U molitvenoj nakani za veljaču papa Franjo poziva na molitvu za Bogu posvećene žene i redovnice koje, pak, potiče da nastave raditi sa siromašnim, marginaliziranima, a posebno sa žrtvama trgovanja ljudima. Među onima koji su se posvetili radu sa žrtvama trgovanja ljudima, najvećeg oblika nasilja nad ljudskim bićima, je i članica Družbe sestara Naše Gospe s. Stanka Oršolić.

Povod našeg razgovora je Svjetski molitveni dan borbe protiv trgovanja ljudima, koji se obilježava 8. veljače, a Vi ste u borbu protiv ovog suvremenog oblika ropstva uključena kao članica organizacije Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovanja ljudima i iskorištavanja(RENATE). Što je bio poticaj da se posvetite tome radu? Možete li nam predstaviti organizaciju čiji ste članica?

Pri završetku filozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 2013. godine tadašnja poglavarica s. M. Martina Koprivnjak mi je predložila, obzirom da je te godine bio radni susret RENATE End Human Trafficking Network 31 European Countries u Hrvatskoj, na kojem je sudjelovala i saznala više o problemu trgovanja ljudima, da vidim je li možemo nešto po pitanju problema trgovanja ljudima poduzeti. Stoga sam 17. – 18. 10. 2013. (Europski dan borbe protiv trgovanja ljudima) sudjelovala na Međunarodnom simpoziju Caritas against Human Trafficking: no Boundaries no Chains u Ljubljani u organizaciji njihovog Caritasa. Na tom simpoziju prvi put sam čula o problemu trgovanja ljudima, o žrtvama, organizacijama i redovnicama koje rade sa žrtvama. Šokantna su to bila saznanja. No, bila sam i ponukana istraživati fenomen trgovanja ljudima. Nakon što sam diplomirala u listopadu 2013., već sam slijedeći dan putovala u London, gdje sam nekoliko tjedana volontirala u organizaciji Medaille Trust Modern Day Slavery Charity in UK | Freedom from Human Trafficking | Medaille Trust, i gdje sam radila sa žrtvama trgovanja ljudima. Doticaj i rad sa žrtvama me obvezao učiti i učiniti više, pomoći koliko mogu u suzbijanju trgovanja ljudima. U tom periodu je objavljena apostolska pobudnica pape Franje Radost Evanđelja. Putujući do sigurne kuće, rado bih ju čitala; takvo štivo u okolnostima u kojima sam se nalazila, puno mi je značilo jer nije bilo puno radosti više suza, patnje, boli, neizvjesnosti, straha, umora koje smo sa žrtvama proživljavale. U pobudnici sam pronašla poveznicu fenomena trgovanja ljudima i navještaja radosne vijesti potlačenima, rubnima, siromašnima, obespravljenima.

Simpozij u Ljubljani 17.11.13.

RENATE edukacija 4.11.14. Bukurešt i edukacija 5.6.15. Madrid

Izlaganje Medaille Trust 24.11.15. Bled, izlaganje na Andante skupštini 17.4.16.UK i izlaganje na projektu Prepoznaj i spasi me 17.10.17. Split

RENATE (Religious in Europe networking against Trafficking and Exploitation) je osnovana 2009. godine i okuplja europske redovnice iz različitih kongregacija te laikinje i laike koji rade u 31 zemlji Europe (ukupno 136 članova i članica) s ciljem suzbijanja trgovanja ljudima i eksploatacije osnivanjem, vođenjem, pomaganjem i volontiranjem u sigurnim skloništima za žrtve trgovanja ljudima; kampanjama, inicijativama, projektima, preveniranjem, organiziranjem edukativnih radionica, zagovaranjem, istraživanjem problematike i međukulturalnim istraživanjem nastojimo osvijestiti postojanje modernog ropstva, doprijeti do potencijalnih žrtava te najzad suradnjom i uključivanjem relevantnih dionika (vjerskih, državnih, organizacijama civilnog društva, društvenih medija) nastojimo suzbiti ovaj problem; nadalje nastojimo osloboditi zarobljene žrtve, osnažiti one čiji se glas ne čuje, osobito glas trgovanih, obespravljenih i iskorištenih osoba, podijeliti odgovornosti i održavati Mrežu te solidarno i strateški djelovati. Članica sam postala preko kolegice u Sloveniji, 11. 2. 2014. godine. Aktivno sam uključena u rad Mreže i događanja koja se organiziraju (edukacije, konferencije, inicijative, radne skupine, podnošenje godišnjih izvješća, zastupanje). Osim mene, članica RENATE u Hrvatskoj je i s. Viktorija Šimić. Prigodom Druge skupštine RENATE u Rimu organiziran je 7. 11. 2016. susret s Papom Franjom, čija podrška i molitva nam puno znači u našem radu.

Drugi simpozij mladih 8.11.15. Vatikan

Već u prvoj godini djelovanja odlazite u London gdje ste kao volonterka u sigurnoj kući pomagali ženama žrtvama trgovanja ljudima. Gdje ste pronašli motivaciju za volontiranje? Kako ste se nosili s potresnim svjedočanstvima žrtava?

Motivaciju za volontiranje i zanimanje za socijalne teme sam dobila tijekom studija teologije i na izbornom kolegiju na KBF kod moje susestre, prof. dr. sc. Ane Thee Filipović, gdje smo između ostaloga razgovarali o socijalnim temama, socijalnoj problematici i volontiranju. Otisak srca koji se ostavlja volontiranjem i misao da ako želimo bolji svijet, da volontiramo, potakla su me na usmjerenje prema socijalnoj problematici.

Socijalni tjedan 26.11.2012. Pariz

Volontiranjem u Londonu željela sam nešto učiniti, promijeniti. Suočavanje sa životnim pričama 20 djevojaka i gospođa i njihovim iskustvima trgovanja ljudima je bilo jako teško iskustvo. Najprije je meni bilo teško čitati bolna izvješća mučenja, iskorištavanja, neuspjelo liječenje, nemogućnost nastavka života i borbe, nemotiviranost ni za što i ni za kog. Gledajući ih, imate osjećaj da pred sobom nemate živu osobu. Prije svakog odlaska na posao i po povratku molila bih putem, za blagoslov na svaki novi dan proveden s njima s njima; za svaku im upućenu riječ, gestu, rad s njima i pruženu pomoć. Tiha prisutnost u traumatičnim situacijama žrtava trgovanja ljudima bila je najčešći oblik potpore, pratnje, razumijevanja obzirom na strahove s kojima su se nosile. Nadalje, samim time što im darujemo sebe, svoje vrijeme, pažnju, savjet, osvješćivanje njihove vrijednosti, talenata i znanja, što ih potičemo na oporavak i razvoj, školovanje, napredovanje, imate osjećaj da im puno znači, iako se možda o tome ne mogu izraziti. Najteže je bilo odgovoriti im na teška pitanja poput: “Sestro, gdje je Bog u mom životu?” U najvećem dijelu rada sa žrtvama ohrabrivala sam ih, pratila na preglede, razgovore, upise na tečajeve, u razne institucije te ih pokušala angažirati oko zajedničkih susreta i aktivnosti u sigurnoj kući. Upoznavši ih i njihove sudbine, uvidjela sam razmjere ljudske brutalnosti, niskosti, nečovječnosti, ono što zapravo teški grijeh, zlo i zločin protiv čovječnosti jest.

Zahvala Medaille Trust 24.11.15. Bled

Na nekim drugim mjestima također sam susretala žrtve trgovanja ljudima, primjerice na Prvom simpoziju mladih u Vatikanu 2014. godine End Slavery – English. Na simpoziju sam podijelila s drugim mladima iz cijelog svijeta i žrtvama upravo iskustvo volontiranja u Londonu. Nakon izlaganja su mi prilazile žrtve trgovanja ljudima jer su imale potrebu za razgovorom, razmjenom iskustva, zahvaliti se, preporučiti u molitve … Ovo mi je bilo važno za daljnji rad u suzbijanju trgovanja ljudima jer sam spoznala da je proučavanje i razumijevanje srži problema, iznalaženje načina pomoći žrtvama, prepoznavanja njihovih potreba, uključivanje u društvo, način pomaganja. Na Simpoziju smo se 16. 11. 2014. sreli i s papom Franjom koji je podržao naš rad i zalaganje.

Zanimljiv je detalj da su redovnice i svećenici znali biti svojevrsni zaštitari žrtvama trgovanja ljudima.

Točno. Osobito su zauzete redovnice diljem svijeta, što se moglo vidjeti u molitvenom maratonu održanom diljem svijeta, 8. 2. 2022. Prigodom obilježavanja osmog Međunarodnog molitvenog dana protiv trgovanja ljudima, na spomen sv. Jozefine Bakhite, zaštitnice žrtava trgovanja ljudima, a u organizaciji Unije vrhovnih poglavarica i mreže Talitha Kum Talithakum, te drugih Crkvenih udruga i ureda. I mi smo se u Hrvatskoj na taj dan molili za žrtve u našoj župi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.

Molitva sv. Jozefini Bakhita 7. i 8.2.2015. Zg, bdjenje u župi sv. Blaž Europski dan protiv trgovine ljudima 18.10.2015.

Osmi molitveni dan protiv trgovine ljudima 8.2.22. Bjelovar

Zaslugom i podrškom pape Franje, u Vatikanu su održane brojne konferencije i simpoziji sa različitim svjetskim dionicima uključenih u suzbijanje trgovanja ljudima, napisani su mnogi planovi, deklaracije, govori, Angelusi, u svim enciklikama ističe se problem trgovanja ljudima. Štoviše, papa Franjo je povezao i razne vjerske vođe, uključio biskupe i kardinale, potaknuo svećenike na suradnju, što je hvalevrijedno i od velike pomoći svim institucijama koji rade na suzbijanju trgovanja ljudima.

ESWTR konferencija 31.8.16. Riga

Kako se boriti protiv trgovanja ljudima?

S ovim pitanjem se bore i odgovore pokušavaju svakodnevno pronaći svi oni koji se bave suzbijanjem trgovanja ljudima. Nekad nam se čini da puno radimo, ali uviđamo mali napredak i da je problem prevelik da bi ga riješili i srezali u korijenu. Citirat ću odvjetnicu Anne T. Gallagher, koja kaže da je misija pape Franje okončati ropstvo jer trgovanje ljudima nije moguće “popraviti” kao neki tehnički kvar, niti riješiti na brzinu, niti riješiti novcem i ekspertizama. Trgovanje ljudima zahtjeva moralno i duhovno vodstvo – hrabru i uglednu osobu koja će dići svoj glas i reći: “to je loše, to mora prestati”. Zakoni su doneseni, institucije uspostavljene, policija pripremljena i skloništa napravljena – no situacija se vrlo malo promijenila. Zbog toga svega papa Franjo naglašava da se svi trebaju suočiti sa sudioništvom i podijeliti odgovornost. Papa Franjo također smatra da je važno raditi na podizanju svijesti o problemu trgovanja ljudima, koja mora početi kod kuće, s nama samima jer ćemo jedino na taj način mi onda moći osvijestiti naše zajednice, motivirajući ih da budu predane kako niti jedno ljudsko biće više ne bi bilo žrtva trgovanja ljudima.

Stoga sam se fokusirala na razne aktivnosti oko podizanje svijesti o problemu trgovanja ljudima: projekt Senzibiliziranje vjerskih zajednica u Hrvatskoj za problematiku trgovanja ljudima, edukacijama, predavanjima, emisijama na radiju i televiziji, novinskim člancima, dakle raznim izvorima informiranja kojima se može doprijeti što većeg broja ljudima koje se može upoznati, poučiti, senzibilizirati za problem, koji se mogu uključiti u suzbijanje i pomoći.

Projekt edukativni plakat 2015. Zagreb.

KBF – predavanje u Islamskoj zajednici 16.1.12. Zg

Meditativni ples s djevojkama, Gunja 22.3.14. i Oštra Luka-Bok 29.3.14.

Edukacija Erste NGO Academy Sarajevo 2016. Beč 2016. i 2018.

Kakva je situacija po pitanju trgovanja ljudima u Hrvatskoj?

Nažalost, o problemu trgovanja ljudima se u Hrvatskoj nedovoljno govori i ta tema nije često prisutna. Možda prigodice, kad se izvijesti o slučaju trgovane osobe u Hrvatskoj ili kod obilježavanja Europskog dana borbe protiv trgovanja ljudima (18. 10.). Uz državne institucije, razne udruge su uključene u suzbijanje trgovanje ljudima i s nekim osobama sam ostvarila predivnu suradnju, za vrijeme projekta, a i kasnije. Svi su se složili da ih raduje i ohrabruje uključivanje Katoličke crkve u suzbijanje trgovanja ljudima.

Tko sve može upasti u zamku onih koji se bave trgovanjem ljudima?

Izlaganje o problemu trgovine ljudima OŠ 2013. Osijek-

Nažalost, sve češće su maloljetne osobe žrtve trgovanja ljudima, te su sve više žrtve pornografije i trgovanja (seksualno iskorištavanje, vrbovanje, ucjena isl.) putem društvenih mreža (osobito velik porast se bilježi tijekom pandemije COVID-19). I nadalje najveći postotak žrtava čine žene (seksualno iskorištavanje i prostitucija, a u porastu je i radno iskorištavanje). I jedni i drugi su obično iz ranjivih skupina osoba, zbog raznih okolnosti, siromaštva i nesređenih obiteljskih odnosa i situacija. U porastu je i iskorištavanje muškaraca i dječaka (radno i seksualno iskorištavanje).

I migranti, koji posljednjih godina prolaze kroz našu zemlju, mogu postati žrtve trgovanja ljudima. Kakva su Vaša iskustva rada pri Isusovačkoj službi za izbjeglice?

Volontiranje JRS 1.11.15.

Vrlo izvjesno je da je gotovo svaka izbjeglica tijekom putovanja preko više zemalja i dulji vremenski period doživjela neki oblik zlostavljanja i iskorištavanja preko krijumčara ljudi i/ili trgovaca ljudima. Isusovačkoj službi za izbjeglice JRS u Hrvatskoj – JRS Hrvatska pridružila sam se kao volonterka 2015. i nekoliko dana volontirala u Opatovcu i Slavonskom Brodu te održala jednu radionicu sa ženama u Zagrebu. Unutar Udruge je bio jako dobar tim i uspjeli smo odraditi sve smjene, a skupine su se mijenjale jer je bilo dosta posla. Situacija u Opatovcu je bila vrlo teška jer je u kratkom vremenu došlo i ubrzo otišlo jako puno izbjeglica. Bilo je nemoguće podmiriti sve njihove potrebe (hrana, odjeća, obuća, zdravstvena skrb, higijena). Većina je bila teškom u psihofizičkom stanju, osobito starije osobe koje su doživjele neki oblik torture. Sjećam se jedne starije gospođe koja je izgubila muža, no za nekoliko sati su se pronašli. To su bili radosni trenutci. Bilo je i dosta djece koja su izgledala zbunjeno i iscrpljeno. Nisam bila opterećena predrasudama tijekom volontiranja, jednostavno sam željela pomoći. I ja sam jednom bila 4 godine izbjeglica i meni su na mom putu mnogi bili od velike pomoći i danas se osjećam zahvalnom.

JRS Međunarodni dan tolerancije 14.11.15. Zagreb.

HUVRP i JRS presica 2.2.16.

Sveti Otac u svojoj molitvenoj nakani za mjesec veljaču potiče Bogu posvećene žene i redovnice čije je apostolsko djelovanje i na polju trgovanja ljudima da se ne obeshrabre i da se bore i kada se prema njima nepravedno postupa, čak i unutar Crkve. Imate li Vi iskustava da niste bili shvaćeni, da su Vaše preporuke prihvaćane sa zadrškom ili se odgađalo njihovo provođenje?

Drago mi je da živim i djelujem u ovom povijesnom času i u vrijeme pontifikata pape Franje. Primijetit ćete da se od 2013. do danas dosta toga promijenilo u Crkvi. Redovnice koje rade u suzbijanju trgovanja ljudima, prednjače u tome te imaju veliku podršku i brzo uspostavljaju suradnju i njihovi projekti uspijevaju. U Hrvatskoj nismo toliko uključene i nije jednostavno nešto pokrenuti i uspostaviti, no pokušale jesmo. Dakako da je bilo teško i izazovno raditi 2013. kad su me mnogi neobično promatrali i nismo se razumjeli, nismo ostvarili suradnju. No s druge strane sam uživala i podršku i nailazila na suradnju. Držim da uvijek treba dati svima priliku za promjenu i rast i da će Bog učiniti svoje, i da treba dočekati trenutak u kojem se može više, bolje, učiniti, djelovati i pomoći. Ono što uvijek mogu jest iskoristiti svaku priliku i govoriti o problemu i organizirati molitvene susrete te s vjernicima moliti za suzbijanje trgovanja ljudima.

Što savjesni građani mogu učiniti po pitanju trgovanja ljudima? Kako se uključiti u borbu protiv trgovanja ljudima?

Ono što je kod problema trgovanja ljudima najteže, a to je prepoznati žrtvu, tu upravo građani mogu uvelike pomoći ako u svojoj blizini, susjedstvu, zgradi primijete neobične situacije, osobe, potencijalne žrtve (obično po izgledu, uplašenom pogledu, licu, …). Prići potencijalnoj žrtvi, upitati kako je, je li joj nešto treba, kako se osjeća … Možda se žrtva ohrabri zatražiti pomoć. Nadalje, prijaviti sumnju na trgovanje ljudima policiji kako bi se adekvatno postupilo i čim prije pomoglo žrtvi. Stoga je jako važna edukacija o problemu i informiranost. Dosta je materijala već dostupno na internetu, postoje razni priručnici, upute,… Teže je pomoći kod cyber kriminala koji je sve više zastupljen i teže se otkriva. Ovdje je jako važna pozornost i briga obitelji i roditelja za svoju djecu, a i šira obitelj i prijatelji mogu pomoći. Dosta mladih osoba pati u vrijeme odrastanja, u školi, u kvartu, lokalnoj sredini, zbog porasta raznih oblika nasilja, a i pandemije COVID-19. Briga, angažiranost, uključivanje u razne aktivnosti, volontiranje, pripadnost zajednici i razgovor mogu puno pomoći.

Samostan ulaz u Kuću maticu Zg-

U sklopu svoga apostolata pomaganja marginaliziranima posvetili ste se radu starijim osobama i oboljelima od demencije i od Alzheimerove bolesti u Caritasovoj kući za starije i nemoćne osobe ‘Sv. Kamilo de Lellis’ u Vrbovcu, koja je u sklopu Caritasa Bjelovarsko-križevačke biskupije. Iza Vas je više od pet godina rada na radnom mjestu voditeljice Caritasove kuće. Kako su izgledali počeci?

Zaposlenjem na spomenutom radnom mjestu najprije mi je iskazano veliko povjerenje od strane biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka i moje redovničke zajednice Družbe sestara Naše Gospe, na čemu sam im zahvalna. Početak rada je bio dosta težak, mlađe osobe i osobe bez radnog iskustva nisu toliko poželjne i obično je predrasuda o nekompetentnosti ona koja ih prati. U svom radu nastojala sam doprinijeti poboljšanju uvjeta života i rada u domu, kako korisnicima tako i zaposlenicima. Cjelokupan proces je bio zahtjevan i iscrpljujući, jer je cjelokupna situacija u zemlji teška, ponekad se čini besperspektivna, zakonski propisi postaju sve zahtjevniji, radne snage je sve manje, a potrebe za smještajem sve veće, standardi sve viši i očekivanja sve veća. Osobito zahtjevno je bilo od početka pandemije COVID-19. Za domove su donesene najstrože preporuke i odluke. Deprimirajuće je kad novom preporukom i odlukom morate nešto zabraniti. Tako su mi 2020. i 2021. godina prošle doslovno u procesu sprečavanja i suzbijanja COVID-19. Osobno me raduje svaki sačuvani ljudski život, zdravlje, događaj i aktivnost koji smo organizirali i uljepšali dane starijim osobama, umirućima, riješili predmete i razne situacije, napisali odluke, održali korisne sastanke, poduzeli potrebne mjere zaštite života i zdravlja, zadovoljili uspješno inspekcijske nadzore, uljepšali prostorije u kojima borave i koje koriste korisnici, nasmijali se šalama, dogodovštinama, ugostili drage nam goste …

Dosadašnji godišnji programi u Kući bili su ispunjeni brojnim događanjima – od izleta, tribina, raznih proslava i radionica, do sadržaja važnih za duhovni rast i produbljivanje vjere.

I prije mog dolaska postojao je određeni niz aktivnosti koje su se organizirale na dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj osnovi (mjesečno slavlje rođendana korisnika, obilježavanje Valentinova, filmska do/popodneva, kreativne radionice, pripreme za Uskrs i Božić, obilježavanje sv. Kamila, Međunarodni dan osoba oboljelih od demencije i Alzheimerove bolesti, Međunarodni dan starijih osoba, Dani kruha, Martinje, i sl.). Većini sam se priključila, surađivala, osmišljavala, predlagala. Osobno su me radovali duhovni sadržaji, pripreme za Božić i Veliki tjedan, klanjanje, proslava sv. Kamila de Lellis, duhovsko bdijenje, međunarodni dan djedova, baka i starijih osoba, dan žena, prigodna izlaganja na temelju neke knjige ili vjerske teme, pjesme, meditacije, psalmi, razmatranja … Takvi sadržaji i događaji su bili i meni i korisnicima od pomoći i snaga za dalje.

Predstava o pozivu 24.5.2007. Davor. Obnova zavjeta 2009. i 2011.

Prema opisu službe voditeljice jedne Kuće za stare i nemoćne vidljivo je da ona zahtijeva potpunu angažiranost osobe. Kako ste uspijevali njegovati svoj duhovni život?

Uvijek mi je nedostajalo vremena za dovršiti sve predmete i ispuniti sve zahtjeve i želje, odgovoriti na sve elektroničke poruke, pozive, posložiti, popisati i arhivirati svu dokumentaciju. Upravljanje vremenom je danas velika vrlina za onog tko ju stekne. Problem današnjeg mentaliteta je taj što svi sve moraju dobiti isti čas kad i zatraže, a što je nemoguće. Stoga je trebalo brzo učiti, djelovati, raditi, odlučivati, misliti, rješavati situacije, biti neprestano raspoloživa i dostupna. Takav ritam je bio dinamičan i kaotičan i kad sam bila dosta umorna, uvijek je bilo Bože, sad ti, molim te dovrši, održi me budnom, pozornom, savjetuj me, pomozi mi, piši sa mnom, odluči sa mnom. Nisam uvijek bila zadovoljna i sretna što nisam imala dovoljno vremena za duhovne sadržaje, što nisam mogla više promišljati i razmatrati, što je bila velika promjena u odnosu na dosadašnji način života. Često puta je trebalo djelovati automatizmom. U najtežim mi trenutcima mi je gotovo jedini oslonac bio Bog, kojem se mogu povjeriti, pred kojim mogu zaplakati, koji me potpuno razumije, koji će otrti suzu i reći samo hrabro kćeri dalje. I to su bili moji milosni trenutci.

Izlet na Plitvice 3.12.11. Hodočašće u Ludbreg 2012.

Organizirali ste predavanja o Alzheimerovoj bolesti. Kakva su Vaša iskustva u radu s takvim bolesnicima?

Rad s oboljelima od demencije i Alzheimerove bolesti je posebna milost i blagoslov je bio imati ih i biti s njima. Te osobe su jednostavno posebne i komunikacija s njima je posebna. Pored neugodnih situacija koje su događale obzirom na njihovu bolest i stadij oboljenja, sretala sam ih s poštovanjem i privrženošću jer mi nisu znali ime, što sam, no radost na licu i geste (stisak ruke, zagrljaj, veseli doček, pozdrav, neartikulirani uzvik), pokoja izgovorena rečenica, doista obraduje. Posebno me radovala molitva i pjesma, drage im molitve i pjesme su zadnje blijedjele iz sjećanja.

Uz rad u ovoj karitativnoj ustanovi obavljali ste i trenutno ste na odgovorim službama u svojoj zajednici.

U Družbi sestara Naše Gospe Družba sestara Naše Gospe (dsng.hr) bila mi je 2011. godine povjerena dužnost odgojiteljice u postulaturi naše sestre Marije. Od 6. 6. 2021. odlukom Generalnog Kapitula i povjerenjem naše vrhovne glavarice s. Zrinke Šestak, povjerena mi je služba ekonome u Družbi.

Vrhovna uprava DSNG 6.6.2021. Ludbreg

U godini ste srebrnog jubileja otkako ste poželjeli biti redovnica. U kojim ste okolnostima donijeli svoju odluku?

Dana 9. 2. 1997. poželjela sam biti redovnica nakon jedne duhovne obnove za djevojke u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi u Zagrebu. Do dolaska u samostan sestara Naše Gospe 2004. godine trajao je proces promišljanja i odlučivanja, a odluku sam odlagala zbog obiteljske situacije i zbog toga što su mi osobe koje sam pitala za mišljenje o tome da odem u samostan, savjetovale da odgodim odlazak i pričekam neko vrijeme, u čemu sam ih poslušala. Godine 2003. sam odlučila biti redovnica i poduzela sam potrebne postupke. Najteže je bilo objaviti odluku majci Ruži i sestrama Jeleni i Janji. No, i dan danas uživam njihovu veliku podršku i praćenje, što mi puno znači. Majka je dosta dugo bila nesretna što sam postala redovnica. No, kako vrijeme odmiče, majka to sve više razumije. Zanimljiva je bila odluka za zajednicu sestara „Naše Gospe“. Nisam previše razmišljala i istraživala zajednice. Za vrijeme studija živjela sam u Osijeku, gdje sam bila i u izbjeglištvu. Prije blagdana Uzvišenja sv. Križa obratila sam se župniku vlč. Helmutu Schumacheru i zamolila za razgovor. Vjerojatno je bio šokiran temom razgovora: želim biti redovnica i molim savjet te pomoć oko toga. Zamolila sam ga da mi kaže nešto o redovničkim zajednicama u Osijeku i okolici i kome me može preporučiti. On je sve lijepo nabrojao osim onih s kojima je živio – sa sestrama „Naše Gospe“ – i onda sam rekla biram baš tu zajednicu. Ubrzo je Župu posjetila vrhovna glavarica s. Nada Šestak (bila mi je vjeroučiteljica kod pripreme za Prvu svetu pričest), s kojom sam razgovarala o mom pozivu i pokazala joj fotografiju sa Prve pričesti kako bi ju podsjetila na naš susret. Tijekom 2014. jednom mjesečno posjećivala sam zajednicu u Zagrebu i pripremala se za ulazak u samostan. To mi je puno značilo jer sam imala priliku upoznati sestre, duh i život zajednice, utemeljitelje, karizmu. Na ovoj prilici sam bila jako zahvalna.

Susreti juniorki u Lužnici i susreti s djevojkama u Gunji i Oštroj luci – Bok.

Gdje ste odrastali i što je obilježilo Vaše djetinjstvo?

Djetinjstvo sam provela u selu Oštra Luka, općina Orašje, Bosna i Hercegovina (Bosanska Posavina), Župa Ime Marijino, Oštra Luka – Bok. Obzirom na vjerski odgoj, osobito sam zahvalna svojoj pokojnoj baki Ruži koja je ustrajno molila svaku večer sa mojom mlađom sekom i sa mnom, a vodila nas je i u crkvu. Pred njenu smrt, posjetila sam ju u Njemačkoj i rekla mi je da misli da ću ja biti jednog dana redovnica i ona moli za to. To mi je puno značilo jer nisam bila sklona javno govoriti o svojoj želji.

Božićni domjenak KBF 22.12.11. Zg. Zadnje predavanje 2013.

Najteža je bila 9. godina života, 1992. godina, kad je počeo rat, pa smo morali napustiti dom, kad smo selile u više zemalja, a krajem te godine poginuo je tata Franjo. Najmlađa seka je imala 3 mjeseca. I ta godina nas je sve četiri obilježila i promijenila naše živote. Odrastanje je bilo teško bez oca, no u široj obitelji smo imali veliku podršku i pomoć. Tijekom školovanja, u školi i u Župi bila sam dosta angažirana i prihvaćena, dobro sam se osjećala. Imala sam prijateljice i nekoliko prijatelja. Privrženost Crkvi bila je značajna, odlazak na Svetu misu, druženje, pripreme za razne događaje na razini Župe, npr. mlade mise (7) su bile poticaj za promišljanje o pozivu kao i privrženost Majci Božjoj (natpis iznad kipa BDM: Ime Marijino štiti nas! – osobno mi je puno značio). Imali smo dobre svećenike koji su nas pratili tijekom našeg duhovnog rasta. Moja Župa je bogata duhovnim zvanjima: od ukupno 23 redovnice, trenutno nas je 20 i od ukupno 17 svećenika, trenutno ih je 12. U rodbini je mamina teta, s. Julita bila redovnica, i tatin bratić, Mario je svećenik. Nažalost, dosad nam se iz brojne rodbine nitko nije pridružio u duhovnom zvanju.

Misa zahvalnica za završetak studija 28.6.13. Zg

Dodjela diplome KBF

Jeste li u godinama svoga života u Družbi sestara Naše Gospe imali osjećaj da je poljuljana sigurnost da Vam je tu mjesto?

Vrijeme upoznavanja sestara i zajednice Družbe sestara Naše Gospe bilo je presudno u odluci i onaj osjećaj kad sam zakoračila u samostan da je to mjesto gdje me Bog želi i gdje s Njim trebam dalje rasti. Ta sigurnost je i dan-danas prisutna i tijekom ovih 18 godina sam samo jednom bila u napasti otići jer sam se našla u jednoj nezavidnoj i neizdrživoj situaciji te pritisku koji sam teško podnosila. Zalaganjem zajednice i razgovorom sa sestrama, uspjele smo riješiti poteškoću.

Posjet kardinala Josipa Bozanića DSNG 2012. Proslava 50. g. DSNG u Osijeku 2011. Kaj su jeli naši stari – susret s M.J. Zagorkom 2018. Vrbovec. Susret juniorki 2013. Lužnica. Radionica sa s. Samuelom djevojke iz Učiteljskog konvikta.

Kako su izgledali prvi dani u zajednici?

Kako sam posjećivala zajednicu prije formalnog ulaska u samostan, poznavala sam sva pravila, dnevni red, sestre, običaje i početak mi nije bio težak. Osjećala sam se dobro i prihvaćenom od sestara i nisam imala većih poteškoća. Nastojala sam se uz studij uključiti što više u život zajednice, što me je veselilo. Tijekom formacije i studija teologije uključila sam u aktivnosti i događaje u Župi sv. Blaža, u druženja s mladima, a to mi je koristilo i puno značilo.

Izlaganje o DSNG djeci iz Osijeka 20.4.12.

Prije studija teologije studirali ste matematiku i fiziku. Zašto odabir ovih predmeta?

Odabir zvanja i zanimanja bila je najteža zadaća u mom životu. Pri kraju srednje škole bila sam dosta neodlučna, željela sam studirati teologiju, no majka je bila protiv pa sam se odlučila za studij matematike i fizike koji sam napola završila. No, stečena znanja su uvelike pomogla u daljnjem životu i radu. Tijekom formacije upućena sam na studij teologije i danas mi je drago zbog toga. U generaciji 2008. sam bila jedina redovnica tijekom petogodišnjeg studija između svećeničkih kandidata i vjernika laika/laikinja. Nisam bila baš zadovoljna svim kolegijima, no veselilo me istraživanje Božje riječi, izričaji u svetoj Misi; dubiozno bi i dugo se zadržala nad raznim člancima; međureligijske teme bile su mi također zanimljive te socijalni nauk Crkve.

Kako ste doživjeli svoje redovničke zavjete?

Prve redovničke zavjete položila sam 5. kolovoza 2008. u dragom mi Osijeku, u Župi Uzvišenja sv. Križa, a za geslo sam uzela Jeremijinu izjavu: „Zaveo si me, Gospodine i dadoh se zavesti.“ (Jr 20,7). Doživotne redovničke zavjete sam položila u svetištu Majke Božje remetske u Zagrebu, 3. kolovoza 2014., a za geslo sam uzela Ps 117: „Aleluja! Hvalite Gospodina svi puci, slavite ga svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka.“ Oba gesla me i dan-danas nose i rado o njima razmišljam, razmatram i donose mi utjehu, sigurnost.

Doživotni zavjeti 3.8.2014.

Geslo doživotnih zavjeta.

Koliko Vam znači Vaša zajednica?

Puno. Oduvijek. Iako nas je sve manje i manje, od 105 trenutno nas je 48, i to u Osijeku, Gunji, Subotici, Davoru, Bjelovaru, Hrvatskom Leskovcu i Zagrebu, i ako su sestre većinom starije, nemoćnije i boležljivije i sve više potrebne tuđe pomoći, one su moje susestre i spremna sam im uvijek pomoći bez obzira na sve. Zajednica je bila uvijek uza me, i kad sam bila uspješna, i manje uspješna, i kad sam bila sretna i žalosna, i kad nisam znala kako dalje se nositi s poteškoćama. Sestre u zajednici su mi pomogle, kada sam trebala pomoć u realizaciji projekta ili aktivnosti, zajednica se uključila, sudjelovala, popratila događaj, razgovarale smo o tome. Moja zajednica je moja druga obitelj. Dobro sam se u njoj osjećala i uvijek sam bila spremna pomoći i uključiti se u rad i život zajednice.

Članice generalnog kapitula DSNG 6.6.2021. Ludbreg.

Trenutno ste na poslijediplomskom specijalističkom studiju iz socijalne politike na Pravnom fakultetu. Što kažu Vaši kolege kada vide redovnicu na studiju ovoga smjera?

Završiti ovaj studij je sljedeći cilj i zadak u tjednima koji mi predstoje jer je ostao nažalost još uvijek nedovršen. Zadovoljna sam bila ovim programom jer mi je bio od presudne važnosti na radnom mjestu voditeljice Caritasove kuće. Na godini nas je bilo desetak, lijepo smo surađivali i pojava redovnice im nije bila tako neobična i strana, a tijekom studija sam se dobro osjećala. Možda je više profesorima bilo neobično vidjeti redovnicu na njihovom kolegiju …

Predstava za susret Kardinala i maturanata. Program Apostoli i sveci o dolasku pape Benedikta XVI. u Zagreb.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Oduvijek sam voljela čitati i istraživati razne teme, područja, pojave, volim pogledati dokumentarne emisije, povijesne, arheološke i istraživačke. Također volim slušati radio, volim klasičnu, duhovnu i filmsku glazbu. Volim šetnju i vožnju biciklom. Volim cvijeće pa brinem o nekoliko lončanica na prozoru (ponekad nestanu, a ponekada ih vrate). Nove spoznaje me vesele, a ostalo opušta, održava koncentraciju i rješava stresa. Iako su sveta Misa i molitva naš sastavni dio života, dio dnevnog reda, molitveni časovi i sveta Misa su mi uvijek bili važni, potrebni, ohrabrujući, poticajni, utješni, odmarajući, motivirajući, gdje imam priliku zastati uz Božju riječ, osvrnuti se …

Aranžiranje. Sanjkanje.

Što biste na kraju poručili slušateljima Hrvatskoga katoličkog radija?

Silna je prema nama ljubav njegova i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka! Ovaj zaziv hallel, neka nam bude na srcu i utjeha i pomoć u bilo kojoj situaciji se nađemo. Biti Bogu zahvalni za sve i moliti Ga za one koji nemaju i ne uživaju ono što imamo i u čemu uživamo.

Obitelj.