Najstarija zagrebačka građevina crkva sv. Marka evanđeliste i najpoznatija hrvatska barokna crkva svete Katarine Aleksandrijske jako su oštećene u potresima u ožujku i prosincu prošle godine. Na dane razornih potresa i na posljedice koje su ostale osvrće se župnik župe sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu i rektor crkve sv. Katarine Aleksandrijske vlč. Vladimir Magić.

„Potres u ožujku 2020. godine zatekao me je u kući sv. Katarine. Odmah nakon potresa potrčao sam prema crkvi sv. Katarine, kako bih vidio što se dogodilo. Kada sam ušao u crkvu, moram priznati da nisam vidio ništa jer je bila puna prašine ali sam slutio da nije dobro. Onda sam krenuo prema crkvi sv. Marka. U toj sam crkvi vidio nekoliko pukotina. Nije opala žbuka u toj mjeri, no vidio sam da je na nekoliko mjesta nedostajalo pozlate.

Crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu poslije potresa u ožujku 2020. Pixsell

Kada se slegnula prašina u sv. Katarini vidjeli smo da je otpao dio štukatura, fresaka, sa svoda. To je automatski velika šteta. Usudio sam se proći po crkvi i vidio sam veliko oštećenje na oltaru sv. Ignacija kojeg je radio Francesco Robba. To je nenadoknadiv gubitak, moći će se popraviti ali se radi o remek djelu u mramoru. Kipovi su popadali pa sada imamo problem što s time. Svod je bio popucao i na nekim mjestima je čak ulegnuo i bilo je pitanje trenutka kada će se srušiti. Već nakon toga potresa šteta u crkvi sv. Katarine bila je ogromna”.

župnik Vladimir Magdić u crkvi sv. Katarine u Zagrebu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Lukunic/Pixsell)

Kip sv. Franje Regisa u crkvi sv. Katarine u Zagrebu prije i poslije potresa donart.uniri_.hr Glas Koncila

Crkvu sv. Katarine i crkvu sv. Marka su nakon potresa, kako ističe vlč. Magić, obišli premijer, ministrica kulture, predstojnik gradskog Ureda za zaštitu spomenika, kao i gradonačelnik te se upoznali sa štetama koje su nastale. „Tada se nije moglo reći koliki je razmjer šteta. Sama crkva sv. Katarine nije bila toliko statički ugrožena i nitko nije računao na novi razorni potres koji se dogodio u prosincu na Banovini. Tog 29. prosinca pao je dio svoda iznad svetišta i izazvao sekundarne štete – uništen je misni oltar, klupe, sa svoda je pao i luster i tu ima mnogo štete koje ne bi bilo da nije pao svod”.

Unutrašnjost crkve sv. Katarine u Zagreburije i poslije potresa u prosincu 2020. Župa sv. Marka Pixsell

‘Katarina’ životno djelo vlč. Magića

Veliki dio svoga života vlč. Magić posvetio je obnovi i pastoralnoj revitalizaciji crkve sv. Katarine i nije mu bilo lako gledati svu štetu koja je nastala od potresa. „Ako se govori o nekom životnom djelu, onda bi moje bila obnova crkve sv. Katarine kao spomenika kulture i liturgijskog prostora u jednom duhovnom smislu. Moja prva misa u toj crkvi bila je, čini mi se, druge nedjelje u siječnju 1979. godine. Bilo je oglašeno da će biti dvije mise, čekao sam na početak jutarnje mise i nije se pojavio ni jedan vjernik. Čekao sam zatim svečanu pjevanu misu u 11:00 i isto tako nikoga nije bilo. U reverendi sam hodao po katarinskom trgu čekajući hoće li netko naići i pojavio se jedan čovjek sa štapom, bio je slijep, koji je hodao prema crkvenim vratima. S radošću sam mu prišao i pitao ide li na misu, a on mi je odgovorio da ide zapisati misu za svoju ženu. Rekao sam mu da misa može biti odmah. On se na to razveselio i odveo sam ga do oltara, donio mu stolac i rekao da će on ministrirati, a da ću ja imati misu. Problem je bio što je crkva jedno vrijeme bila zatvorena i trebalo je ponovno privući ljude. Ali, isplatilo se slavljenje mise sa svega nekoliko vjernika i ljudi su počeli dolaziti iz svih dijelova zagreba, a s njima i mogućnost obnove crkve. Počeli smo s obnovom crkve koja je išla jako sporo jer je trebalo sve obnavljati – i krovište, i štukature, i orgulje, i klupe… Bio je to jedan skup i dugotrajan posao. Ali, u deset godina obnove Katarina je postala jedna od najljepših i nezaobilaznih crkvi u gradu Zagrebu”.

Posljedice potresa po Akademsku crkvu sv. Katarine na Gornjem gradu

Štete od prosinačkog potresa u crkvi sv. Marka i otkriće kapele sv. Fabijana i Sebastijana

Potres u prosincu 2020. godine pojačao je postojeće štete i u crkvi sv. Marka. „Postojeće pukotine postale su veće, i na južnom portalu koji je glavni ulaz ima dosta pukotina koje će se morati sanirati. Bogu hvala da su orgulje ostale čitave. Za sada se ne vide nova velika oštećenja. Ima pukotina na svodu crkve i njih je potrebno injektirati kako bi se ‘zaliječile’, a onda treba pristupiti pojačanju cijelog objekta protiv potresa. To je skup posao ali vjerujem u institucije ove države koje su dale obećanja da će pomoći u obnovi i crkve sv. Marka i crkve sv. Katarine kako bi se dovele u stanje prije potresa i bile sigurnije i čvršće. Što se tiče crkve sv. Marka vjerujem da ćemo s veljačom ove godine krenuti u sanaciju pukotina kako bi bila u toj mjeri sigurna da se u njoj može slaviti misa, a ostali detalji i učvršćenje objekta je druga faza posla. Sada je crkvu potrebno osigurati da se može u nju ući i da se ne trebam bojati da će ono rebro koje je izletjelo iz svoga položaja pasti nekome na glavu”.

Foto: Zvonimr Atletić/Glas Koncila

Vlč. Magić smatra da je potres donio i jedno novo otkriće – kapelu sv. Fabijana i Sebastijana. „Uz crkvu sv. Marka postoji kapela sv. Fabijana i Sebastijana koja je imala kroz povijest zanimljivu sudbinu. Izgrađena je nakon što je u Zagrebu bila kuga 1460. i bila je zamišljena kao zimska kapela. Između dva Svjetska rata oslikana je Kljakovićevim slikama ‘Povijest Hrvata’, i Meštrović je u tu kapelu unio svoju krstionicu koju je isklesao, kameni oltar Navještenja BDM te rođenje i prikazanje Isusovo u hramu. Ako se gledaju Kljakovićeve fresko slike ta je kapelica blagodat za crkvu sv. Marka i za Zagreb. Za mnoge je kapela bila pravo otkriće. Nama je bila spas da imamo gdje slaviti misu sada kada nakon potresa ne možemo koristiti crkvu”.

Foto: Župa sv. Marka

„’Katarina’ je višestruko oštećena: građevinski, konstrukcijski i umjetnički”

Rektor Magić očekuje i početak radova u crkvi sv. Katarine. „U Katarinu sada prvo dolaze skele, elaborat je napravljen i čujem da su odobreni novci. Kada se postave skele moći će se točno procijeniti razmjeri štete te pristupiti osnovnoj konstrukcijskoj sanaciji. Pitanje svoda u crkvi trebaju riješiti stručnjaci – konzervatori i restauratori, hoće li se vraćati ovaj stari dio svoda ili će se to raditi s modernijim sredstvima, a najveće pitanje je kako riješiti štukature koje su otpale i fresko slike. Katarina je višestruko oštećena: građevinski, konstrukcijski i umjetnički. Sada slijede pripremni radovi i razmišljanja što činiti. U crkvi su ipak ostali sačuvani drveni oltari iz 17. stoljeća u pomoćnim kapelicama. To je jedno čudo kao i glavna fresko slika sv. Katarine koja se čini za sada neoštećenom. Ta trodimenzionalna slika sada zamjenjuje glavni oltar. Sakristija je za upotrebu, tako da razmišljamo ukoliko crkva ne bi bila za upotrebu kada stavimo skelu, da barem u sakristiji slavimo nedjeljnu misu”.

Proslava 350. obljetnice posvete crkve sv. Katarine – 25.11.1982.

Proslava 375. obljetnice posvete crkve sv. Katarine 26.9.2007.

Crkve sv. Marka i sv. Katarine su od nacionalne važnosti

Vlč. Magić ističe i zašto su važne obnove crkve sv. Marka i sv. Katarine. „Mogu reći da je današnja crkva sv. Marka galerija nacionalne umjetnosti. Uz građevinu koja je iz 15. stoljeća u crkvi su umjetnička djela Kljakovića, Meštrovića, Ljube Babića, kapela sv. Fabijana i Sebastijana koja je remek djelo… Tu je i crijep na kojem su grbovi, to je nacionalni simbol i većina ljudi tu dolazi. S druge strane crkva sv. Katarine je uzoran spomenik barokne umjetnosti koji nije poznat samo u Hrvatskoj nego i drugdje u svijetu. Vrijednost Katarine je u tome što je ostala onakva kakva je bila i zato je potrebno učiniti sve što je moguće da se ona spasi i da ostane za nadolazeće naraštaje, da uvijek bude mlada”.

krov crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu prije i poslije potresa 2020. (TZGZ/Pixsell)

Zajedno s Gospom od Kamenitih vrata protiv korone i potresa

U iščekivanju obnove vlč. Magić poziva na molitvu Gospi od Kamenitih vrata svaki dan u 12 sati. „Kamenita vrata nisu samo vrata Gornjega Grada nego i gradska vrata, a na vratima se ljudi susreću. Tamo je još i Gospa. U svim ovim neprilikama koje su nas zadesile došla je misao da mi kao vjernici tražimo svoja rješenja i upotrebljavamo svoje adute – a to je molitva. Gospa od Kamenitih vrata proglašena je zaštitnicom Grada Zagreba i trebamo upravo njoj doći i moliti zagovor da budemo oslobođeni od potresa i epidemije, te svih drugih zala. Predložio sam da molitva bude u podne kada se pred Gospom okupi određeni broj ljudi na molitvi Anđeo Gospodnji. Dodali smo i zavjetnu molitvu Gospi da nas čuva. Intencija je ta da ljudi koji se bilo gdje zateknu u podne, bilo doma, bilo u školi ili na fakultetu, da i oni zastanu i da u to doba cijeli grad moli. Htjeli bismo na taj način dati važnost Kamenitim vratima, Gospi od Kamenitih vrata, i ujediniti ljude u molitvi. Zajedno s Gospom protiv korone”.

Foto: Bernard Čović/Glas Koncila

Foto: Bernard Čović/Glas Koncila

Odrastanje u Jalžabetu

Župnik zagrebačke župe sv. Marka evanđeliste, osnovane u 13. stoljeću, rođen je u isto tako drevnoj župi u Jajžabetu koja se spominje na popisu župa Zagrebačke biskupije 1334. godine. „Dolazim iz jedne velike obitelji. Nas je bilo sedmero braće, roditelji, baka i djed. Živjeli smo skromno i u toj skromnosti bili smo vrlo bogati. Završio sam osnovnu školu u Jalžabetu i onda je bilo pitanje hoće li taj dečko biti svećenik što je očekivala većina ljudi. Teško je reći kako se čovjek odluči za svećenika, to naprosto dođe i nešto te nekamo odvede i vodi. To se događa tiho. Na kraju osnovne škole nisam išao u sjemenište, premda sam bio odličan učenik, čak nikamo nisam išao u školu. Najprije sam htio biti zanatlija, ponukan tadašnjom životnom situacijom, međutim nisam se uspio upisati. Tek sljedeće godine uspio sam upisati Školu učenika u privredi. Trebao sam biti kovinotokar. Išao sam jednu godinu u Varaždin, ali nakon što sam došao u grad i što je počela škola bio sam iznenađen ponašanjem dečki u školi. Mislio sam kako takvim ljudima pomoći i možda je to bio taj trenutak kada sam rekao da želim odgajati ljude u drugom duhu, a to mogu samo ako budem svećenik”.

Predstavljanje spomenice, Lovrečka Varoš, 10. prosinca 2006.

Odlazak u sjemenište, odsluženje vojnoga roka i ređenje

Već do Božića prve godine srednje škole vlč. Magić je znao što želi biti. „Moj tadašnji župnik bio je vrlo realan čovjek. Nikoga nije nagovarao da ide u sjemenište, premda i sada iz Jalžabeta ima više živućih svećenika. Mojim roditeljima je rekao da trebam ići u gimnaziju i da oni za to pokušaju naći sredstva. Stigao sam u Zagreb, na Šalatu, u gimnaziju. No, onda se pojavio drugi problem. Kako sam bio stariji od drugih u drugom razredu gimnazije morao sam ići u vojsku i morao sam prekinuti školovanje. Vojni rok odslužio sam u Puli i mogu reći da me je vojska učvrstila za ono dalje što me je u životu čekalo. Po povratku iz vojske završio sam gimnaziju i maturirao. Nakon bogoslovije zaređen sam 1978. godine. Redio me je tadašnji nadbiskup Franjo Kuharić, a za svoje mladomisničko geslo izabrao sam sljedeće: ‘Pomozi mi Gospodine u svakom čovjeku prepoznati Tebe’. Tako bi svaki svećenik trebao pristupati čovjeku, biti mu pri ruci, biti mu utjeha.”

Maturant 1972. Zagreb, i odsluženje vojnoga roka u Puli 1969.

Roditeljski blagoslov prije mlade mise, proslava 50 godina braka

Mlada misa u Jalžabetu 27.7.1978. i tjedan dana kasnije u Durhbachu u Njemačkoj

Imenovanje voditeljem Metropolitanske knjižnice

Tek koji mjesec nakon ređenja stigla je prva služba – imenovanje voditeljem Metropolitanske knjižnice. „Tada sam tek naslućivao što je Metropolitana. Čuo sam da je to knjižnica Zagrebačke nadbiskupije, ali nešto više nisam znao. Istina je da me je uvijek zanimala povijest i htio sam to studirati tako da sam upisao Institut za pomoćne povijesne znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Kako je redovnica koja je radila u Metropolitani otišla u mirovinu za novu osobu koja će upravljati knjižnicom, a koja se danas nalazi u prostorima Hrvatskoga državnog arhiva, uprava Zagrebačke nadbiskupije odabrala je mene. Imenovanje sam prihvatio s voljom jer me je to zanimalo. Nisam imao stručnog znanja u knjižničarstvu, ali sam kasnije polagao stručni ispit. Bilo mi je zanimljivo raditi u Metropolitani, jer tu čovjek puno nauči”.

Metropolitana – dragocjen biser u riznici kulturnog blaga Zagrebačke nadbiskupije

Vlč. Magić ističe da ga je u radu u Metropolitani sve oduševilo. „Kako sam građu u Metropolitani proučavao oduševili su me ljudi koji su imali srca, znanja i osjećaja za skupljanje i čuvanje tih vrijednosti. Bilo je ljudi koji su prije 200, 500 i više godina stvarali vrijednosti koje su ostale za uvijek. Za napisati jedan rukopis trebalo je godinu do dvije vremena, a ta knjiga je jedna, jedinstvena i jedincata. Pa onda su svećenici i biskupi čuvali taj rukopis. I, možete li zamisliti da je sada neki rukopis star 1000 godina. Čovjek ima strah dodirnuti nešto takvo. Metropolitana je uistinu dragocjen biser u cijeloj riznici kulturnog blaga Zagrebačke nadbiskupije. Žao mi je što ona nije na Kaptolu, što nije dnevno prezentirana da je ljudi vide. Po Metropolitani je Zagrebačka nadbiskupija poznata u svijetu. Nema negdje velike svjetske izložbe, a da se ne traži koji primjerak iz Metropolitanske knjižnice”.

Dragocjenosti o kojima se vlč. Magić cijeli svoj radni vijek brinuo, štitio i restaurirao, nastojao je prezentirati javnosti kroz brojne publikacije. „Naš posao je prvo sačuvati, a onda otkrivati detalje. Kroz različite kataloge i izložbe nastojali smo to bogatstvo prezentirati ne samo našim ljudima, nego i u inozemstvu. Mnoge su knjige bile na izložbama u raznim gradovima svijeta”.

Za sav doprinos kroz rad u Metropolitani uslijedila su priznanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskoga državnog arhiva i Grada Zagreba. „Ja sam samo radio svoj posao. Nisam nikada radio da bi netko meni dao neko priznanje, nego vođen željom da se dragocjeni spisi spase, da se o njima objavljuju publikacije, da se dozna da Hrvatska i Zagrebačka nadbiskupija ima neke vrijednosti po kojima je u vrhu i stvaranja i čuvanja”.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Okupljanje parova vjenčanih u crkvi sv. Katarine

Vlč. Magić je pokretač brojnih inicijativa, a od svih njemu je najdraža okupljanje parova vjenčanih u crkvi sv. Katarine. „Kada je crkva sv. Katarine obnovljena subotu su preuzela vjenčanja. Od 1987. – 1988. brojni su željeli doći u tu crkvu i vjenčati se pa sam došao na ideju okupljanja tih parova. Do 1994. bilo je nekih 200 – 300 vjenčanih parova. Bilježio sam njihove adrese i pozivao sam ih da za blagdan Svete obitelji dođu i obnove zavjete, da s njima dođu njihova djeca i da sve te male obitelji postanu velika katarinska obitelj. Susreti su se održavali od 1994. do sada svake godine. Susret nije održan za blagdan Svete obitelji 2020. zbog epidemije koronavirusa i potresa. Ali, nadam se da će za blagdan Svete obitelji 2021. susret biti održan, makar pod skelama. Kada je crkva obnavljana pod skelama smo imali mnoge velike susrete, koncerte, vjenčanja i razna slavlja. No, naročito su mi važni susreti vjenčanih parova u Katarini jer nisam htio biti samo servis služba za vjenčanje. Želim s njima zadržati nekakav kontakt, pa i sada vjerujem u sve te ljude da će imati hrabrosti pomoći crkvu svojeg vjenčanja financijski prigodom obnove kako bi se tu i njihova djeca mogla vjenčati. Uistinu, tu bude impresivnih događanja jer sam već vjenčao i djecu onih koji su se vjenčali u Katarini i krstio njihove unuke”.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

„Počnimo jače i više moliti jedni za druge”

Zaključno vlč. Magić poziva na vraćanje vjeri i vjerskom životu. „Počnimo jače i više moliti i to jedni za druge, a ne samo za sebe i svoje potrebe. Svi se bojimo pandemije koronavirusa i potresa, ali naše je oružje molitva. Moramo se okrenuti jedni drugima, zbiti redove kršćana – molitelja i to je jedina šansa i jedini način da postanemo zreliji, odgovorniji, pa onda i sretniji ljudi”.