Papa Franjo ovog četvrtka otvorio je proces beatifikacije sestre Lucije, najstarije od tri fatimske vidjelice, ali središnje osobe u poznavanju i širenju poruke koju je Gospa uputila čovječanstvu u ukazanjima u Covi da Iriji 1917. godine, piše Fatima.pt.

Sveti Otac odobrio je objavu dekreta, potpisanog 22. lipnja, kojim se priznaju herojske kreposti časne sestre karmelićanke nakon audijencije prefekta Dikasterija za kauze svetaca (Sveta Stolica), kardinala Marcella Semerara.

Ovo predstavlja središnji korak u procesu koji vodi do proglašenja vjernog katolika blaženim te se njime vidjelica s. Lucija proglašava časnom službenicom Božjom. Osim toga ovo je pretposljednji korak prema proglašenju svetom.

Za proglašenje blaženom potrebno je priznanje čuda koje se pripisuje zagovoru sada časne službenice Božje Lucije.

Lucija je imala deset godina u vrijeme marijanskih ukazanja u Fatimi, a preminula je 2005. u 97. godini. Posljednjih 50 godina života provela je u karmelićanskom samostanu u Coimbri u Portugalu, a njezini pisani memoari pružili su važan prikaz fatimske poruke.

Papa Franjo već je 2017. godine kanonizirao dvoje drugih fatimskih vidioca, Jacintu i Francisca Marto. Dvoje pastirčića, koji su umrli s 10, odnosno 11 godina, najmlađi su sveci nemučenici u povijesti Crkve.

Proces  kanonizacije sestre Lucije započeo je 2008. godine, odnosno tri godine nakon njezine smrti. Tijekom biskupijske faze, koja je završila 2017. godine, prikupljeno je više od 15 tisuća pisama, svjedočanstava i drugih dokumenata .U listopadu 2022. proces beatifikacije i kanonizacije časne sestre doživio je važan razvoj, uručenjem dokumenta o herojskim krepostima.

Pozitivno mišljenje Dikasterija za kauze svetaca predočeno je Papi, koji je odobrio objavu dotičnog dekreta, a sestra Lucija je sada proglašena časnom.

Treba napomenuti da papa Franjo ovog ljeta planira posjetiti Fatimu kada će u Portugalu boraviti tijekom Svjetskog dana mladih.

Kratka biografija s. Lucije

Sestra Lucija rođena je 28. ožujka 1907. u Fatimi kao kći Marije Rose i Antónia dos Santosa. Dva dana kasnije krštena je i sa 6 godina pristupila je prvoj pričesti u župnoj crkvi. U dobi od 10 godina, sa svojim rođacima S. Franciscom i S. Jacintom Marto, bila je počašćena ukazanjem anđela Portugala (1916.) i Djevice Marije (1917.) u Fatimi.

Nakon smrti svojih rođaka, potpuno predana misiji koju je primila od Boga Lucija napušta svoju domovinu i odlazi u Porto, sa samo 14 godina. U želji da se preda isključivo Bogu, 1925. ulazi u Zavod sestara Svete Doroteje, gdje ostaje do 1948.

Svoj put uglavnom je proživjela u Španjolskoj, gdje je imala dva ukazanja koja zaokružuju ciklus fatimske poruke, s molbama za pobožnost prvih subota (1925.), u Pontevedri, i za posvetu sv. Rusija Prečistom Srcu Marijinu (1929.), u Tuju. Također tijekom tog vremena, po nalogu biskupa Leirije, napisala je svoje prve Memoare, čime je započeo jedno od sredstava putem kojih će širiti poruku iz Fatime.

U želji da bude više sabrana i posvećena Gospodinu i služenju fatimske poruke, ušala je 25. ožujka 1948. u Karmel Svete Terezije u Coimbri, gdje je ostala do svoje smrti.

Jedna od glavnih vrlina koje obilježavaju duhovnost ove časne sestre je poniznost. Suočena s ogromnom količinom pisama koje prima ili ljudi koji je traže, uvijek će jasno reći da je sve “zbog Gospe”. Pritom je Lucija jasno svjesna svog poslanja: zna da je proročica poruke koju joj je Nebo povjerilo, kao djetetu, i kojoj će biti vjerna do kraja, ustrajnošću, smjelošću i hrabrošću. Ništa je ne zaustavlja kada treba objaviti ono što joj je poručilo Bezgrješno Srce Marijino, a ta se odlučnost odražava u njezinu mišljenju i pisanju, u kombinaciji s dubokom pjesničkom osjetljivošću.

Dana 25. ožujka 1984. konačno se ispunila Posveta svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu, kada je Sveti Otac, u zajedništvu sa svim biskupima, ispunio Gospin zahtjev, za što se Lucija silno trudila.

Jedan od najvećih zahtjeva njezinog dugog života svakako je bio živjeti u skladu duhovnost Karmela i fatimske poruke, pomirujući mističnu i proročku dimenziju svoga poziva i poslanja.

Od 2000. godine nadalje, nakon proglašenja blaženim njezinih rođaka i objave trećeg dijela Tajne, Lucija je osjećala da je njezino poslanje izvršeno i rasla želja za nebom, kamo je otišla 13. veljače 2005. u 97. godini. Njezini ostaci pokopani su u bazilici Nossa Senhora do Rosário u Fátimi od 19. veljače 2006.

Crkva i portugalsko društvo stoga su zahvalni ovoj skromnoj karmelićanki za Kristovo svjetlo čiji je život bio ponizan i ozaren.

Ukazanja u Fatimi

Dok je Europom bjesnio Prvi svjetski rat, u malom portugalskom mjestu Fatimi na današnji se dan 1917. dogodilo čudo. Papa Benedikt XV. upravo je izdao pismo kojim se obratio Majci Božjoj da zaustavi ratne strahote te naložio vjernicima da po cijelom svijetu mole za mir. Crkva je u Portugalu osim toga bila u nezavidnoj situaciji, jer joj tadašnji vlastodršci baš i nisu bili naklonjeni. Tu na scenu stupaju troje djece: Lucija, Jacinta i Franjo. Oni su prethodnih godina već imali ukazanja anđela čuvara. Toga dana, 13. svibnja 1917., bila je nedjelja. Lucija je imala deset godina, Franjo devet a Jacinta osam. Poslije svete mise zaputili su se čuvati ovce u jednu dolinu. Nakon što su izmolili krunicu, iznad jednoga izvora ili česme ukazala im se divna Gospođa, svjetlija od sunca. Ona ih je zamolila da na to mjesto dolaze svakog trinaestog u mjesecu sve do listopada.

Pastiri su prvo ugledali dva svjetla, a zatim i samu Gospu. Lucija je kasnije ovako opisala viđenje: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.” Gospa je s djecom stupila u razgovor, rekavši im da se ne boje. Zatim ih je Gospa obasjala divnim svjetlom, koje je prodrlo do najskrovitijih dijelova njihova bića, te su mogli vidjeti sebe u Bogu. Gospa ih je na to potakla da mole krunicu za kraj rata i mir u svijetu. Gospa je nadalje zahtjevala pokoru, te neprestanu molitvu, posebno krunice. Djeci je poručila da će joj se Franjo i Jacinta uskoro pridružiti u nebu, a da će Lucija dugo živjeti.

U srpnju su pastiri su imali viđenje pakla koji im je pokazala Gospa, ali su dobili i upozorenje da će, ako se u svijetu ne prestane s vrijeđanjem Boga, doći do još strašnijeg rata. Gospa je tom prilikom govorila i o obraćenju Rusije. Upozorila je i na silne patnje koje čekaju Svetog Oca i ljude dobre volje. No naglasila je da će na koncu Rusija biti posvećena njezinu Prečistom Srcu i da će se obratiti. To je ukratko sadržaj prve dvije fatimske tajne. Toga je dana Gospa djecu naučila molitvu koja će se od tada moliti poslije svake desetice krunice (“O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe…”). Treća tajna ostala je nepoznata sve do 2000. godine, kada ju je Sveta Stolica konačno objavila. Po objavi treće tajne, odmah je stiglo i objašnjenje od Josepha Ratzingera, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, da se tajna odnosi na događaje koji su se već zbili (prije svega na teške progone kršćana u XX. stoljeću, ali i na atentat na papu Ivana Pavla II.). Gospa je pri svom posljednjem ukazanju 13. listopada objavila svoje ime – Gospa od svete krunice. Upravo 13. svibnja 1981. godine, na dan početka fatimskih ukazanja, pokušan je atentat na papu Wojtylu. Sam papa smatrao je da svoj život duguje Gospi Fatimskoj. U njezinu krunu dao je ugraditi metak kojim je bio pogođen.