Priča započinje u koncentracijskome logoru u Auschwitzu, na subotu prije Cvjetnice 1942, prenosi portal Aleteia. Nasilnik, Nijemac, nosi ime Hans. Žrtva je Poljak, po imenu Piotr. O prvome je samo ostalo bilježeno ime i pozicija – “Arbeitsdienstführer”, tj. voditelj operacija. O Poljaku, registriran pod brojem 24, 529, poznato je bilo da mu je puno ime Piotr Edward Dankowski te da je bio katolički svećenik.

Toga jutra, pri jutarnjem prebrojavanju, jedan je drugi svećenik svjedočio okrutnosti koju je vlč. Dankowski doživio. Gurnut na pod jednim udarcem, nastavljali su ga udarati po glavi i trbuhu. Naočale su mu bile slomljene. A razlog? Prethodnog dana vlč. Piotr nije došao raditi zbog bolesti. No nasilnik je to smatrao pukim hirom – “Nisi htio raditi”, optužio je. Pritom su privezali svećenika na jedno deblo, dok je ovaj bio u teškim bolovima te je tek puno kasnije vođen u ambulantu.

Kapo Hans najavio je moj križni put za ovaj Veliki tjedan.

Idućeg je dana, na Cvjetnicu, otac Ladislau Puczka, iako svjestan da ugrožava vlastiti život, posjetio svoga prijatelja i slušao kako mu se povjerava: “Kapo Hans najavio je moj križni put za ovaj Veliki tjedan”.

Tako se i zbilo. U ambulanti je idućih dana vlč. Piotr doživio nove muke. Na Veliki petak, kada je o. Ladislau ponovo došao posjetiti svoga prijatelja, pronašao ga je, poput Isusa na taj isti dan, na križu. Oslabljen, izmoren i pretučen, s deblom privezanim na njegova ramena. Nakon što je primio odrješenje, pozdravio se sa svojim prijateljem: “Vidimo se u raju!”. Istoga dana su na smrt pretukli oca Piotra. Bio je to 3. travnja 1942.

Koncentracijski logor u Auschwitzu/Foto: Pixabay

Kada je II. svjetski rat započeo, o. Piotr nije mogao ostati ravnodušan prema patnji svoga naroda. Pridružio se pokretu otpora u Podhaleu te je zajedno s bratom Stanislavom vodio tajnu radio postaju i pripremao priopćenja za medije. Istovremeno je pomagao onima koje je Gestapo proganjao te su bježali u Mađarsku.

O. Piotr je odbijao skrivati se i bježati.

Njemački lokalni zapovjednik ga je upozorio da je pod nadzorom te da bi ga mogli uhititi u bilo koje vrijeme. No o. Piotr je odbijao skrivati se i bježati te je odlučio ostati na mjestu koje mu je biskup povjerio i obavljao bi svoje pastoralne dužnosti.

10. svibnja bio je priveden i odveden na mjesto gdje su ga ispitivali i mučili. Među “lakšim kaznama” bilo je spavanje na hladnome podu čitave noći. Od tamo su ga privezli u zatvor u Tarnowu, a nakon toga u koncentracijski logor u Auschwitz, 15. prosinca 1941.

Činjenica da je bio svećenik od njega je stvorilo metu za progone.

U logoru je o. Piotr bio natjeran na rad koji je nadilazio njegove snage, morao je kopati jarke za kanale. Činjenica da je bio svećenik od njega je stvorilo metu za progone kapo Hansa, koji bi mu dao “posebne zadatke”, kao što je iskopati vlastiti jarak i ispuniti ga pritom zemljom.

Unatoč svemu, o. Piotr nije gubio svoju smirenost te iako je bio iscrpljen od rada, uspijevao bi zapjevati katoličke himne kako bi poticao druge. Sve do Velikog tjedna, 1942.

Otac Piotr bio je zaređen za svećenika 1931. Bio je iznimno posvećen Gospi, a dolazio je iz obitelji s bogatom tradicijom duhovnoga života. Prijateljski raspoložen, drag i otvoren, znao je kako razgovarati s jednostavnim ljudima, kao i sa svjetskim intelektualcima i pridobio je povjerenje mnoštvo vjernika koji su mu dolazili na ispovijed, tražeći savjete za njihove duhovne i ljudske potrebe.

Papa Ivan Pavao II. beatificirao je o. Piotra 3. lipnja 1999.