Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Tanja Kuprešak, po struci psihologica, istaknula je kako Obiteljsko savjetovalište ima tri zaposlenice. Uz nju kao psihologa, u savjetovalištu su zaposlene kolegice kao duhovna asistentica i socijalna radnica, a imaju pet vanjskih suradnika.

“Imamo vrlo šaroliku lepezu korisnika od djece do umirovljenika. Što se tiče samog dolaska do savjetovališta, ljudi dolaze do nas na najrazličitije načine. Putem crkvenih institucija, ili čuju u katoličkim medijima, a najviše dolaze na preporuku ljudi koji su bili kod nas na tretmanu ili još uvijek dolaze. Za nas doznaju i na internetu, a i Centri za socijalnu skrb nam šalju korisnike. Uistinu su izvori i načini vrlo raznoliki”, naglasila je Kuprešak.

Kako je rekla Tanja Kuprešak, oprostiti nekome je potrebno zbog nas samih.

“Puno puta se ljudi zavaravaju misleći kako će drugoga držati u zamci ako mu ne oproste. Ako gledamo iz terapijske perspektive, ono što je cilj je zapravo život, ovdje i sada, a mi ne možemo živjeti u sadašnjosti ako nosimo teret prošlosti. Tako da je važno uistinu otpustiti emocionalni dio da bismo imali mogli imati slobodu, slobodu od tih naših rana, a sloboda je potrebna kako bismo živjeli naš smisao, a to je življenje punine obitelji.”

Osvrćući se na problematiku bračnih odnosa, Kuprešak je naglasila ako se bračni par rastane jer nisu razriješili svoje probleme te rastavom nisu ništa dobili jer će te probleme prenositi u druge odnose.

“Zapravo bračni parovi ulaze u zamke samim time jer međusobno ne komuniciraju. Puno puta se kreće od malih stvari. Događa se zapravo kako jedna osoba nije rekla svom bračnom partneru nešto što je smeta. Uistinu je riječ o svakodnevnim stvarima. Ali nitko nam ne čita misli. Malo poniznosti i skromnosti na redovitoj bazi može prevenirati razvod braka.”

Prema riječima Tanje Kuprešak, opraštanje je istovremeno čin odluke, odnosno volje, ali i čin srca.

“Ako gledamo iz perspektive volje, odnosno odluke, imamo mentalnu slobodu i zapravo jednu svijest o sebi da smo nešto uspjeli, a to utječe na naše vlastito samopoštovanje. A s emocionalne strane doživljavamo rasterećenje. Isto tako ne samo emocionalno nego i s tjelesne strane jer dajemo prostora za jedno normalno funkcioniranje. Naime, ljudi se puno puta javljaju za pomoć zbog psihosomatskih tegoba koje nastaju uslijed rana koje nismo oprostili. Korist je uistinu višestruka.”

Govoreći o opraštanju Tanja Kuprešak naglasila je kako oprostiti ne znači zaboraviti.

“Zaboravljanje bi bilo potiskivanje tj. određeni obrambeni mehanizam. Kroz opraštanje pamćenje ozdravlja jer kad se prisjetimo te povrede ta bol više u nama nije jaka”, poručila je voditeljica Obiteljskog savjetovališta Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Tanja Kuprešak naglasivši kako trebamo odlučiti drugome oprostiti te ako je potrebno i s nekim razgovarati na tu temu.

Emisiju “Pod križem” pogledajte OVDJE.