Za Hrvatsku katoličku mrežu u pripremi za Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, donosimo vam isječke iz emisije Sutra je dan Gospodnji. Gost emisije je bibličar vlč. Anđelo Maly, a protumačio je stvarnosti naše kršćanske vjere u kojima svake godine sudjelujemo, a nerijetko do kraja ne razumijemo.

“Starim crkvenim piscima bilo je važno pokazati da su se na Isusu ispunila sva proroštva”, rekao je vlč. Maly. Kao najznačajnije proroštvo istaknuo je ono proroka Zaharije “Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, krotak jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.”

Foto: Pixabay

Bibličar je ukazao na činjenicu da evanđelisti Matej i Ivan u događaju Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem vide ispunjenje proroštva koje nam donosi prorok Zaharija.

“Isus se u tom trenutku nalazi na vrhuncu svoje moči”, rekao je vlč. Maly i dodao da je Isus onaj koji je liječio, ozdravljao, propovijedao i mnogima pokazao oduševljenje za Boga kroz solidarnosti i povjerenje.

Gost emisije Sutra je dan Gospodnji u Kristovim najbližim suradnicima prepoznaje rast svijesti i sigurnosti da gledaju i slijede učitelja – Vođu i Mesiju.

“Jeruzalem je grad kralja Davida, kraljevski grad u kojem sada može zasjati cijelo Kristovo kraljevstvo”, napomenuo je vlč. Maly i protumačio Kristov posljednji ulazak u Jeruzalem rekavši da je Isus u grad ušao na kraljevskoj životinji, korisnoj i skromnoj životinji, ne poput ratnika koji su jahali vrsne i prokušane konje, jer Krist želi najaviti mirno vrijeme koje ima naslijediti.

Pasha je najveći židovski blagdan koji  se slavio u proljeće za prvog punog mjeseca proljetnog ekvinocija.

“Pasha nije bila vezana za dane u tjednu nego za mijene mjeseca, stoga je mogla početi na bilo koji dan u tjednu. Trajala je sedam dana od večeri 14. i završavala navečer 21. dana mjeseca nisana, negdje između ožujka i travnja”, istaknuo je bibličar.

Govoreći o prvom ustanovljenju blagdana Pashe, vlč. Maly je podsjetio slušatelje da je Bog preko Mojsija naredio židovskom narodu da svake godine na deseti dan u mjesecu nisanu, glavar obitelji mora izabrati jedno janje koje će čuvati četiri dana, a zatim žrtvovati na 14. dan. To janje se nazivalo Vazmenim janjetom jer se nakon nabavke okićeno vračalo u grad na čuvanje do trenutka žrtve.

“Tako je Isus svečano ušao u grad upravo na deseti dan mjeseca nisana, kada su ‘sveti’ janjci bili nošeni, okićeni vrpcama i cvijećem. Isus je ušao poput vazmenog janjeta da bi se nakon četiri dana žrtvovao na križu za spasenje svijeta. Zato je taj njegov ulazak poseban i drugačiji”, naglasio je.

Slušatelje HKR-a, vlč. Maly je upoznao s prvim zapisom procesije na Cvjetnicu iz četvrtog stoljeća.

“Procesije koje liturgijski nazivamo ‘ophodi’ imaju dugu tradiciju, a prvi opis liturgije Cvjetnice u Jeruzalemu spominje se u četvrtom stoljeću, kod hodočasnice Egerie. Ona opisuje da se te nedjelje oko 13 sati sav puk s biskupom sabrao na Maslinskom brdu kako bi govorili himne i antifone te čitali čitanja. Oko 15 sati zajedno su otišli do bazilike Uzašašća gdje bi ponovno čitali, pjevali i slavili Boga. Prije nego bi krenuli prema gradu u 17 sati, pročitan je ulomak iz evanđelja o Isusovom ulasku u Jeruzalem. Nakon čitanja tog ulomka u zajedništvu s biskupom vjernici su s Maslinskog brda krenuli prema gradu pjevajući himan ‘Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje’. Egeria je zapisala da su sva djeca , putujući prema bazilici Uskrsnuća, u svojim rukama imala palmine ili maslinove grane”, rekao je gost emisije i dodao da je naziv “Cvjetnica” nastao širenjem tradicije kroz Španjolku i Galiju gdje su se koristile vrbine grane i druge grane s cvjetovima.

Istaknuvši da su se procesije mijenjale tijekom stoljeća, vlč. Maly je dodao da je tek nakon reforme pape Pia XII. oformljen ophod koji i danas poznajemo. Slušateljima je približio najsvečaniji od tri dopuštena liturgijska ophoda i ukazao na problem pripisivanja magijskih svojstava palminim i maslinovim grančicama, vjerovanje koje potječe iz osmoga stoljeća.

“To magijsko shvaćanje je  dijelom ostalo vrijedno i danas. Naši ljudi dijelom na Cvjetnicu dolaze zbog grančica, a ne zbog vjere. U našem narodnom mentalitetu mora biti nešto čudotvorno djelotvorno”, napomenuo je.

Nakon blagoslova ljudi grančice mogu zabosti u obliku križa na njivama da spriječe elementarne nepogode ili ih mogu staviti na raspela u kućama.

“To su blagoslovljene grančice i moraju nam u misli prizvati tri biblijske riječi “‘vjeri, nadu i ufanje’. To su zelene, a ne suhe grane. Kao takve su znak mira i života za Isusove prijatelje”, naglasio je bibličar.

Velečasni Maly je protumačio i poklik “Hosana”.

“Poklik ‘Hosana’ dolazi iz psalma 118, koji se koristi u hramskoj liturgiji za vrijeme blagdana Sjenica.  Redak kaže: “Hosana, blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje”. Blagdan Sjenica je spomen na 40 godišnji boravka Izraelaca u pustinji i okrenut je prema budućnosti kada će Izrael ponovno prebivati u Božjoj sjeni. Tijekom tih sedam dana se vrši ophod u kojem narod pjeva hvalospjeve. Uzvik ‘Hosana’ je uzvik radosti zbog Spasiteljeva dolaska i znači ‘spasi nas'”, zaključio je.

Dodajmo da emisiju Sutra je dan Gospodnji možete slušati svake subote u 20:00 i nedjelje u 7:15.