Molitva svećenika

Svaki poziv je dar od Oca, koji treba vjerno čuvati u dinamici trajnog obraćenja.

Poslušnost vlastitom pozivu njeguje se svakog dana slušanjem Božje riječi; slavljenjem sakramenata, posebno euharistijske žrtve; evangelizacijom; blizinom najmanjima među nama; i svećeničkim bratstvom, napajajući se molitvom kao najvažnijim mjestom susreta s Gospodinom.

Kao da se svećenik svaki dan vraća na Galilejsko more, gdje je Isus pitao Petra: „Ljubiš li me?“ (Iv  21, 15), da bi ponovno potvrdio svoj „da“.

Trajna formacija

U tom smislu možemo razumjeti nadu izraženu u Optatam Totius da se svećenička formacija ne smije zaustaviti na kraju sjemeništa (usp. br. 22), nego treba otvoriti put kontinuiranoj, trajnoj formaciji, koja će stvoriti dinamiku stalne ljudske, duhovne, intelektualne i pastoralne obnove.

Svi su svećenici stoga pozvani neprestano njegovati vlastitu formaciju da bi održali živim Božji dar primljen po sakramentu svetog reda (usp.  2  Tim  1, 6).

Vjernost vlastitom pozivu, dakle, nije statična ili zatvorena, već je put svakodnevnog obraćenja koji potvrđuje i gradi primljeni poziv.

Nasljedovanje Učitelja

Od trenutka poziva i tijekom početne formacije, ljepotu i stabilnost puta čuva nasljedovanje Krista .

Doista, čak i prije nego što se posveti vođenju stada, svaki svećenik se mora stalno prisjećati da je i sam učenik Učitelja, baš kao i njegova braća i sestre.

Samo kroz suodnos poslušnog nasljedovanja i vjernog učeništva može održati um i srce na pravom putu, kroz previranja koja život može donijeti.

Foto: Vatican Media

Krize

Posljednjih desetljeća, kriza povjerenja u Crkvu uzrokovana zlouporabama koje su počinili članovi klera ispunila nas je sramom i pozvala na poniznost.

Učinila nas je još svjesnijima hitne potrebe za sveobuhvatnom formacijom koja osigurava osobni rast i zrelost kandidata za svećeništvo, zajedno s bogatim i čvrstim duhovnim životom.

Pitanje formacije također je ključno za rješavanje fenomena onih koji nakon nekoliko godina ili čak desetljeća napuštaju svećeničku službu.

Bolne situacija

Ovu bolnu stvarnost ne treba tumačiti isključivo u pravnim okvirima, već zahtijeva da pažljivo i suosjećajno promotrimo povijest ove braće i brojne razloge koji su ih mogli dovesti do takve odluke.

Prikladan odgovor je, prije svega, obnovljena predanost formaciji, čija je težnja rast u intimnosti s Gospodinom.

Formacija angažira cijelu osobu, srce, um i slobodu, da bi ju oblikovala na sliku Dobrog Pastira.

Molitva za duhovna zvanja

Nadam se da će proslava obljetnice dvaju koncilskih dekreta i put koji smo pozvani podijeliti da bismo ih proveli i ostvarili, rezultirati obnovljenom Pedesetnicom duhovnih zvanja u Crkvi i nadahnuti mnoga sveta i postojana zvanja u ministerijalno svećeništvo.

Tako nikada neće nedostajati radnika u Gospodnjoj žetvi.

I neka se u svima nama ponovno probudi želja da se u potpunosti posvetimo promicanju zvanja i stalnoj molitvi Gospodaru žetve (usp.  Mt  9,37-38).

32 svećenika koje je zaredio Papa / Foto: Vatican Media

Preispitivanje praksi

Uz molitvu, međutim, nedostatak svećeničkih zvanja, posebno u određenim regijama svijeta, poziva sve da propitaju plodnost pastoralnih praksi Crkve.

Istina je da razlozi ove krize često mogu biti raznoliki i mnogostruki te da ovise posebno o sociokulturnom kontekstu.

Potaknimo mlade

Istodobno, moramo imati hrabrosti dati snažne i oslobađajuće prijedloge mladima. U sigurnosti da Gospodin nikada ne prestaje zvati (usp.  Iv  11, 28), potrebno je uvijek imati perspektivu zvanja u svakom pastoralnom okružju, posebno u onima koji uključuju mlade i obitelji.

Podsjetimo se: nema budućnosti bez njegovanja svih zvanja!

Zaključno, zahvaljujem Gospodinu koji je uvijek blizu svog naroda i hoda s nama, ispunjavajući naša srca nadom i mirom koji treba donijeti svima.

Zaključak

„Braćo i sestre, želio bih da naša prva velika čežnja bude ujedinjena Crkva, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet.“

Nadalje, zahvaljujem svima vama, svećenicima i vjernicima laicima, koji otvarate svoje umove i srca proročkoj poruci koncilskih dekreta Presbyterorum Ordinis i Optatam Totius i koji ste zajednički spremni crpiti hranu i nadahnuće iz njih za put Crkve.

Povjeravam sve bogoslove, đakone i svećenike zagovoru Bezgrešne Djevice, Majke Dobrog Savjeta, i svetom Ivanu Mariji Vianneyu, zaštitniku župnika i uzoru svim svećenicima.

Kao što je rekao Župnik arški, „Svećeništvo je ljubav Isusova Srca“, ljubav toliko snažna da rastjeruje oblake samozadovoljstva, obeshrabrenja i usamljenosti.

To je potpuna ljubav, darovana nam u svojoj punini u Euharistiji: euharistijska ljubav, svećenička ljubav.

Dano u Rimu, u crkvi svetog Petra, 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, u Jubilejskoj godini 2025., prvoj godini moga pontifikata.

papa Lav XIV.

Apostolsko pismo u cijelosti možete pročitati na službenim vatikanskim stranicama.