Uskrs nas podsjeća da smo svi pozvani umrijeti sebi - i započeti život obnovljene vjere. Uskrs, najveći od svih crkvenih blagdana, šalje poruku da je Kristovo uskrsnuće pobjeda nad zlom i smrću. Francuski biskup i teolog Jacques-Bénigne Bossuet svojedobno je o svom povjerenju za spas u kršćanstvu napisao: „Ako bih tražio uistinu spasonosnu religiju, tražio bih onu koju je utemeljio onaj koji nije samo tvrdio da je božanstven, već je i ustao iz mrtvih."
Liturgija
Uskrsna liturgija u potpunosti se bavi značenjem otajstva Uskrsnuća, ističući novi moral koji se očekuje od sjedinjenih s uskrslim Kristom, piše Catholic Stand. Najvažnija tema uskrsnog doba (razdoblje između Uskrsne nedjelje i svetkovine Duhova) je radost doživljena spoznajom da je „Krist otvorio put do života slave“.
Prva nedjelja nakon Uskrsa govori svim kršćanima da će ih njihova vjera učiniti pobjednicima. Evanđeosko izvješće bilježi Gospodinov blagoslov za „one koji nisu vidjeli, ali su povjerovali“ (Ivan 20,29). Druga nedjelja Uskrsa predstavlja Krista kao Božansko milosrđe, dok treća nedjelja uči moralnim i građanskim obvezama svakog kršćanina. Četvrta nedjelja nakon Uskrsa prikazuje Krista kao dobrog pastira, dok se peta usredotočuje na praktično življenje kršćanskog života.
Radost ranih kršćana
Radost povezana s Uskrsom najočitija je u ranokršćanskim mučenicima kad su shvatili da im je Isus donio nadu i život. “Nešto se tako strašno dogodilo s tim ljudima da je proželo njihove živote i bića”, kaže vlč. Bel San Luis,, u svojoj knjizi Riječ živa. “Oni su to prihvatili kao nepobitnu činjenicu!” A zbog svoje upornosti i vjere, rani kršćani trpjeli su mučeništvo – radije su ih lavovi rastrgali, razapeli ili spalili na lomači, nego da se odreknu svoje vjere!
Današnji kršćani, naravno, možda neće trpjeti progone i smrt onako kako su to činili ranokršćanski mučenici (osim toga, nismo svi pozvani na junaštvo i mučeništvo, iako su u mnogim dijelovima svijeta kršćani i dalje progonjeni). Ali mi možemo održati Krista živim u sebi i iskusiti radost Njegovog uskrsnuća čak i u našim svakodnevnim i svakodnevnim zadacima.
Moje iskustvo radosti
Na primjer, u svom sam životu vidio Krista živog u svojoj obitelji, tazbinama, susjedima, pa čak i strancima koji su nam priskočili u pomoć u teškim vremenima – činilo se da su uvijek bili tu kad smo ih trebali. Moj supruga i moja kći stalni su izvor utjehe, sigurnosti i radosti; moja majka i braća i sestre uvijek su mi opraštali moje greške i nedostatke; šira rodbina naučile me vrlini poniznosti i bili su tu da nas tješe u času žalosti kad je moj otac umro prije dvadeset i jedne godine.
Krista sam vidio i živog kod naših susjeda, pa čak i stranaca kad god nam je bila potrebna pomoć. Posebno se sjećam susjede koja je cjevovod za vodu prebacila preko ograde kako bi nam omogućila da imamo vode nekoliko dana ne tražeći ništa zauzvrat. Sjećam se drugih bezbrojnih djela dobrote i suosjećanja: Na trenutak sam pomislio – Krist je zaista živ u svima njima!
Neočekivani trenuci uskrsnuća
Dakle, i Krist je živ u državnim službenicima koji žive strogo, jednostavno, službeno, a ne raskošno. Postoje javni službenici koji kažu “ne” mitu i transakcijama ispod stola; članovi obitelji koji se međusobno podnose i kontroliraju svoju ćud, a ne izlijevaju uvredljive riječi; bračni parovi koji odluče oprostiti supružnicima (odlučni u promjeni na bolje); i djeca koja se odluče brinuti o svojim ostarjelim roditeljima, umjesto da ih otprave u oporavilište ili starački dom.
Krist je uistinu živ, ali i mi smo kad neprestano i vjerno prakticiramo svoju vjeru u Uskrsnuće. “Pročišćavanje starog kvasca” (samoga sebe) najvažnija je poruka kršćanstva – i Uskrsa.