"Preskupo nas je Bog platio da bi nas ostavio“, riječi su sv. Padra Pija koje nas podsjećaju na neizmjernu Božju ljubav prema svakome čovjeku. Bog nas je toliko ljubio da je samoga sebe dao za nas! Prikaz Božje ljubavi u povijesti spasenja donose franjevci kapucini!
U početku je sve postalo po Božjoj Riječi po kojoj Bog stvara svijet ni iz čega. Također, po toj Riječi stvara čovjeka i udiše u njega dah života. No, čovjeka je bio zaveden i pao je u grijeh. Grijeh je zavladao čovjekom, no Bog ga ne ostavlja samoga. Bog intervenira u svijet palog čovjeka i naposljetku sam Bog postaje čovjekom da bi izgubljeni čovjek ponovo pronašao Boga.
Prenosimo prikaz povijesti spasenja u kratkim crtama iz Božje Riječi s Instagram profila Evandjelje.dana.ofmcap koji uređuju franjevci Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića.
1. Sve je postalo po Božjoj Riječi
Po svojoj Riječi Bog stvara svijet i čovjeka, vodi ga u život, a kada je čovjek posrnuo i od svoga Stvoritelja odlutao, po toj istoj Riječi Bog postaje čovjekom da bi čovjek ponovo postao Božji!
2. Svojom Riječju Bog stvara svijet ni iz čega
Svaki dan stvaranja započinje Božjom Riječju: “Neka bude…!” i završava “I bi tako.” Svojom Riječju Bog stvara svijet iz ničega i sve što je stvoreno stvoreno je za dobro, a ne za zlo! Svaki dan stvaranja završava stoga komentarom “I vidje Bog da je dobro.”
3. Po istoj Riječi Bog stvara čovjeka sebi slična
Bog stvara čovjeka kao krunu i vrhunac stvaranja obdarivši ga sposobnostima po kojima je gotovo Bogu sličan zato jer čovjeku u tom stvorenom svijetu daje posebnu svrhu: da u Njegovo ime brine za sav stvoreni svijet i život! To je svrha našeg života, odgovor na pitanje zašto postojimo. Čovjek je stvoren da čini dobro, i to ne samo dobro ‑ nego vrhunsko dobro! Stoga posljednji dan stvaranja, stvaranjem čovjeka završava komentarom: “I bijaše veoma dobro!”
4. Čovjeku je Bog udahnuo dah života
Duša koja je u nama besmrtna je jer je dio Božjeg Duha Čovjek je stvoren tako da je tijelom dijelom u materijalnom svijetu, a duhom ‑ koji je dio Božjeg duha ‑ dijelom u duhovnom svijetu. Stoga je čovjek nestalan, jer po tijelu i duhu varira između ova dva stvorena svijeta. Nadalje, čovjek u sebi nosi dio Božjeg Duha u svojoj duši i zato ona ovijek u čovjeku traži Boga, svoga Stvoritelja, jer po prirodi svoga stvaranja osjeća da postoji nešto više i uzvišenije od ovog materijalnog stvorenog Svijeta.
5. Ali čovjek je bio zaveden
Čovjek po svojim sposobnostima osjeća da je sličan Bogu i u njemu se rađa grešna misao ‑ poželje uzeti za sebe ono što Bogu pripada: samostalno rasuđivanje dobra i zla i samostalno rasuđivanje o stvaranju i nastanku života.
6. Po riječima koje izobličuju Božju Riječ čovjek je pogriješio
Nakon što je posegnuo za vrijednostima rasuđivanja dobra i zla i nastanka života čovjek je vidio da ih ipak ne može spoznati i razumjeti potpuno ‑ spoznaje samo pravu (golu) istinu o sebi: iako ima posebne sposobnosti za razliku od drugih Božjih stvorenja on je i dalje samo Božje stvorenje kao i sva ostala i ništa više od toga!
7. Grijeh je zavladao čovjekom
Zbog toga što je pogriješio čovjek se boji i sakriva od Boga, ali ne odlučuje priznati, nego prebacuje odgovornost: time se grijeh još samo više ukorjenjuje u čovjeku i razdvaja ga od odnosa s Bogom Stvoriteljem. U takvom stanju njegov život počinje odumirati. No Bog napominje čovjeku da se takvom svom stanju još uvijek može oduprijeti i vratiti se u zajedništvo s njim!
8. Bog intervenira u svijet palog čovjeka
Bog počinje intervenirati u čovjekovo palo stanje i vratiti čovjeka na početak, da bude onakav, stvoren ne za zlo nego za dobro, kakvim ga je Stvoritelj kod prvog stvaranja i osmislio!
9. Naposljetku sam Bog postaje čovjekom da bi izgubljeni čovjek ponovo pronašao Boga
Ni jedna Božja intervencija u svijet palog čovjeka zavedenog grijehom nije uspjela do kraja povratiti čovjeka u njegovu Božansku priliku kakvom je bio stvoren na početku. Bog zato odlučuje poduzeti posljednju i konačnu intervenciju: On sam postaje čovjekom da bi smo mi ponovo postali Božji, toliko nas je ljubio da je samoga sebe dao za nas: “Preskupo nas je Bog platio da bi nas ostavio!” (Sv. Padre Pio)