O Božjoj pravednosti na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Bog brine za posljednje (Mt 20, 1-16)

Kakva je tvoja ljubav? Najčešće nam nedostaje ljubavi. Premda je na dnu srca, ali ona postoji. Na koji način ispitati svoju ljubav? Pomoći će nam djelić teksta o ljubavi sv. Pavla: „Ljubav se raduje isitni“. Onda sveti Pavao govori, da kad je spoznao ljubav, što je ona i kakva je, postao je zrelim! (1Kor 13,6). Ljubav se raduje istini, a u tumačenju znači također da se ljubav raduje i pravednosti. To znači: tvoj kolega s posla dobio je jako visoku otpremninu. Dobio je pravedno ono što mu je pripadalo. Ti nisi dobio jer na to nemaš pravo. Kako se tada osjećaš? Ili, čini ti se kako netko bolje od tebe živi. Promatraš na svoj način njegovu djecu, ženu i što tada osjećaš? Najčešće to je ljubomora! Ona je znak naše nezrelosti!

Cilj Isusove prispodobe nije usporedba s otpremninom ili obiteljskim životom, nego spasenje onih koji su u farizejskim očima bili nesposobni za Božje kraljevstvo.

Sveti Pavao završava svoju himnu sa spoznajom da od kada ljubi, postao je zreo čovjek. Upravo to trebali bismo spoznati nakon čitanja Isusove prispodobe o radnicima posljednjeg sata u vinogradu. Isus govori o odbačenim ljudima koje nitko nije najmio. Moguće je kako uopće nisu bili sposobni za rad. Nisu odgovarali normama radničke klase i prema tome bili su posljednjima. Cilj Isusove prispodobe nije usporedba s otpremninom ili obiteljskim životom, nego spasenje onih koji su u farizejskim očima bili nesposobni za Božje kraljevstvo. Dragi kršćanine, i ti spadaš u tu skupinu! Naravno, gledajući očima farizeja i njihovih učenika sve do danas. Ali to je očita interpretacija!

Želim skrenuti pozornost na jedan denar. Nije puno, ali to je ipak dnevnica. Taj denar je također izraz brige za radnika, za njegovu obitelj, za njegov dom. Bog se brine za svoje! Bog tako ljubi svakoga. On je brižan i neće dopustiti da ti nestane denar! Mislim, prije svega, na njegovu milost. Ona je važnija od novca. Ona je ispružena ruka prema tebi.

Vratimo se sada na to kako gledamo druge ljude. Rečeno je kako nas najčešće prati nezrelost u ljubavi. Zavidni smo. Zašto? Uvjeren sam kako većinu ljudi prati osjećaj odbačenosti. Koliko puta čujem: „Svi su me napustili. Stalno dobivam otpatke. Imam dojam kako sam stalno drugi, a to znači posljednji jer uvijek je netko ispred mene. Drugima ide bolje nego meni“. Ali ne zaboravi, Bog poput domaćina pruža tebi denar! To znači Isus pruža svoje dlanove i daje ti milost.

Kada je Isus želio oprati Petrove noge, on je u tom trenutku napravio gestu neradog primanja Isusove usluge – bar tako prikazuje jedna slika. Međutim, Isusove ruke ostale su ispružene. Samarijanac, koji se pobrinuo za prebitog čovjeka, također je pružio tri denara gostioničaru. Isus je stalno pružao ruke, darivajući milost ozdravljenja i oprost grijeha: Petrovoj punici, ženi uhićenoj u preljubu i mnogima koje je podigao i stavio na noge kako bi mogli hodati. To je milost.

Radnici posljednjeg sata morali su se osjećati jadno. Cijeli su dan iščekivali kako će ih netko zaposliti. Svi su uspijevali prije njih. Ne znamo koliko njih je ostalo naposljetku. No bili su zadnji, odbačeni. To me tako podsjeća na Mojsiju. Morao je ploviti u kutiji po dubokoj rijeci, negdje između trstike i riječne trave. Vrebali su ga krokodili. Našla ga je faraonova kći. Jedna od židovski legendi govori da je išla na rijeku obaviti nuždu i tada je pronašla dijete u kutiji koje je plovilo samo, odbačeno, po rijeci. Shvaćate li to? Odbačeno dijete pronađeno u najgadljivijem trenutku. Moguće je kako faraonova kćer nije bila udana ili nije imala djece. Moguće je kako je i ona bila posljednja u očima velikih i sposobnih ljudi. Mojsija su dočekale raširene ruke, a faraonova kćer je našla možda ono što je stalno tražila. Na kraju krajeva, pogledajte Isusa: odbačen od ljudi, ali traži, osobito čovjeka posljednjeg u redu i pruža mu svoje ruke.

Pronađi ispružene Isusove ruke. A kada ih pronađeš, pruži svoje drugome.

Bog nikada neće prestati tražiti posljednje, upravo takve poput Mojsija, plutajućih između rijeke, trstike, krokodila i izmeta. To je slika radnika posljednjeg sata. Upravo njemu Bog želi darovati kao i onomu prvom. Tko zna, možda se tako osjećaš. Nemaš nikoga tko bi te zagrlio, s kim bi porazgovarao. Čini ti se da su svi oko tebe puno bolji. Upravo ovaj odlomak je za tebe. Pronađi ispružene Isusove ruke. A kada ih pronađeš, pruži svoje drugome. Već sada postoji netko tko ih očekuje. Kada nađeš takve ljude ispunit ćeš se Duhom Svetim. Faraonova kći je u kutiji pronašla ono što je tražila (šekina – Duh Sveti ). Zanimljivo, jer i kutija i Riječ znače isto: TEWA. Iako si posljednji danas, sutra ćeš biti prvi u Božjem zagrljaju.