Ako je netko bio dokaz da svetost ne znači nužno sumorno ponašanje, bila je to sv. Terezija Avilska, poručuje portal Aleteia. Rođena 1515. u blizini Avile u Španjolskoj, sv. Terezija je također Crkvena naučiteljica. Postala je reformatorica karmelskog reda i autorica klasične duhovne literature.

Njeno prijateljstvo sa sv. Ivanom od Križa slika je njenog živahnog duha. Upoznali su se kada je Tereziji bilo 52, a Ivanu 25, novozaređeni karmelićanin. On je promišljao o tome da postane kartuzijanac, no Tereziji je bio potreban suradnik u reformi muškog karmelskog reda te su postali prijatelji na temelju te zajedničke vizije.

Njihove sličnosti su im pomogle dostići zajednički cilj, dok su njihove razlike obogaćivale njihove duše i reformu.

Ivan je u Terezijinoj reformi prepoznao ono što je toliko gorljivo tražio te je tražio njeno vodstvo. Terezija je cijenila dubinu Ivanovog duhovnog života te ga je izabrala za duhovnika. Njihove sličnosti su im pomogle dostići zajednički cilj, dok su njihove razlike obogaćivale njihove duše i reformu.

Oboje su istovremeno bili aktivni reformatori i mistici.

Imali su neke karakterne sličnosti poput inteligencije, razboritosti, odlučnosti i hrabrosti te su oboje bili osuđeni i neshvaćeni čak i od članova njihovih redova. Također su se oboje susreli s otporom na reformu. Njihove su sličnosti također bile vidljive u njihovoj žarkoj želji da prihvate Pravilo karmelskog reda, u njihovoj čežnji za dubljim molitvenim životom, življenju siromaštva i jednostavnosti, samilosti u njihovoj ljubavi prema drugima… oboje su istovremeno bili aktivni reformatori i mistici.

Zanimljivo je usporediti Terezijinu i Ivanovu osobnost. Iako je Terezija najvjerojatnije ta koja je privlačila više pažnje, oboje su živjeli svetost na svoj način. Ona je bila živahna, pričljiva i duhovita, jako dobra s ljudima”, kako su ju opisale sestre karmelićanke iz Los Angelesa u njihovoj knjizi. “Bila je rođeni vođa te je privlačila pažnju. Njen odnos s drugim ljudima, bilo to s mnoštvom ili s pojedincima, se veoma razlikovalo od Ivanovih susreta. On je bio povučeniji, nježan i neprimjećen, no kada je za to bilo potrebno bio je vrlo sposoban voditi i upravljati”.