U trenucima života kada se jedno za drugim redaju razočaranja, odnosi s voljenima se zaoštravaju, suočavamo se s vlastitim pogreškama ili imamo zdravstvenih problema, možemo postati potpuno malodušni. Kako vratiti nadu i povjerenje? Psalmi koje predlaže Aleteia otvaraju put k svjetlijim danima:

Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? (Ps 13,2)

Kad nam se čini da je Bog toliko daleko da sumnjamo u njegovo postojanje, padamo u napast da odustanemo od molitve. Vjerujemo da je molitva dobra samo ako smo preplavljeni ljubavlju i zahvalnošću. Kad nam je srce tužno više se ne molimo jer nam padaju na pamet samo gorke riječi. Zašto ne predate svoju bol Gospodinu? Kako bi „žalost mogao pretvoriti u radost i opasati nas radošću“ (usp Ps 30,12) ako se od Njega okrenemo? U Svetom pismu ima mnogo usklika nevolje i tjeskobe. Nije li sam Isus prije smrti povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mk 15,34)

Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. (Ps 55,23)

Bog je spreman podnijeti naš teret. Pitanje je, međutim, dopuštamo li mu da to učini. Nemojmo se sramiti prije nego položimo svoje slabosti. Jedna trula voćka može uništiti čitav sanduk zdravog voća. Čestica truleži koju se nismo usudili staviti pred Gospodina dovoljna je da nas ispuni tugom i gorčinom.

Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! (Ps 51,4)

Bog ne čeka da mu predamo samo naša dobra djela. Također želi da mu uručimo svoj grijeh koji će nam sigurno oprostiti. Sveti Jeronim želio je malom djetešcu Isusu darovati nešto dragocjeno vidjevši ga u jaslicama pa mu je ponudio čak i sav svoj novac. “Dobro, kad bi mi nešto tako rado darovao, onda ću ti reći što mi možeš dati. Daj mi sve svoje grijehe, daj mi sve nemire svoga srca!” “A što ćeš s time učiniti?”, uzvrati mu Jeronim sav smeten. Dijete Isus odgovori: “Tvoje grijehe, nemire tvoga srca želim staviti na svoja ramena i odnijeti ih.”

Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.  (Ps 37,5)

Čak i u najvećoj boli usmjerimo svoj korak prema Gospodinu ispunjavajući male stvari. Nastojmo živjeti u sadašnjem trenutku. Važno je da u ovom trenutku izvršimo Božju volju, on će se pobrinuti za ostalo. Ne brinimo se nepotrebno.

On je ljubav moja i tvrđava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge. (Ps 144,2)

Svaki dan, čak i kad je sve loše, možemo reći barem jedno hvala Gospodinu. Primjerice, za dječji osmijeh, ljepotu krajolika, neočekivani susret, topli stan…Nemojte zaspati bez da zahvalite Gospodinu. Ne bezlično hvala, već hvala na nečem konkretnom. Što više zahvaljujemo, to više razloga pronalazimo za zahvaljivanje. Zahvaljivanje otvara srce i oči Božjim čudima.

Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš. (Ps 18,29)

Bog ne uzima noć, on je prosvjetljuje. Ne izuzima nas iz bitaka, ali daje nam sve što treba za hrabru borbu. Bez obzira na neprozirnost naše noći, bez obzira na sve životne borbe, vjerujmo da već imamo pobjedu u uskrslom Isusu. Vjerujmo mu svim srcem i uskoro ćemo zapjevati: “Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih.” (Ps 63,8).