Niz razmišljanja naslovljen Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve podijeljen je po danima – jedno razmišljanje za svaki dan u listopadu, a tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH, prenosi Nedjelja.ba.

Dva djela Paulinine veličine

Na kraju ovog putovanja, zanimljivo je promotriti nastajanje Djela za širenja vjere (1822.) i Žive krunice (1826). Djelo za širenje vjere bilo je zamišljeno kao mreža duhovne i financijske potpore katoličkim misijama ad gentes. Živa krunica je opisana kao mreža molitve za obnovu vjere, čak i tamo gdje su veze duboke (vidi Chantal Paisant, Živa Paulinina krunica ili misija kao ljubav, u dokumentima biskupske konferencije br. 6/2013 o Pauline Marie Jaricot. Djelo ljubavi, objavilo Glavno tajništvo Francuske biskupske konferencije, str. 23-30, osobito str. 23). Ova dva djela govore o Paulininoj veličini, ukorijenjenoj u Isusovoj ljubavi, s univerzalnom vizijom Crkve. Živa krunica, kao i Djelo za širenje vjere, imali su značajnu ulogu u duhovnoj potpori i razvoju misija u 19. stoljeću.

Paulina je bila izrazito uključena u prikupljanje „tjednog novčića“ za misije, nakon što je do nje došla molba za pomoć iz vanjskih misija Pariza, koju je prenio njezin brat Philéas. Paulina okuplja radnike s kojima je već stvorila udrugu „Obnovitelji Srca Isusova“ koja je bila posvećena djelima molitve i milosrđa. Paulina je također izumila svoj poznati decimalni sustav, koji omogućuje proširenje njezina djelovanja na izvanredan način.

Sustav je toliko učinkovit, da već dvije godine kasnije okuplja gotovo 1 000 suradnika. Tako će, u vrijeme službenog stvaranja Djela za širenja vjere, osigurati veliku bazu dobročinitelja za potporu misijama u Aziji i Americi. Uskoro će misionari cijeloga svijeta imati koristi od duhovne i financijske potpore Djelu za širenje vjere i Živoj krunici. Paulina je imala umijeće djelovanja na način koji je bio prilagođen potrebama njenog vremena. Znala je iskoristiti svoju sposobnost okupljanja različitih ljudi i svoje sveopće poslanje naviještanja Evanđelja, a ujedno je imala i izvrstan osjećaj za organizaciju u službi Crkve. Suočena s „općom epidemijom bezbožništva“, pronašla je duhovni lijek za ono što naziva „duhovnom invazijom“ koja prijeti društvu. Vjera i pobožnost nisu više privatna stvar nekoliko pojedinca, nego djelovanje zajednice.

Širenje…

Djelovanje u malim grupama – jedinicama solidarnosti, ne temelji se više na 10 sudionika, već je povećano na 15 sudionika. Paulina će prijatelje Žive krunice usporediti sa slabim i „malim mravima dobroga Gospodina“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, Paris, Lethielle ux, 2011., str. 194 i 197) koji dolaze privučeni blagošću zraka.

„Pa, budući da s razlogom mislimo da smo vrlo bijedna bića, promotrimo za usporedbu malene mrave. Pokušajmo biti skromni i maleni poput njih, do nogu kralja neba i zemlje. Po mom mišljenju, najodličniji čin je štovanje našeg Stvoritelja i potpuno podvrgavanje njegovoj svetoj volji. Reći ćemo mu: Gospodine, kako bi očitovao slavu svog milosrđa, udostoji se s vrha neba na kojem živiš pogledati ove malene, inteligentne mrave, koje je stvorila tvoja svemoć! Uzmi ih u ruke i svojim ih životvornim dahom nadahni novim životom. A onda, Gospodine moj, ako im nakon toga kažeš: „mali mravi, premjestite ovu planinu“, više nećemo reći da je to nemoguće – jer znamo da ti, Gospodine, ne možeš narediti nešto što nije moguće. Stoga, moramo vjerovati da ćeš ti učiniti ono što mi ne možemo“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 194 i 197).

Paulinin Uskrs

Razmatrajmo i o nekoliko redaka koje je Paulina napisala o Uskrsu, radosti i slavi, ali i o Presvetom Trojstvu. „Gospodine, tvoja pobjeda je naše vlastito nasljedstvo […] Ah! na ovaj dan tvog Uskrsnuća, dođi i posjeti svoju zarobljenu djecu – pogledaj na opustošenu zemlju, zavedene ljude, zaražene kugom lažnih doktrina, generacije koje nosi bujica loših primjera … svoje prijatelje, svoju obeshrabrenu djecu, zemlju prekrivenu sjenama smrti. O Božansko svjetlo! Podigni ovaj kamen koji kao da drži u zatočeništvu i u grobu grijeha, većinu svojih jadnih stvorenja […] Pogledaj na svaku dušu koju si osvojio svojom smrću i oslobodi ju svojim Uskrsnućem.

Da, o moj Bože, otajstvo tvog Uskrsnuća jednako je snažno, puno milosti, snage i zasluga kao u trenutku kada se ispunilo. Neka, stoga, bude djelotvorno i u našem nesretnom stoljeću, kako bi se u svim krajevima svijeta osjetio učinak tvog slavnog Uskrsnuća. Zaboravi naše grijehe i naše prijestupe. Oslobodi nas svih lanaca, obnovi svijet i zauvijek nadvladaj sotonino carstvo“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit. str. 233-234).

Na samom kraju meditacija s Paulinom Marie Jaricot najprije ćemo pročitati odlomak iz njene meditacije o Trojstvu: „tijekom Marijinog mjeseca, ove se godine ponovno slavi blagdan Presvetog Trojstva i Presvetog Sakramenta, u kojem se nalaze sva otajstva milosrđa kojeg je Bog učinio čovjekom.

Usred obilne žetve milosti koja nam se nudi u ovom prekrasnom Marijinom mjesecu, ne možemo se obraniti od briga koje sežu do dna duše. Čini se da je Bog, pred kojim se 1 000 godina čini poput jednog dana, požurio da se ponovno ujedini u jednom danu – ne za 12 sati, već za 12 godina koje su upravo prošle, zbog svih čuda koja je učinio za svoj narod više od osamnaest stoljeća. I upravo u vrijeme kada se činilo da su zemaljske nepravde prevršile svaku mjeru, Bog se, na slavu svog beskrajnog milosrđa, suprotstavio mnoštvu grešnika koji ga vrijeđaju, umjesto iskazivanja Pravde, preobilja milosti i blagosti“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 235-236).

Razmišljajmo o riječima Pavla VI., 1972. prigodom druge Međunarodne misijske konferencije, održane u Lyonu povodom 150. obljetnice utemeljenja Djela za širenje vjere. Govoreći o Paulini, Papa piše: „Više od drugih, morala je susresti, prihvatiti i s ljubavlju nadvladati niz sporova, neuspjeha, poniženja i napuštanja, što je njezinom Djelu dalo oznaku križa i njegovu tajanstvenu plodnost. Sjeme koje je Paulina skromno zasadila u zemlju je postalo veliko drvo – Djelo za širenje vjere… Nakon Pauline Jaricot, cijela je Crkva pozvana na takvo konkretno djelovanje“ (Georges Naïdenoff, Pauline Jaricot, op. cit, str. 102).

Odabrati ljubav

Na kraju, napomenimo ovo: kada se Paulina obratila i odlučila uzeti život u svoje ruke, zapravo prepustiti ga u Božje ruke, ona odabire ljubav usmjerenu na misijsko djelovanje. Paulina piše: „Ogromna želja za ljubavlju i sveobuhvatna žeđ da posjedujem svog Boga natjerala me da poželim djelovati u njegovu slavu. Željela sam pridonijeti slavi Crkve. Nikad nisam osjećala poziv za redovničkim životom. Željela sam gledati proslave odijevanja redovnica, ali neodoljiva sila izvela me s radošću iz tog svetog mjesta i kao da je meni zavapila: na ovaj se način ne bi trebala posvetiti Isusu Kristu“ (Georges Naïdenoff, Pauline Jaricot, op. cit., str. 39)

Paulina je cijenila samo unutarnji vapaj ljubavi – molitvu tijekom koje vjernik ujedinjuje svoje srce s predragocjenim veličinama svetih srca – srca Isusova i Marijina. Na taj način postupno učimo djelovati tako da smo ujedinjeni s Isusom i Marijom. Pozvani smo, po primjeru Pauline Jaricot, moliti Isusa i Mariju da pogledaju čovječanstvo s ljubavlju koja „budi najtvrdokornija srca i oživljava najtužnije mrtve duše“ (vidi Chantal Paisant, op. cit., str. 29). Pozvani smo ljubiti i širiti Božju ljubav u svim krajevima svijeta. Onda to postaje „susret snaga koji povezuje naša srca, da savršenije ljubimo sve koje je Bog stvorio na svoju sliku i otkupio svojom dragocjenom krvlju“ (Pravila Žive krunice, 1829; vidi Chantal Paisant, op. cit., str. 27).