Na mrežnoj stranici sv. Padre Pio  objavljeno je kratko svjedočanstvo o ljubavi prema sv. Josipu, koju je ima Padre Pio.

Padre Onorato Marcucci, koji je asistirao Pedre Piju posljednjih nekoliko godina njegova ovozemaljskog života, prisjetio se jednog zanimljivog događaja. U kolovozu 1968. stajao je na trijemu pored sobe čekajući Padre Pija kako bi ga otpratio do sakristije prije večernje molitve. Bila je srijeda, dan posvećen sv. Josipu, a Padre Pio nije se micao. Stajao je u potpunom zanosu pred slikom slavnog Patrijarha obješenom na zidu. Nakon kratkog vremena Padre Onorato upitao ga je: “Padre, idemo li? Već kasnimo…” Padre Pio nije izustio niti riječ. Nastavio je kontemplaciju pred slikom sv. Josipa. Padre Onorato pričekao je još nekoliko minuta, a potom ga primio za ruku i protresao. Padre Pio je došao k sebi i uskliknuo: ” Gledaj! Gledaj! Kako je predivan sv. Josip!”

Spustili su se i u dvorani svetog Franesusreli sakristana koji ih je upitao: “Zašto toliko kasnite?” Padre Pio se nije mogao odvojiti od slike svetog Josipa, odgovorio mu je Padre Onorato.

Svetac je uvijek svojoj duhovnoj djeci savjetovao da gaje duboku i iskrenu pobožnost prema svetom Josipu jer je smatrao kako je to temeljni dio života svakog kršćanina: “Idite k Josipu! Idite k njemu s velikim pouzdanjem jer se ni ja, poput svete Tereze Avilske, ne sjećam da sam išta molio svetog Josipa, a da mi odmah nije udijelio milost.”