"Kako slabije međusobno komuniciramo, tako taj put koji postoji između nas, malo-pomalo zarasta, ne vide se tragovi odlaska jedni drugima. Ono što možemo učiniti je, a da se to ne dogodi, da se javimo jedni drugima, da skrbimo jedni o drugima", poručio je fra Josip Vlašić, jedan od pazinskih fratara koji organiziraju e-Duhovne vježbe, u današnjoj "Pozitivnoj minuti".
U mnoštvu negativnih i teških vijesti, ovaj se franjevac u ovim zahtjevnim vremenima odlučio vježbati u pronalaženju dobrih riječi. Fra Josip Vlašić, član međuprovincijskog franjevačkog bratstva u Franjevačkom samostanu Marijina Pohođenja u Pazinu, tako će svakoga dana video-porukom pod nazivom “Pozitivna minuta” tražiti dobre, lijepe i poticajne misli te ih dijeliti putem društvenih mreža.
“Ima jedan dio u našem samostanskom vrtu u koji ja često volim doći. Nalazim se sad u tom dijelu. To je jedan mali puteljak, jedna mala stazica. Kako hodam, iza mene se utabao put. Kada ja tom stazom ne bi prolazio mjesec dana, put se ne bi vidio. Trava bi rasla. Tako nekako je i u našim odnosima. Kako slabije međusobno komuniciramo, tako taj put koji postoji između nas, malo-pomalo zarasta, ne vide se tragovi odlaska jedni drugima. Ono što možemo učiniti je, a da se to ne dogodi, da se javimo jedni drugima, da skrbimo jedni o drugima pa da se ne dogodi ono kako se kaže: Daleko od očiju, daleko od srca”, poručio je fra Josip Vlašić.