Župni vikar u Međugorju fra Renato Galić odgovara na pitanje slušatelja Radija Mir Međugorje o blagoslovu male djece tijekom podjele svete pričesti te njegov odgovor prenosimo u nastavku.

”U pojedinim župama se ustalila praksa blagoslivljanja djece za vrijeme pričesti ili dijeljenja križića, dok u drugim je to strogo zabranjeno. Velikim dijelom ovisi o župnicima koji djeluju u određenim župama tako da ta praksa nije ujednačena što može izazvati poteškoće i rasprave. Određeni biskupi su na primjer zabranili to u svojim biskupijama.

Osobno kao svećeniku mi je uvijek drago biti s djecom, ostati s njima i družiti se nakon mise te se malo opustiti.

Svakako treba spomenuti kako nema ništa loše u gesti blagoslivljanja djece ili znamenovanjem križa na čelu. Svjedoci smo kako se ta praksa ustalila za vrijeme devetnica prilikom kojih se to obavlja, na primjer za sv. Antu. To samo po sebi je dobro. Ako pođemo od evanđelja, vidimo kako je se sam Isus družio s djecom. Osobno kao svećeniku mi je uvijek drago biti s djecom, ostati s njima i družiti se nakon mise te se malo opustiti”, kazao je fra Renato napominjući kako problematiku izaziva činjenica da se ta gesta počela podjeljivati za vrijeme svete pričesti.

Gledajući strukturu obreda svete pričesti i liturgijske propise ne nalazimo nikakvu mogućnost za dijeljenje blagoslova ili križića djeci.

”Pričesni obredi su vrhunac euharistijskog slavlja, vrhunac zajedništva Crkve s Kristom, odnosno pojedinog vjernika s Isusom kojega prima u svetoj hostiji. Gledajući strukturu obreda svete pričesti i liturgijske propise ne nalazimo nikakvu mogućnost za dijeljenje blagoslova ili križića djeci. To bi bila jedna novost za koju nema mjesta gledajući razvoj tih obreda. Naš čitatelj je vjerojatno to pogrešno pročitao na internetu budući da se na to referira u drugom dijelu pitanja.

Teško je otkriti kada je počela ova praksa. Vjerojatno je nastala jer su roditelji ili djedovi i bake počeli djecu nositi u naručju na svetu pričest te su svećenici tako počeli blagoslivljat djecu ili im davati križić kako ne bi dolazili bez razloga ili kao neki nadomjestak nečemu”, pojašnjava fra Renato i dodaje kako se u zadnje vrijeme opaža i jedna druga praksa, odnosno da odrasli kršćani koji ne mogu pristupiti svetoj pričesti traže od svećenika da ih blagoslovi za vrijeme pričesti.

Možda ne bi bilo loše da im roditelji udjele križiće na koncu slavlja ili da to učini svećenik ako ga susretnu.

”S ovim činom gubi na važnosti završni blagoslov kojega primamo na kraju slavlja. Naravno da djeca ne mogu u potpunosti razumjeti taj blagoslov. Možda ne bi bilo loše da im roditelji udjele križiće na koncu slavlja ili da to učini svećenik ako ga susretnu.

Ima i slučajeva, kako to kažu sami roditelji, da i njih ta gesta ometa za vrijeme svete pričesti jer se dogodi da je njihov križić važniji od njihove pričesti.

Na kraju bih spomenuo kako se od svećenika ali i od roditelja traži razboritost u ovom činu te da budu pažljivi jer nije lako odjednom prestati s nekim praksama te paziti na djecu da ih ne povrijedimo jer su ona tu najmanje kriva. Neka djeca s nestrpljenjem čekaju taj blagoslov ili križić. Ima i slučajeva, kako to kažu sami roditelji, da i njih ta gesta ometa za vrijeme svete pričesti jer se dogodi da je njihov križić važniji od njihove pričesti. Poticaj svećenicima da osmisle program za djecu na kraju mise ili da ostanu s njima u druženju kao nadomjestak i utjehu što možda neće dobiti križić”, zaključio je fra Renato Galić u emisiji ‘Pitajte svećenika’.