“Da, po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu, koja se podiže kao kuća namijenjena isključivo i za trajno okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava”, stoji u Rimskom pontifikalu, kako navodi vlč. Tomislav Hačko u emisiji HKR-a “Što se događa u svetoj misi?”, odgovarajući na pitanje zašto crkve treba posvetiti.

Kako se posvećuje prostor u kojem se smije slaviti misa?

Vlč. Hačko kaže: “To su sve ostaci obreda kojeg nalazimo u Rimskom pontifikalu pod naslovom Red posvete crkve. Najsvečaniji obred u liturgijskoj godini je Vazmeno bdijenje ili Velika subota, to je kruna svih liturgijskih slavlja, po svome sadržaju i po svome bogatstvu slijedi Red posvete crkve koji ima četiri dijela:

1. sam ulaz u crkvu
2. bogoslužje riječi
3. posvetna molitva i pomazanje crkve i oltara. Tada se u oltar pohranjuju svetačke moći, moći mučenika. Ako nema svetačkih moći mogu se pohraniti kosti nekog drugog sveca ili blaženika
4. cijeli obred završava slavljem mise

“Kada se spominje oltar i on se pomazuje uljem. Ulje je u tome trenutku namijenjeno isključivo za Gospodina, za slavlje euharistije. Kad se čovjek pomazuje, misli se na svećenički red, pomazuje se da bude u službi Gospodina”, rekao je vlč. Hačko

Misa je najveća tajna vjere, žrtva ljubavi, gozba djece Božje

Na pitanje pod kojim uvjetima se smije slaviti misa izvan crkve i posvećenog crkvenog prostora vlč. Hačko osvrnuo se na dopis kardinala Franja Kuharića:” Suočavamo se sa zahtjevima da se misa slavi na skupovima, na tribinama, a da je sadržaj tih susreta posve svjetovan. Postoji opasnost da se misa shvati kao neki vanjski ukras, kao reklama, a da to nije bitni sadržaj kojem se ostvaruje susret žive Crkve sa živim Uskrslim Gospodinom. Misa je najveća tajna vjere, žrtva ljubavi, gozba djece Božje. Stoga se misa događa u zajednici vjernika. Dodati misu posve nekom svjetovnom skupu, kojem prisustvuju ljudi različitih uvjerenja, ljudi koji nisu vjernici bilo bi nametanje mise, djelo prisutnih osoba, a to nije u skladu sa dostojanstvom svete tajne. Zbog tih razloga misa se može slaviti samo u crkvenom prostorima, po želji vjernika. Izvan crkve, na tribinama misa se može slaviti samo ako se radi o vjerničkom skupu i vjerskom sadržaju određene proslave. Ako se radi o susretu posebne važnosti i značenja u koji može Crkva biti uključena svojim poslanjem, o tome donosi sud ordinarijat.”

Vlč. Hačko primjećuje da smo sve više svjedoci kako se mise slave na otvorenom, na ljetnim kampovima, planinarski križnim putovima. HBK 2008. godine izdaje dokument Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici i u tome vidu citira Opću uredbu Rimskog misala: “Za slavlje euharistije Božji se narod većinom okuplja u crkvi, ili ako nje nema ili nije dovoljno velika, na drugom doličnom mjestu koja je dostojna tolikoga otajstva. Crkva ili druga mjesta neka budu zato prikladni za vršenje svetog čina i za djelatno sudjelovanje vjernika. Uz to neka sveta zdanja i bogoštovni predmeti budu uistinu dostojni  i lijepi”, zaključio je vlč. Tomislav Hačko.

Mr. sc. Tomislav Hačko / Foto: Filip Vukina

Vlč. mr. sc. Tomislav Hačko liturgičar je, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, te pročelnik Tiskovnog ureda Nadbiskupije.

Emisija “Što se događa u svetoj misi”  emitira se u programu HKR-a nedjeljom u 7:30. Cijelu emisiju možete poslušati ovdje: