Prisjećamo se gostovanja patra Antuna Cveka u emisiji "Od Krista pozvani" na Hrvatskom katoličkom radiju. Pater Cvek, iznimno osjetljiv na potrebe svakog čovjeka, osvrnuo se na svoj svećenički poziv i poticaj na služenje svakom čovjeku u potrebi.
Duhovnom se pozivu odazvao u 33. godini. Iako je postojala mogućnost izgradnje karijere, svećenički je poziv bio jači.
“To je bio unutarnji duhovni zahvat koji sam osjetio u jednom trenutku. Bilo je to nešto više od same Isusove prisutnosti. No, to još uvijek nije bio poziv na svećeničko zvanje. Nakon nekog vremena, a s obzirom na taj susret koji sam intenzivnije doživio, došla je i ta misao o pozivu. Završio sam mnoge stručne škole, imao mogućnost izgraditi karijeru, ali sve je to pomalo otpalo i ostalo je ovo – poziv za svećenika”, rekao je.
U novicijat Družbe Isusove otišao je 1967., nakon kojeg je studirao filozofiju i teologiju.
“Odlučio sam napisati dopis provincijalatu Družbe Isusove u Palmotićevoj i dugo nisam dobio odgovor. Mislio sam da su oni na to zaboravili ili da dopis nije ni stigao do njih, no iznenada nakon nekog vremena dobio sam poziv da dođem”, rekao je.
Prisjetio se i svog prvog susreta s čovjekom u potrebi. Shvatio je tada da je to put kojim će u svom svećeničkom pozivu ići.
“Sa socijalnim apostolatom započeo sam još dok sam studirao filozofiju. Nosili smo božićne poklon pakete jednoj staroj i nemoćnoj osobi. To je bio moj prvi susret s tim drugim, nepoznatim svijetom. Tada sam shvatio da u tom području treba puno više raditi i tako je sve počelo.”
O osnivanju prve karitativne grupe za posjete potrebitima u župi Presvetog Srca Isusova, pri Bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, rekao je:
“To nije bila samo ona vrsta Caritasa u kojem smo dijelili pakete za Božić. To je bio prvi put da smo otišli na teren kod bolesnika, tamo gdje se on nalazi. Pomagali smo bolesniku onako kako mu se može pomoći.”
Prepoznatljiv po svojoj plavoj kuti i biciklu kojim se služio kako bi došao do potrebitih, rekao je: “Bicikl sam dobio na poklon. Pokazao se vrlo praktičnim i korisnim.”
Uvijek sam smatrao da je čovjek duhovno i tjelesno biće. Pomagali smo materijalno, ali i sakramentalno. Od presudne je važnosti da se probudi svijest i odgovornost u svakom čovjeku, a posebno u kršćanima, za bližnjega
Na pitanje što mu znači svećenički poziv, rekao je:
“Pozvan sam odgovoriti na taj poziv. Ono što Crkva traži, a preko nje Gospodin, je moj odgovor u duhovnom pogledu kao svećenik i redovnik, a to uključuje i socijalno djelovanje. Uvijek moramo spajati prvu i najveću zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Ta je zapovijed jedino potpuna ako se uključi ljubav i prema Bogu i prema bližnjemu.”