Budi dio naše mreže

Mons. Jozić o budućnosti: Mogu potpuno djelovati kao svećenik, kao biskup, u svojoj misiji

Događaj koji je obilježio sredinu rujna 2020. u Crkvi u Hrvata, ali i šire, svakako je biskupsko ređenje u Solinu. Za biskupa je ondje 16. rujna posvećen mons. Ante Jozić, novi apostolski nuncij u Bjelorusiji, rodom iz Trilja. Njegova životna priča obiluje očitovanjem Božje milosti i upornosti, osobito protekla godina. No, mons. Jozić je u Katoličkoj Crkvi ostavio značajan trag vjernosti Kristu, postao je prepoznatljiv po vještinama dijaloga, mudrosti, strpljivosti – osobinama tako potrebnima za stvaranje mostova – u Crkvi i u ime Crkve.

/ HKM

To je prepoznao i papa Franjo te ga je, nakon njegova bogatog diplomatskog iskustva, u svibnju 2020. godine imenovao apostolskim nuncijem u Bjelorusiji. Mons. Jozić danas ima 53 godine (rođen je 16. siječnja 1967.), za svećenika je zaređen 1992. godine, govori devet stranih jezika. Nakon prvih svećeničkih godina u Makarskoj, studirao je u Rimu, te kasnije kao predstavnik Svete Stolice djelovao u Indiji, Moskvi i Hong Kongu. Početkom prošle godine Sveti Otac ga je imenovao apostolskim nuncijem u Obali Bjelokosti.

Nakon nesreće koju je doživio u travnju 2019., i dugog oporavka po Božjoj milosti i zagovoru Gospe Sinjske, mons. Ante Jozić spreman je preuzeti novu službu – pod geslom “U tebe se, Gospodine, uzdam!”. Naslovni je nadbiskup Cisse, a uskoro ga čeka put na dužnost nuncija u Bjelorusiju. Njegovo biskupsko ređenje bilo je prva takva svečanost u nedavno posvećenoj crkvi Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. Mons. Jozić čeka polazak u Bjelorusiju.

Solin: Mons. Ante Jozić zaređen za biskupa / Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, mons. Jozić istaknuo je kako je njegovo ređenje bilo odgađano dva puta zbog poznatih razloga.

“Prvi put bilo je zakazano za 1. svibnja prošle godine, ali je zbog jedne nepredviđene situacije, nezgode, automobilske nesreće, od 7. travnja prošle godine ređenje moralo biti odgođeno jer su moje liječenje i oporavak trajali mnogo duže. Drugi put je bilo odgođeno zbog trenutne pandemije. Ređenje je trebalo biti u Rimu, zajedno s jednim kolegom Ircem, 21. ožujka. No poglavari su smatrali da nije dobro riskirati u to vrijeme naše živote i živote naših bliskih, naše obitelji, rodbine pa su odlučili da se to dogodi u našim mjesnim biskupijama kada za to bude najpogodnije vrijeme. Evo sada se to dogodilo, u trećem pokušaju, u srijedu 16. rujna, kako bismo mogli sve pripremiti i izbjeći bilo kakvu zarazu. Iako je i ovo sad vrijeme u kojem smo izloženi epidemiji, ali, hvala Bogu, vjerujem da je sve prošlo uredu. Bio je radni dan, a bio je to zapravo bio ujedno i dan moje naslovne biskupije Cisse u Istri, koja je nekoć postojala, i o kojoj povijesni izvori i vrela govore i slavi se sveta Eufemija, zaštitnica grada Rovinja i moje biskupije”, kazao je novozaređeni naslovni nadbiskup Cisse mons. Ante Jozić.

Svoj oporavak od automobilske nesreće mons. Jozić opisuje kao vrlo teškim danima, kada je osjećao jake, teške, fizičke boli.

“Ali, hvala Bogu, prošlo je. Uz Božju pomoć i uz molitve mnogih. Vama su dobro poznate sve moje dijagnoze koje sam imao, bilo ih je ukupno 37. Zahvaljujući naporima i pomoći liječnika i terapeuta te ostalog medicinskog osoblja, ja sam uspio sve to nadvladati. Ustao sam na vlastite noge, prohodao sam ponovno, učio sam hodati. I hvala Bogu izliječio sam sve rane i vraćam se polagano, normalno, svome poslu. Svaka bol je teška. Bilo je to vrijeme dubokog razmišljanja, promišljanja, što će biti s mojim životom, s mojim zdravljem, hoću li moći nastaviti, hoću li se vratiti u normalu, hoću li moći nastaviti služiti kao svećenik, ili kao biskup, hoću li moći nastaviti svoju crkvenu misiju. Ali, hvala Bogu, osjetio sam ja tu pomoć ‘izvanka’.

Liječnici su odradili svoje što je najbolje moguće, ali ti isti liječnici su mi rekli znajući kakve sam povrede imao da je bilo ‘intervencija izvana’. To su ti momenti, ne znamo kako, ne znamo zašto jer pojedine bolesti i ozljede teško mogu ozdraviti u tako kratko vrijeme. Ja moram reći da sam polagano stao na noge i načinio prve korake već nakon mjesec i pol dana od nesreće. To je ipak veliko čudo, jer kaže jedan liječnik da su se neki njegovi pacijenti sa sličnim ozljedama, lomovima, oporavljali nekoliko mjeseci, a neki i nekoliko godina. Hvala Bogu da mi je dao snage da te povrede što lakše nadiđem, ozdravim i vratim se svome poslu. I sad se polagano spremam za skorašnje putovanje u nuncijaturu u Minsk u Bjelorusiji.”

Mons. Jozić zahvalio se Čudotvornoj Gospi Sinjskoj na oporavku

“Još prije potpunog izlaska iz same bolnice, odlučio sam tražiti dozvolu da izađem na kratko i pođem u samostan Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i izrazim zahvalnost Gospi na pomoći, na ozdravljenju, što me sačuvala i očuvala na životu. Tada sam još bio na štakama i mučio sam se hodati, ali sam pokušao bez štaka i kleknuti i dignuti se. I uspio sam. To je primijetio liječnik koji je tu bio i rekao da ljepše klečim i klecam nego on koji ima zdrave noge. Bilo je to ohrabrenje da ima smisla učiniti sve što liječnici traže i, uz Božju pomoć, molitvu, ima smisla život i možemo se vratiti u život. Normalno, nije život više kao što je bio prije, moje noge su drugačije, nisu kao prije, ali ja mogu ponijeti sve svoje stvari, mogu potpuno djelovati kao svećenik, kao biskup, na svom poslu, u svojoj misiji.”

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.

Ključne riječi:
mons. ante jozić

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja