Župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama o. Antonio Mario Čirko na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje i iskustvo Božje ljubavi koja dotiče srce čovjeka i potiče ga na obraćenje. O. Antonio Mario Čirko poziva da otvorimo Gospodinu svoja srca kako bi nas ozdravio i promijenio te istaknuo kako je dovoljno željeti promjenu da bi iskustvo živoga Boga promijenilo naš život. U nastavku prenosimo promišljanje oca Čirka.

Postoje neki događaji koji nam se duboko usijecaju u srce. Godine 1984. sam kao dječak od 11 godina sa svojim rođacima bio prvi put u Međugorju. Padala je kiša i kako sam pokisnuo i nahladio se dobio sam temperaturu. Spavali smo kod jedne obitelji u Čitluku. Sjećam se da sam onako drhteći molio Mariju i Isusa da me ozdravi. I temperatura je netragom nestala. Doživio sam Božji dodir. Danas kao već čovjek u zrelijim godinama čeznem za tom dječjom vjerom koja ne komplicira i koja ne zatvara puteve Božjoj milosti.

Razlog zašto su mnogi kršćani danas zbunjeni je taj što ne traže Gospodina u molitvi, ali i kroz naše osobne susrete koji su često razgovori mlaćenja prazne slame.

Bog sve izvodi na dobro onima koji ga ljube

Čuli ste već sigurno kad vam netko kaže da ga je Bog dotakao. Ti Božji dodiri su kao postaje koje nam daju usmjerenje u kojem životnom smjeru krenuti, ali nas također ispravljaju na bolje kad smo otvoreni toj milosti. Mi moramo stvoriti prostor da dopustimo Bogu da slobodno uđe u našu svakodnevicu. Previše smo postali zatvoreni ne samo prema Bogu, nego i jedni prema drugima: supružnici jedni prema drugima, prijatelji međusobno, župne zajednice i sl. Ali kad Bog dotakne po našem otvorenom srcu tada se otvaraju vidici – „Bog sve izvodi na dobro onima koji ga ljube“ (usp. Rim 8, 28). Razlog zašto su mnogi kršćani danas zbunjeni je taj što ne traže Gospodina u molitvi, ali i kroz naše osobne susrete koji su često razgovori mlaćenja prazne slame.

Bog nas dotiče da bi nas potaknuo na promjenu

Dadne nam da osjetimo miris. Kao kad osjetimo miris hrane koju volimo, tako i ovdje da se u nama probudi želja. A zašto to Bog čini? Zato jer vidi u nama mogućnost da milost oživi. Božji dodir nam je garancija da Bog nikada od nas ne odustaje. Ne treba samo gledati sadašnji trenutak koji možda nosi u sebi poteškoće i muke, nego treba gledati naprijed. Jednom su se jedni roditelji požalili da prolaze teški period života u vezi svoje kćeri koja je u jednom trenutku života odbacila Boga i Crkvu.

Tada se je jednostavno dogodio Božji dodir u njezinom srcu: „Ja sam nekome dragocjena i važna. A to je zato jer je moj mladić vjernik. I ja želim iskusiti njegovu radost srca“.

Jednom su se jedni roditelji požalili da prolaze teški period života u vezi svoje kćeri koja je u jednom trenutku života odbacila Boga i Crkvu. Pokušavali su je uvjeravati da griješi, nastojali su da ide na razgovor kod svećenika. No sve je to izazvalo još jači negativni učinak. Preostala im je samo molitva za njihovo dijete. Predanje Bogu vlastitih muka jest priprema za Božji dodir. Tako je ta djevojka upoznala jednog mladića koji je bio pun radosti, bio je pažljiv prema njoj i poštivao ju je kao osobu. Nju je sve to iznenadilo jer su se mnogi mladići prema njoj ponašali baš suprotno. No, on joj je u jednom trenutku otkrio da je vjernik i da mu je ona Božji dar. Tada se je jednostavno dogodio Božji dodir u njezinom srcu: „Ja sam nekome dragocjena i važna. A to je zato jer je moj mladić vjernik. I ja želim iskusiti njegovu radost srca“. Bez ikakve prisile Bog je promijenio srce ove djevojke. On tako može mijenjati svakoga od nas samo ako mu to u svojoj slobodi dopustimo… barem djelićem svoga srca. Odvažimo se na taj korak jer dovoljno je željeti osobnu promjenu da bi iskustvo živoga Boga promijenilo naš život.