Mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, proslavio je 50 godina svećeništva u nedjelju, 23. lipnja, u rodnoj župi u Bijelom Brdu u Bosanskoj Posavini. Zlatnu misu mons. Pere Zebe suslavilo je dvadesetak svećenika među kojima su bili i riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić, domaći župnik Marko Slišković te zlatomisnikov rođeni brat mons. Stipo Zeba i nećak vlč. Kristijan Zeba. Na slavlju se okupilo tisuću i pol vjernika iz brojnih župa Bosanske Posavine i Riječke nadbiskupije u kojima je mons. Zeba djelovao tijekom 45 godina. Nadbiskup Uzinić uputio je prigodnu homiliju osvrnuvši se na slavljenikovo mladomisničko geslo Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma.

„Slavljenik Zeba bio je hrabar svećenik. Nije se u onim teškim vremenima bojao, nego je u molitvi bio i ostao spreman za plovidbu naprijed na lađi Crkve kako nas Gospodin šalje, a on nas šalje na način da nas Kristova ljubav zahvati i ponese. Mnoge nakon njega u našoj nadbiskupiji i svakoga od nas svećenika Gospodin šalje na način Kristove ljubavi koja nas obuzima i oslobađa. Ljubav je ta koja razgoni strah i nepovjerenje. Ona oslobađa naš pogled da vidimo šire i bolje, da ne vidimo samo probleme, izazove i poteškoće, nego Gospodina koji je uz nas. Ona nas oslobađa da ne budemo prignuti na sebe i svoj interes, nego osnaženi Duhom Svetim budemo usmjereni na druge i nastavimo Kristovo djelo spasenja bodreći današnjeg čovjeka kroz izazove i oluje kako nam je danas rekao psalam – u željenu luku, luku spasenja“, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi zajednice Omnia Deo iz Rijeke. Nakon mise održan je prigodan program u kojem je predstavljena zbirka Izabranih pjesama nekadašnjeg župnika Izidora Poljaka, u spomen 100. godišnjice njegove smrti i zahvale za djelovanje u Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu. Druženje je nastavljeno uz izvedbe izvornih pjesama članova KUD-a Bijelo Brdo i HKUD-A Tamburica Koraće.

Tihi molitelj Bosanske Posavine

„Želja mi je da u napaćenoj Bosanskoj Posavini budem tihi molitelj te svakoga dana sa štapom i krunicom u ruci šetam po ovim pustarama, djevičanskim proplancima koje su nekad resila žitna polja, klasje, bogate pšenične plantaže, a sada su kao spodobe nanizane kuća do kuće, ruševine. Tamo gdje je bilo puno života, sada je pustoš i smrt. Pitam se jesam li ja ona vrana koja vapi i grakće nad razvalinama jeruzalemskim ili sam golub nade koji sanja nova vremena?“ rekao je zlatomisnik.

Inače, mons. Pero Zeba rođen je 1948. u Bijelom Brdu kod Dervente u Bosanskoj Posavini u obitelji s desetero djece, od oca Stjepana i majke Ane rođ. Olujić. Osjetivši Božji poziv, otišao je u 1961. u sjemenište u Rijeci, a poslije u bogosloviju te na studij teologije. Za svećenika je u riječkoj katedrali zaređen uoči blagdana sv. Vida 14. lipnja 1974., a mladu misu slavio je iste godine 4. kolovoza u Bijelom Brdu pod geslom „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“. Slijedile su službe u Riječkoj nadbiskupiji: župnog vikara na Vežici, župnika u župi Šapjane, Mune i Vodice, pa Bresci iza koje je uslijedila Klana iz koje je upravljao ranije spomenutim župama. Nakon 23 godine u tim župama mons. Zeba otišao je u Cernik, gdje je djelovao 19 godina.

Mons. Zeba dobitnik je više crkvenih i svjetovnih, lokalnih i državnih priznanja. Među njima je priznanje Općine Čavle za zasluge u toj sredini. Tadašnji riječki nadbiskup Ivan Devčić dodijelio mu je kao zaslužnom svećeniku čast kanonika i monsinjora, a pokojni predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je za veliki humanitarni rad u Domovinskom ratu i nakon rata. Iz ruku dr. Andrije Hebranga primio je Lentu kraljice Jelene za izvanredno humanitarno djelo. Po umirovljenu 2018. odlučio je svoje umirovljeničke dane provoditi u ratom opustošenoj Bosanskoj Posavini u svom rodnom Bijelom Brdu. Tu je na raspolaganju i pomaže svećenicima Derventskog dekanata u pastoralnom radu.