"Nisam ja izabrala Boga, on je izabrao mene", posvjedočila je nekad muslimanka, danas katolkinja koja je u Isusu Kristu pronašla Spasitelja.
Rođena prije 61 godinu u muslimanskoj obitelji u Turskoj, Belkız je bila prva kći nakon dva sina. Kao dijete išla je u džamiju i čitala Kuran na arapskom, ali kaže da ga nije razumjela. Nakon što je u mladosti čitala knjige o materijalističkoj filozofiji, s 15 godina postala je ateist, donosi CNA.
Belkız je ispričala kako je nakon diplome na sveučilištu postala profesorica književnosti i neprestano čitala knjige. Kada je imala 28 godina, pročitala je knjigu Turana Dursuna “Ovo je religija”. (Dursun, bivši šiitski musliman i učenjak koji je postao ateist, ubijen je zbog onoga što je napisao o islamu i vjeri. Njegova knjiga kritizira vjerske knjige – uglavnom Kuran.)
Gospode, molim te uđi u moj život, ostavljam svoj život u tvojim rukama, čini sa mnom što hoćeš!
Belkız nije mogla vjerovati što je pročitala pa je kupila turski Kuran i čitala ga. Biblija je bila sljedeća — kupila je jednu na sajmu knjiga u Izmiru i pozvana je da u protestantskoj crkvi pogleda film o Isusovom životu temeljen na Evanđelju po Luki.
Gledanje filma potpuno je promijenilo njezino razmišljanje o Bogu. Biblijska priča koja ju je najviše dirnula je molitva carinika i farizeja u Hramu. Ovdje je vidjela vlastiti grijeh. Budući da je poput farizeja bila toliko uvjerena u vlastitu pravednost, doživjela je prvu sramotu pred Bogom. Isusova rečenica “Ljubite svoje neprijatelje” postala je njezina misao vodilja. Na kraju filma, Belkız se molila svim srcem: “Gospode, molim te uđi u moj život, ostavljam svoj život u tvojim rukama, čini sa mnom što hoćeš!”
Nakon toga je svake nedjelje odlazila u protestantsku crkvu, redovito čitala Bibliju i uvijek dolazila na molitvene sastanke. Bila je krštena i živjela je sretno u živom odnosu s Bogom.
Nakon toga potražila je Katoličku crkvu i odlučila postati katolkinjom.
Zatim je jedne nedjelje na crkvenoj službi 2005. mlada osoba koja je uzela kruh i vino za stolom Gospodnjim uzela kruh, stavila koricu u usta i stisnula unutrašnjost kruha u dlan. Kada je Belkız to vidjela, osjećala se nelagodno jer se osjećala kao da je tijelo Gospodnje povrijeđeno. O tome je razgovarala s prijateljem protestantom. Rekla je da joj je rekao da je to u redu jer “to zapravo nije tijelo Gospodinovo, mi to činimo kao znak sjećanja; Katolici stvarno vjeruju da je to tijelo Kristovo.”
Nakon toga potražila je Katoličku crkvu i odlučila postati katolkinjom.
Nakon pohađanja vjeronauka krizmana je 25. travnja 2011. te je promijenila vjeru na svom rodnom listu iz muslimanske u kršćansku.
Na pitanje boji li se progona kao kršćanka, Belkiz se nasmiješila: “Kad je Isus bio izdan, njegov učenik Petar tri puta se odrekao Isusa. Jer se bojao. Ali isti Petar, nakon što je primio Duha Svetoga, širio je evanđelje od Jeruzalema do Italije i kad je trebao biti razapet, rekao je: ‘Nisam dostojan umrijeti, Gospodine’, i bio je razapet [naglavce].”
Ono što me najviše impresionira u kršćanstvu je beskrajna ljubav Gospodina Isusa prema nama.
Belkız je također rekla da je ono što je stekla na svom putu vjere točno u Bibliji: “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5,22-23).
“Bog nam svima nudi blago. Sve što trebamo učiniti je prihvatiti”, rekla je Belkız. “Nisam ja izabrala Boga, on je izabrao mene. Ono što me najviše impresionira u kršćanstvu je beskrajna ljubav Gospodina Isusa prema nama. Pronašla sam svog najboljeg prijatelja i svog najljepšeg ljubavnika.”