pape Ivana XXIII. obilježava se 11. listopada, na dan kada je, nakon trogodišnje pripreme, otvorio Drugi vatikanski koncil 1962. godine. Bio je to ekumenski Koncil (1962.-1965.) na kojem su kao promatrači prisustvovali predstavnici drugih religija.

Papa je objavio nekoliko enciklika, među njima dvije osobito glasovite: Mater et Magistra i Pacem in terris. O ekumenskim koncilima je rekao: „Ekumenski koncili, svaki put kad se održavaju, svečano slave jedinstvo Krista i njegove Crkve, i stoga vode sveopćem ižaravanju istine, koja pravo usmjeruje pojedinačni, obiteljski i društveni život; jačaju duhovne energije, stalno podižu prema pravim vječnim dobrima.“

Geslo mu je bilo ‘Poslušnost i mir’

Angelo Giuseppe Roncalli rođen je 25. studenog 1881. u mjestu Soto il Monte kod Bergama. Pohađao je sjemenište u Bergamu, a studij teologije i doktorski studij u Rimu, gdje je zaređen za svećenika. Bio je sanitetski dočasnik u I. svjetskom ratu, gdje je vršio službu kapelana u vojnoj bolnici u Bergamu, obilazio ranjenike i pripremao umiruće za sakrament umirućih. Nakon rata je bio profesor pateristike na Lateranskom sveučilištu, a 1925. godine je imenovan biskupom. Geslo mu je bilo „Poslušnost i mir“.

Iskusan diplomat

Vjerovao je da Bog vodi povijest i da će Bog providjeti.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ulazi u diplomatsku službu Svete Stolice te kao nuncij odlazi u Bugarsku. Godine 1945. nuncij je u Parizu, a 1953. patrijarh Venecije i kardinal. Mnogo je putovao, postao iskusan diplomat te imao mnogo uspjeha u svojoj službi. Osobito bolno je proživljavao progone i  uništenje Židova. Mnoge Židove je spasio od sigurne smrti. Zapisao je u svom dnevniku: “Suosjećam s njima i činim sve što mogu da im pomognem. Oni su Isusovi rođaci i sunarodnjaci. Neka im božanski Spasitelj pomogne.“ Hitlerov ambasadom u Turskoj Von Papen je posvjedočio da je mons. Roncalli spasio 24.000 Židova. Do kraja svog života služio je za njih misu.

Vjerovao u dijalog

Bugare je volio kao svoju braću. Kad je 1935. godine bio imenovan apostolskim delegatom u Turskoj i Grčkoj i odlazio iz Sofije u oproštajnom govoru je rekao:

“Gdje god ja bio na svijetu, ako netko iz Bugarske prođe pokraj moje kuće, naći će upaljeno svjetlo na prozoru. Kucaj, kucaj! Neću te pitati, jesi li katolik, brate iz Bugarske, samo uđi. Dočekat će te dvije ruke i obradovat će ti se toplo prijateljsko srce.“

Vjerovao je u dijalog s ljudima, u ekumenizam, u istinsko bratstvo svih ljudi. Bio je miroljubiv, radostan, dobroćudan i otvoren Duhu Božjemu. Vjerovao je da Bog vodi povijest i da će Bog providjeti. U doba kubanske krize posredovao je kod SAD-a i Rusije za opći mir. Rekao je: „Ali mi se moramo odlučno suprostaviti tim zlogukim prorocima koji vazda navješćuju propast, kao da je na pomolu svršetak svijeta. U sadašnjem poretku stvari dobra Providnost nas vodi novim međuljudskim odnosima koji zalaganjem ljudi i iznad svakog njihova očekivanja vode k ispunjenju njezinih još viših i neočekivanih nauma.“

Bio je miroljubiv, radostan, dobroćudan i otvoren Duhu Božjemu.

Nakon smrti Pija XII. 1958. godine izabran je za papu. Već 1959. najavio je opći ekumenski crkveni sabor. Dana 11. listopada 1962. u bazilici sv. Petra svečano je otvorio Drugi vatikanski sabor. Umro je u Vatikanu 3. lipnja 1963. godine u 82. godini života. Papa Ivan Pavao II ga je proglasio blaženim 3. rujna 2000. godine, a papa Franjo svetim 27. travnja 2014. godine.