Sveti Pavao je bio među najvećim misionarima koji su širili riječi Isusa Krista. On je primjer da naš voljeni Spasitelj može iznova stvoriti bilo koga, čak bio on i najokorjeliji nevjernik ili najpodliji heretik.

Put za Damask

Saul, što je Pavlovo ime, rođen je u židovskoj obitelji u Tarsusu (Turska) oko 8. godine naše ere; on je također bio rimski građanin, činjenica koja će igrati veliku ulogu kasnije u njegovom životu. Školovan kao farizej, po zanimanju je izrađivao šatore, ali je bio najpoznatiji po svojoj mržnji prema kršćanima. Vjerovao je da su Isusova učenja kršila Mojsijev zakon i revno maltretirao, pa čak i zatvorio svakoga tko je slijedio ta učenja.

Prvo spominjanje Savla u Bibliji nalazi se u Djelima apostolskim 7, 58, jer je on promatrač koji gleda kako njegovi kolege Židovi kamenuju svetog Stjepana do smrti. Agresivni progonitelj kršćana u Jeruzalemu, Saul je tražio i dobio dozvolu od velikog svećenika da nastavi put u Damask u svrhu zatvaranja više Kristovih sljedbenika.

Tada Savao, baš poput Djevice Marije izriče u svojem srcu i riječima Gospodinu : Da! Njegov Da, kao i Djevičin promijenit će sliku svijeta.

Većina kršćana zna priču o onome što se dogodilo na putu u Damasku: jarko svjetlo koje je oborilo Savla, Isusov glas, sljepilo i neposredan odgovor na Kristov poziv. Na način prvih apostola koji su, kad ih je Krist pozvao, odustali od načina života da bi ga slijedili, ni Savao ne oklijeva. Kaže da, baš kao što je Blažena Djevica rekla da. Oslijepljen od susreta s Isusom, dopustio je da ga odvedu u Damask gdje je kršten, nakon čega je krenuo širiti Isusovu vijest. Pavao bi tijekom svojeg života iznova ponavljao priču o svom obraćenju, uključujući i različite suce i kraljeve koji su prosuđivali njegove aktivnosti. Djela apostolska na tri mjesta govore o Savlovom iskustvu na putu u Damask.

Foto: Caravaggio, “Obraćenje na putu u Damask/ Catholic National Register

Učinak njegovog obraćenja

Iznenadna Savlova promjena zbunila je one oko njega, jer je bio poznat kao onaj koji mrzi kršćane, koji je tražio da eliminira one pojedince za koje je istinski smatrao da krše židovski zakon. Odjednom se preobrazio iz preziranja Isusovih sljedbenika u gorljivo zastupanje Evanđelja tog istog Isusa. Nitko nije mogao predvidjeti ovo obraćenje; to je jedno od velikih čuda čovječanstva.

Nakon krštenja, Svao, koji će se u 13. poglavlju Djela apostolskih zvati Pavao, otišao je u pustinju Arabije moliti i razmišljati o svom pozivu.

Zatim se vratio u Damask i u sinagogu, gdje je potvrdio Isusovo božanstvo. Iako nije imao kršćansku naobrazbu, Bog mu je ulijevao riječi u srce i usta.

Prijetnja za Pavlov život je postala tolika da su drugi kršćani pomagali Pavlu u bijegu koji je uključivao spuštanje iznad gradskih zidina u košari. Ovo je bio samo početak prijetnji i napada na Paula. Odsad su ga često smatrali socijalno nepoželjnim, agitatorom i vođom opasne sekte.

Zamislite samo kako ga je Gospodin hrabrio na putu u Jeruzalem, gdje je bio poznat kao okrutan i revan progonitelj. Što će ga tamo dočekati?

Iz Damaska ​​je otputovao u Jeruzalem, gdje mu je prethodila reputacija progonitelja kršćana, a tamošnji kršćani bili su nesigurni i zbunjeni njegovom pojavom. Ovdje se susreo i proveo vrijeme s Petrom, postajući još odlučniji služiti svom Spasitelju.

Na saboru u Jeruzalemu, 49. godine, Pavao je uspješno argumentirao rašireno vjerovanje da će nežidovi koji žele postati kršćani prvo morati prijeći na židovstvo, što znači da se pridržavaju Mojsijevog zakona, biti obrezani i poštivati ​​sve židovske prehrambene običaje. Zbog Pavlovog nagovora kršćanstvo bi postalo još raširenije.

Gorljivi obraćenik nije se više mogao nasititi Krista. Njime obuzet, ostatak života razdao se u potpunosti za Evanđelje Isusa Krista.

Poput najvatrenijeg obraćenika, Pavao se jednostavno nije mogao zasititi Krista. S vjerom i hrabrošću raspaljenim Duhom Svetim, Pavao je ostatak svojeg života provodio putujući i propovijedajući Evanđelje od zemlje do zemlje i grada do grada proglašavajući Isusa Mesijom, organiziravši i potičući kršćane da budu odlučni Isusovi sljedbenici, a nevjernici da otvore svoja srca Kristu, kajanjem i krštenjem.  Postat će poznat kao apostol pogana (nežidova) ,a njegova su putovanja, pisma i pouke promijenili svijet.

Foto: Dario Zürchauer

Često u nevolji, Pavao se suočio, zatvorio (iako su ga anđeli spasili), fizički zlostavljao i opetovano ugrožavao i maltretirao zbog propovijedi poruke koju je prethodno napao. Unatoč svim opasnostima s kojima se susreo, nikada nije posustao ili iznevjerio svog Boga. Na kraju je odveden u Rim kao zarobljenik i odrubljena mu glava zbog njegovih učenja.

Zašto je Isus odabrao Pavla?

U tim prvim danima Crkve sigurno su bili dostupni drugi predani Isusovi sljedbenici – sljedbenici koji su bili spremni dati svoj život za svjedočanstvo da je Isus Krist spasitelj svijeta. Ali Isus je izabrao i preobratio ovog farizeja, poznatog kao Savao, rekavši: “on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove”.( Djela 9,15). Bog je odabrao ovog čovjeka koji je imao snažnu mržnju prema svim Isusovim zalaganjima, muškarca koji je ulazio u kuće kršćana i “izvlačio muškarce i žene”, a zatim ih je “predao u zatvor” (Djela 8, 3). Taj je čovjek postao Božji odabrani instrument za širenje Isusove poruke po Bliskom Istoku i dijelovima Europe. Svakako, naš Gospodin djeluje na tajanstvene načine.