Zakonik kanonskoga prava (ZKP) u kanonu 1251 navodi: »Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim među svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista.«

U svetkovine Katoličke Crkve ubrajaju se: Uskrs, Božić, Bogojavljenje (Tri kralja), Uzašašće, Duhovi, dani vazmene osmine, Presveto Trojstvo, Tijelovo, Srce Isusovo, Krist Kralj, Sveti Josip, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa), Svi sveti, sv. Petar i Pavao, Rođenje Ivana Krstitelja, vlastite svetkovine – svetkovina glavnoga zaštitnika mjesta ili grada, svetkovina posvete i godišnjice posvete vlastite crkve i svetkovina naslovnika, utemeljitelja ili glavnoga zaštitnika reda ili kongregacije.

To će reći i da se dani vazmene osmine ubrajaju u svetkovine – od Uskrsa do Bijele nedjelje – pa su na neki način kršćani još od doba prve Crkve na svaki dan osmine gledali kao da je uskrsna nedjelja. No s vremenom su se mnoge prakse iz toga prvoga doba Crkve izgubile, ali je uskrsna osmina i dalje ostala svetkovinom i to bi vrijeme trebalo provoditi u radosti zbog Isusova uskrsnuća, pa je po sebi moguće izostaviti post i nemrs na petak poslije Uskrsa, a liturgičar Tomislav Hačko pojasnio je: »Crkva, inspirirajući se na drevnom židovskom običaju (usp. Izl 2, 15. 19), produžila je slavlje najveće kršćanske svetkovine za sedam dana, i to kao jedan produženi dan Uskrsa.«