Budi dio naše mreže

Liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko u emisiji Hrvatskog katoličkog radija "Što se događa u svetoj misi?", govorio je u nedjelju 18. prosinca o pokliku Aleluja.

/ tg

Poklik “Aleluja” uoči navještaja evanđelja pjeva se ili recitira, koje je njegovo porijeklo i značenje?

“Nakon tišine sav narod ustaje i pjeva, ne jednom već više puta jednu riječ koja je najuže povezana s uskrsnućem Gospodina, a to je aleluja. Naglašavam i sam ambon kao mjesto koje je simbol uskrsnuća Gospodnjeg, odnosno taj kamen koji je odvojen s grobnih vrata, a porijeklo te riječi je u židovskoj tradiciji”, rekao je vlč. Tomislav Hačko.

“Traditio Apostolica (Apostolska predaja) spis iz trećega stoljeća ostavlja nam opis liturgijskog slavlja u Rimu. Spis Traditio Apostolica kaže: Biskup započinje psalam s ‘Alelujom’ i dok ga izgovara, svi govore ‘Aleluja’ što znači: Neka bude slava svemogućem Bogu – to znamo, vjerujemo, radujemo se i zato baš stojimo i pjevamo.”

Sv. Jeronim u četvrtom stoljeću daje svjedočanstvo da se osim na misi ‘Aleluja’ pjeva i za vrijeme sprovoda. On opisuje sprovod svoje prijateljice Fabiole (sv. Fabiola Rimska). O njoj se može malo više pročitati na internetskim stranicama. Taj poklik Aleluja pjeva se i na sprovodu – to je poklik radosti i nije rezerviran samo za svetu misu – taj Aleluja odjekuje kao pečat jednog života koji je završio, odnosno prešao u Božje naručje.

Zašto se uvod u evanđelje razlikuje u korizmenom vremenu od drugog vremena u godini pa umjesto “Aleluja” pjevamo: “Slava tebi Kriste Bože, Kralju slave vječite!”?

To je samo zbog pokorničkog značenja toga vremena, kao i Slava ispuštaju se svi drugi poklici radosti da bi opet novom snagom mogli odjeknuti za onu svetkovinu ili blagdan za koji su i predviđeni.

Zašto evanđelje smije čitati samo đakon ili svećenik?

Navještaj evanđelja snagom službe pripada službenicima koji su primili sakrament Svetog reda, dakle đakonu, prezbiteru i biskupu, a ta zadaća očituje se već u samom činu đakonskog ređenja kada biskup svakom pojedinom đakonu govori: ‘Primi Kristovo evanđelje kojim si postao glasnik. Pazi da što čitaš – vjeruješ, što vjeruješ – učiš, a što druge učiš ti živiš’. Tekst evanđelja je malo ‘viši’ i ‘jači’, u odnosu na druge dijelove svetog pisma, zato što je to Isusov govor – govori sam Krist.

Ono što vjernici ne čuju, ali vide, pogotovo kada je u pitanju neka koncelebracija, kada je prisutan biskup ili više svećenika i đakona – molitva koja se moli nad đakonom ili nekim drugim svećenikom prije nego se navijesti evanđelje, što se tada moli, a vjernici to ne čuju?

Kada se pjeva “Aleluja” đakon ili prezbiter dolazi do biskupa koji predsjeda misnim slavljem, a prezbiter ili biskup mole molitvu nad đakonom. Dakle, đakon traži blagoslov riječima: ‘Gospodine, molim blagoslov’, na što svećenik govori molitvu: ‘Gospodin ti bio u srcu i na usnama, da dostojno i prikladno navijestiš njegovu blagu vijest, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’.

Pitajući za blagoslov, dobro je upoznati se s drugim zapadnim liturgijama koji su još uvijek aktualne – milanska ili poznatija kao ambrozijanska liturgija gdje ne traži samo đakon blagoslov za čitanje nego i čitač. I to baš svaki čitač posebno kad dolazi do ambona. Okreće se prema predsjedatelju i traži blagoslov od predsjedatelja i tada ga predsjedatelj samo prekriži i čitač naviješta Božju riječ.

Ovaj tekst koji se moli nad đakonom ili nekim drugim svećenikom: ‘Gospodin ti bio na usnama’, vraća nas onoj svijesti da ne čitamo bilo kakav tekst, nego posuđujem glas za Božju riječ. Zanimljiv je taj vokativ: ‘Gospodine, molim blagoslov’, đakon ne govori: ‘Biskupe molim blagoslov ili prezbiteru molim blagoslov’, nego se obraća samome Gospodinu.

Za kraj naglašava: Ne smijemo zaboraviti da su biskup ili prezbiter koji predsjeda liturgijom – njih više ne prepoznajemo po imenu i prezimenu kao osobu koja vrši tu službu, nego ga prepoznajemo kao Krista koji vrši tu svoju svećeničku službu. Nikada ne smijemo zaboraviti da liturgija nije naš čin, nego Kristov čin. Zato imamo obraćanje: Gospodine, molim blagoslov”.

Mr. sc. Tomislav Hačko / Foto: Filip Vukina

Vlč. mr. sc. Tomislav Hačko liturgičar je, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, te pročelnik Tiskovnog ureda Nadbiskupije.

 

 

 

 

 

Emisija “Što se događa u svetoj misi”  emitira se u programu HKR-a nedjeljom u 7:30. Cijelu emisiju možete poslušati ovdje:

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja