Isus je svetoj Faustini Kowalskoj obećao mnoge milosti onim dušama koje budu štovale njegovo milosrđe.
U nastavku prenosimo glavne oblike štovanja Božjeg milosrđa koji su objavljeni na Facebook stranici Dnevnik Svete Faustine.
1. Štovanje slike Milosrdnog Isusa
Slika Milosrdnog Isusa predstavlja Uskrslog Krista na čijim su rukama i stopalima vidljivi znaci pribijanja na križ. Iz njegova probodenog srca, koje se ne vidi, izlaze dvije zrake: crvena i bijela. Svrha ove slike jest da nam posluži kao posuda kojom možemo zagrabiti i zadobiti milosti, te u tome da bude znak koji će nas i svijet podsjećati na potrebu pouzdanja u Boga i iskazivanja milosrđa svojim bližnjima. Štovanje ove slike se temelji na molitvi punoj pouzdanja popraćenoj djelima milosrđa.
Isus je dao sljedeće obećanje onima koji na taj način budu štovali sliku: milost spasenja, veliki napredak na putu do kršćanskog savršenstva, milost sretne smrti, te sve druge milosti i blagoslove na ovome svijetu onima koji čine milosrđe i koji ga s pouzdanjem zazivaju.
Isusove riječi upućene sestri Faustini:
O značenju crvene i bijele zrake: Obje zrake znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život duša… Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom mog Oca. Blago onom tko će živjeti u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. (Dn 299)
O vrijednosti slike: Ne nalazi se veličina ove slike u ljepoti boja ili poteza kistom, nego u mojoj milosti. (Dn 313)
O milostima koje će pratiti štovatelje slike: Ja obećavam da ona duša koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast. (Dn 48)
O pogledu sa slike: Moj pogled na ovoj slici jednak je mojem pogledu na križu. (Dn 326)
O tome što bi ova slika trebala predstavljati u čovjekovu životu: Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve mojeg milosrđa, jer i najjača vjera ništa ne pomaže bez djela. (Dn 742) Ljudima pružam posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti na izvor milosrđa. Posuda je ova slika s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. (Dn 327)
2. Štovanje svetkovine Božjeg milosrđa
Isus je preko sestre Faustine zatražio da se Njegovo milosrđe štuje posebno svetkovinom Božjeg milosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Slavljenjem svetkovina uprisutnjuju se među nama na poseban način Božja otajstva, te ih toga dana posebno častimo. Tako, slavljenjem svetkovine Božjeg milosrđa na poseban se način uprisutnjuje otajstvo Božjeg milosrđa koje toga dana posebno častimo. Ovu svetkovinu kao obveznom za cijelu Crkvu proglasio je sveti papa Ivan Pavao II. – 30. travnja 2000. godine. Na samu svetkovinu Crkva pruža mogućnost djelomičnog ili potpunog oprosta, a Isus obećava svoje milosrđe svakomu tko mu se s pouzdanjem obrati.
Isusove riječi upućene sestri Faustini:
O duhovnom bogatstvu ove svetkovine: Ja želim da svetkovina milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Toga dana otvorena je nutrina mojeg milosrđa. Ja izlijevam cijelo more milosti na one duše koje se približuju izvoru mojeg milosrđa. Ona duša, koja se ispovjedi i primi svetu pričest dobiva savršen oprost od krivnja i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet. Moje milosrđe tako je veliko, da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski ni anđeoski. Sve što postoji, dolazi iz nutrine moga milosrđa.
O podjeli potpunog oprosta: Svaka duša razmišljat će cijelu vječnost o mojoj ljubavi i o mojem milosrđu. Svetkovina milosrđa proizašla je iz moje nutrine. Ja želim da se ona svečano proslavi na prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće naći nikako mira dokle god se ne obrati izvoru mojeg milosrđa. (Dn 699)
O javnom štovanju slike Milosrdnog Isusa na ovu svetkovinu: Želim podariti potpuni oprost, onim dušama koje se ispovjede i pričeste na Svetkovinu mojeg milosrđa. (Dn 1109)
Ja želim da se ova slika javno izloži na prvu nedjelju poslije Uskrsa. (Dn 88)
O propovijedanju Božjeg milosrđa na ovu svetkovinu: Ja želim da svećenici propovijedaju moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti mi se. Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi. (Dn 50) Stoga na prvu nedjelju poslije Uskrsa treba biti svetkovina milosrđa, a svećenici trebaju propovijedati toga dana dušama moje veliko i neiscrpivo milosrđe. (Dn 570)
3. Molitva krunice Božjeg milosrđa
Isus je sestri Faustini objavio krunicu Božjeg milosrđu u Vilniusu 1935. godine. U objavama koje su slijedile otkrio joj je vrijednost i djelotvornost krunice, te izrekao obećanja koja su vezana za molitvu krunice. U ovoj molitvi mi prikazujemo „Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo“ Isusa Krista Bogu Ocu. Sjedinjujemo se sa žrtvom koju je podnio na križu za spasenje cijeloga svijeta. Prikazivanjem Bogu Ocu „njegova preljubljenoga Sina“, mi se koristimo najuvjerljivijim argumentom koji postoji. Tražimo milost „za nas i cijeli svijet“.
Riječ „nas“ se odnosi na osobu koja moli krunicu, ali i na one osobe za koje se krunica prikazuje i za koje se moli. Riječi „cijeli svijet“ uključuju sve ljude koji žive na zemlji, kao i sve duše u čistilištu. Moleći ovim riječima, mi činimo djelo ljubavi prema bližnjima, a što je, zajedno s pouzdanjem, neophodan uvjet za stjecanje milosti. Posebno obećanje s obzirom na ovu krunicu odnosi se na čas smrti: milost sretne i mirne smrti. Tu milost mogu primiti ne samo oni koji postojano i s vjerom mole krunicu, nego i umirući uz čiju se postelju krunica moli. Isus je obećao da će dati milost onima koji izmole ovu krunicu barem jednom za života, ali pod uvjetom da ju izmole s potpunim pouzdanjem, iskreno i s dubokim žaljenjem zbog počinjenih grijeha.
Isusove riječi upućene sestri Faustini:
O svrsi molitve ove krunice: Ta molitva je za ublaženje moje srdžbe. (Dn 476) Moja kćeri, drag mi je jezik tvoga srca i moljenjem krunice Božjeg milosrđa približuješ mi čovječanstvo. (Dn 929)
O milostima koje se po ovoj krunici primaju: Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje mojem milosrđu. (Dn 687)
O molitvi ove krunice kod umirućih: Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neicrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama mojeg Sina. (Dn 811)
O poticanju na molitvu ove krunice: Moja kćeri, potiči duše moliti krunicu milosrđa koju sam ti dao. Meni se sviđa po ovoj krunici sve vam darovati za što me molite. Duše okorjelih grešnika ispunit ću mirom kad budu molile tu molitvu i bit će sretan čas njihove smrti.
Piši za ožalošćene duše: Kad duša vidi i spozna težinu svojih grijeha, kad se pred njezinim očima odvije sav bezdan njezine bijede u koji se oborila, neka ne očajava, nego se s povjerenjem baci u ruke mojeg milosrđa, kao dijete u ruke svoje drage majke. Te duše imaju pravo prednosti na moje sućutno srce, imaju prednost na moje milosrđe. Reci im da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena, koja je zazvala moje milosrđe. Duša koja se pouzdaje u moju dobrotu, posebno mi se sviđa. Piši, kad se moli ova krunica milosrđa, kod umirućih neću stajati između mojeg Oca i umirućeg kao pravedni Sudac, nego kao Milosrdni Otkupitelj. (Dn 1541)
4. Štovanje Časa milosrđa
Isus je želio da svakoga dana štujemo čas njegove smrti na križu. To je čas milosti za cijeli svijet. On od nas želi da tada razmatramo njegovu pregorku muku jer je po njoj najpotpunije ostvarena Božja ljubav prema ljudima. Isus želi da štujemo i veličamo Božje milosrđe te da, po zaslugama njegove patnje, zadobijemo milosti koje su tako potrebne svakome od nas, svakom pojedincu, cijelome svijetu, a naročito grešnicima.
Čas milosrđa je izričito povezan s tri sata poslije podne. Naše bi molitve tada trebale biti izravno upućene Isusu, a naše molbe bi se trebale pozivati na zasluge njegove pregorke muke. Ukoliko u to vrijeme ne molimo krunicu Božjeg milosrđa, možemo uputiti Isusu kratki zaziv: O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova, kao izvor Milosrđa za nas, uzdam se u tebe.
Isusove riječi upućene sestri Faustini:
O štovanju Časa milosrđa: U tri sata zazivaj moje milosrđe, posebno grešnicima. Udubi se makar na kratko u moju muku, prije svega u moju napuštenost za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Dopuštam ti prodrijeti u moju smrtnu žalost. U tom času ne uskraćujem ništa duši koje me moli po mojoj muci. (Dn 1320)
Podsjećam te, moja kćeri, da ti, kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u moje milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a posebno siromašnim grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge.
U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe pobjeđuje pravednost. Moja kćeri, potrudi se u ovom času moliti Put križa. Ali ako ti to nije moguće, onda pođi na kratko u kapelu i štuj moje Srce, koje boravi puno milosrđa u Oltarskom sakramentu. Ako ti i to nije moguće, uroni samo na kratko u molitvu na mjestu gdje se nalaziš. Ja tražim slavu od svakog stvorenja za moje milosrđe, ali najprije od tebe, jer tebi sam dao najdublje upoznati ovu tajnu. (Dn 1572)
5. Širenje slave (naviještanje) Božjeg milosrđa
Osnova za štovanje i širenje slave Božjeg milosrđa jest svjedočenje vlastitim životom u skladu s duhom ove pobožnosti, a naročito duhom djetinjeg povjerenja u dobrotu i svemoć Božju, kao i djelatnom ljubavlju prema bližnjima. Zatim slijedi i naviještanje ovih oblika pobožnosti te poticanje drugih na pouzdanje u neizmjerno Božje milosrđe.
Isusove riječi upućene sestri Faustini:
O širenju slave Božjeg milosrđa: Kad god me želiš obradovati – propovijedaj svijetu moje veliko neizmjerno milosrđe. (Dn 164) Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u moje milosrđe. (Dn 742)
Objavljuj svijetu o mojem milosrđu, o mojoj ljubavi. Gorim milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O kakvu mi bol pripravljaju odbacujući prihvaćanje. Moja kćeri, čini što je u tvojoj moći da bi proširila klanjanje mojem milosrđu. Što tebi nedostaje, Ja ću dopuniti. Reci trpećem čovječanstvu neka se priljubi uz moje milosrdno Srce i ja ću ih ispuniti mirom. Reci, moja kćeri, da sam ja sav ljubav i milosrđe. Kad mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću, da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivat će je na druge duše. (Dn1074)
Moja kćeri, ne popuštaj u širenju mojeg milosrđa. Time donosiš ublaženje mojem Srcu koje gori vatrom smilovanja za grešnike. Reci mojim svećenicima da će se okorjeli grešnici raskajati po njihovim riječima kad budu govorili o mojem neiscrpnom milosrđu, o smilovanju koje za njih imam u Srcu. (Dn 1521) Čini što je u tvojoj moći da grešnici upoznaju moju dobrotu. (Dn 1665)
O milostima koje prati širenje slave Božjeg milosrđa: S dušama, koje se utječu mojem milosrđu i s onima koje drugima propovijedaju o mojem milosrđu i časte ga, postupat ću u smrtnom času po mojem beskrajnom milosrđu. (Dn 379)
Duše, koje šire slavu mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac, nego milosrdni Otkupitelj. U tom posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego moje milosrđe. Blago duši koja se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići. (Dn 1075)
Onim svećenicima koji šire i proslavljaju moje milosrđe dat ću posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore. (Dn 1521) Sve duše koje časte moje milosrđe, šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše pouzdavati se u moje milosrđe, neće doživjeti užasa u svom smrtnom času. Moje milosrđe će ih štititi u toj posljednjoj borbi. (Dn 1540)