Početak dvadeset i pete obljetnice svoje papinske službe pod marijanskim geslom "Totus tuus" ("Sav tvoj") papa Ivan Pavao II. na današnji je dan 2002. godine stavio pod znak Marije: proglasio je "Godinu krunice" i u najrašireniju marijansku molitvu na svijetu, krunicu, uveo pet novih otajstava koja je nazvao "otajstvima svjetla", vezanim uz najistaknutije trenutke Isusova javnog života. U Marijinom mjesecu listopadu zato vam ponovno skrećemo pozornost na ovu predivnu, ne tako dugu, molitvu koja molitelje povezuje s Marijom i Isusom.
Naime, apostolsko pismo “Rosarium Virginis Mariae” (“Krunica Djevice Marije”) posvećeno je upravo svetoj krunici. Premda “označena svojim marijanskim crtama”, piše Papa u uvodu pisma, krunica je “molitva s kristološkim središtem koja, svojom jednostavnošću, i u trećem tisućljeću ostaje molitva od velikog značenja, upravljena da donese plodove svetosti”.
Nova su otajstva krunice: krštenje na Jordanu, svadba u Kani, navještaj Božjeg kraljevstva s pozivom na obraćenje, preobraženje i ustanovljenje euharistije. Otajstva svjetla mole se između radosnih i žalosnih.
Godina Krunice
Nazivajući novo apostolsko pismo “marijanskom krunidbom” apostolskog pisma “Novo millennio ineunte”, koje je napisao na završetku jubilejske godine 2000., Ivan Pavao II. je razdoblje od listopada 2002. do listopada 2003. godine proglasio “Godinom krunice”.
Papa poziva “pojedine crkvene zajednice” da “upotpune i ukrijepe pastoralne planove” s tom molitvom koja “uvodi u samo središte kršćanskog života i pruža kako redovitu tako i plodnu duhovnu i odgojnu prigodu za osobno razmatranje, odgoj Božjeg naroda i novu evangelizaciju”.
Da bi se “pojačalo kristološku težinu” krunice, u skladu s nadahnućem Drugoga vatikanskog sabora, Papa je odlučio dodati “primjerenu nadopunu” tradicionalnom obliku molitve u tri niza otajstava (radosna, žalosna i slavna), uvođenjem “otajstava svjetla” utemeljenih na “nekim značajnim trenucima Isusova javnog života”.
Pet predivnih otajstava
Ta nadopuna, premda prepuštena na slobodnu volju pojedinaca i zajednica, omogućuje obuhvatiti također otajstva Kristova javnog života između krštenja i muke. Izdvajajući krštenje na Jordanu, svadbu u Kani, navještaj Božjeg kraljevstva s pozivom na obraćenje, događaj Preobraženja i ustanovljenje euharistije, “Kristovo se otajstvo upravo u godinama njegova javnog života na osobit način pokazuje kao otajstvo svjetla, u kojem razmatramo važne vidike Kristove osobe kao konačnog objavitelja Oca”, piše Papa.
Ujedno poziva crkvenu zajednicu da moli otajstva svjetla “nakon što se spomenu Kristova utjelovljenja i skrovitog života, a prije nego se zaustave na trpljenju u muci i uskrsnoj pobjedi”.
Otajstva svjetla se, dakle, po Papinoj preporuci, mole između radosnih i žalosnih, a dan koji se preporučuje za molitvu tih otajstava je četvrtak (koji je prije u pučkoj pobožnosti bio posvećen drugom razmatranju radosnih otajstava u tjednu).
Kada se krunica ne može moliti u cijelosti, Papa predlaže “tjednu razdiobu” tako da se određenim danima u tjednu dadne određeni duhovni “kolorit”, slično onomu kako liturgija čini s različitim dionicama liturgijske godine. U otajstvima svjetla, ističe Papa prolazeći njihov kronološki slijed, “osim Kane, Marijina prisutnost ostaje u pozadini, izuzev ponekog njezina povremenog pojavljivanja u nekom od trenutaka Isusova propovijedanja: ali uloga koju Marija vrši u Kani prati, na neki način, čitav Kristov hod, kao i povijest Crkve”, zaključuje Papa.
Znate li već dobro sva otajstva svjetla? Jeste li ih spremni naučiti?