„Poziv je nešto vrlo individualno, Bog svakom pristupa i poziva na svoj način, govori mu njegovim jezikom, jezikom njegovog temperamenta, shvaćanja i kulturnog okruženja jer želi da osjetimo da nas On potpuno razumije, da je On naš, a mi Njegovi”, ističe vlč. Tomislav Šagud, župnik župe Presvetog Trojstva u zagrebačkom naselju Prečko.
Govoreći o svom djetinjstvu, vlč. Tomislav ističe da je ono bilo i dobro i ugodno. Od malena je išao u crkvu gdje je i ministrirao. „U osmom razredu prestao sam ministrirati jer sam se bojao da bi ljudi mogli pomisliti da ću biti svećenik”, ističe Šagud. Nakon osnovne škole dogodilo se svojevrsno razilaženje s Crkvom te je vlč. Tomislav sam pokušao pronaći smisao života i živjeti onako kako je on smatrao da je ispravno.
Bio sam blagoslovljen odrastati u stabilnoj obitelji u svakom smislu.
Razdoblje srednje škole i početak studija proveo je u traganju za smislom života. „Nisam mogao naći nešto gdje ću biti potpuno predan i ispunjen.” Upisao je studij računarstva na FER-u te je s prijateljima na njihov poziv otišao na molitvenu zajednicu u Siget. Voditelj je govorio takve stvari koje su mu bile privlačne i bez previše razmišljanja nastavio je dolaziti na te susrete. Na seminaru fra Zvjezdana Linića u Domu sportova ono što ga je posebno dotaknulo bio je susret Isusa i grešnice koja mu je suzama i kosom prala noge i izlila pomast po glavi.
Molitva je oduvijek bila prisutna u mome životu.
U rečenici „Pretekla te u ljubavi” vlč. Tomislav je shvatio da sve što radi u životu radi iz sebičnih razloga. „Ja radim zato što ja to želim, i moralna pravila koja prihvaćam prihvaćam jer ja to želim. Bio sam marljiv u školi i na fakultetu jer sam odlučio da ja to želim, pristojan sam prema ljudima jer sam ja odlučio da to želim. To nije ljubav”, naglašava Šagud. „Bilo mi je jasno – ako želim ljubiti Boga, to ću raditi tako što ću imati povjerenja i poslušnosti u onome što Crkva naučava, poglavito u moralnim pitanjima, koja su danas najodbojnija onima koji žive u svijetu.” Dogodila se prijelomna odluka u životu našeg gosta. „Ili ću potpuno pripadati Bogu ili ne pripadam uopće.”
Vlč. Tomislav je tada počeo ponovno odlaziti svakodnevno na svetu misu te je opet krenuo ministrirati u svojoj župi sv. Blaža u Zagrebu. „Jedne večeri dok sam molio prošla mi je misao kroz glavu: Što ako Bog želi da budem svećenik? U tom trenutku sam se prestrašio. Natezao sam se dugo s tim glasom.” Nakon susreta s dvojicom bogoslova koje je ugostio u svojoj kući, počeo je drugačije razmišljati o svećenicima. U njemu se probudio taj žar da i on želi biti svećenik. Kad je bio na misi imao bi mir u duši, a izvan crkve osjećao je pomućen vid. Nakon završenog fakulteta (FER) godinu dana je radio, a zatim je pristupio u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i sve je krenulo nekim svojim tijekom.
Bilo je puno sitnih znakova, koje nisam prepoznavao.
„Poziv je nešto vrlo individualno, Bog svakom pristupa i poziva na svoj način, govori mu njegovim jezikom, jezikom njegovog temperamenta, shvaćanja i kulturnog okruženja jer želi da osjetimo da nas On potpuno razumije, da je On naš, a mi Njegovi”, ističe Šagud.
Kada danas pogleda u prošlost vlč. Tomislav navodi da je zapravo bilo puno sitnih znakova, koje tada nije prepoznavao. I otac i majka ponosni su na sina svećenika.
Za đakona je zaređen 2016., a za svećenika 2017. godine. Đakonsku službu vršio je u župi Uznesenja BDM u zagrebačkom Stenjevcu. Kao svećenik bio je dvije godine kapelan u župi Svih svetih u Sesvetama, a potom je bio imenovan privremenim upraviteljem župe sv. Josipa u Gajnicama. Odlazi na službu Pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i nadbiskupskog tajnika, ali potrebe su bile takve da je otišao na službu privremenog upravitelja župe sv. Jelene Križarice u Zaboku, te odlazi u Prečko, župu Presvetog Trojstva, gdje i danas vrši službu župnika i nada se „da će malo manje pakirati kofere”.
Vlč. Tomislav dosta je aktivan i na društvenim mrežama. „Dosta sam radio pišući i pripremajući se za propovijedi, razmatranja, susrete s mladima, satove vjeronauka, nagovore… Pomislio sam: Kad već istražujem i pišem pripreme, zašto ne bih malo posložio te tekstove i stavio ih na internet, pa možda i drugima budu od koristi?”
Važno je pružiti i intelektualan govor.
I tako naš dragi gost i na ovaj način evangelizira. Želi iskoristiti mogućnosti suvremenih tehnologija kako bi „dopro do do onih koji s Crkvom nemaju previše veze”. „Važno je pružiti i intelektualan govor, ne treba ljude podcjenjivati. Bitno je da ljudi znaju da su čuli intelektualni govor o vjeri”, ističe Šagud.
Želi pokazati ljudima da je Krist odgovor na njihova pitanja. „Svi su ljudi pozvani biti dio Crkve, a većinom je neki problem u komunikaciji između Crkve i ljudi”, naglašava vlč. Tomislav, te je citirao Fultona J. Sheena: „Nema puno ljudi koji mrze Katoličku Crkvu, ali ima milijuni onih koji mrze ono što misle da Katolička Crkva jest”. Mišljenja je da ljudi uistinu ne znaju što katolička vjera jest i da je na njima svećenicima jasno im objasniti, a dalje Bog daje svakom slobodu da se odluči.
Svi su ljudi pozvani biti dio Crkve.
Na kraju je vlč. Tomislav poručio „da je Bog taj koji oduševljava za zvanje, da svatko treba biti autentičan svećenik. Nitko ne voli kopiju, a Bog je svakoga stvorio na različit način.”