Mons. Armando Nardini bio je svećenik Rimske biskupije i počasni kanonik splitske prvostolnice. Rođen je 1921. u Canetri (Rieti), a za svećenika je zaređen 1947. te je odmah imenovan i vicerektorom u sjemeništu Rimske biskupije. Na toj službi je ostao sve do 1964. od kada je, do 1997., bio župnik rimske župe San Giovanni Battista de Rossi. Tamo razvija široku socijalnu djelatnost, na osobiti način organizirajući volontere u službi siromaha i napuštenih na rimskoj periferiji, najprije s barakašima u Borghetto Latino, a zatim u svojoj župi.

Više o životu mons. Armanda Nardinija podijelio je s nama don Ante Mateljan:

Nakon strašne černobilske katastrofe, čim je to bilo moguće, sa svojim suradnicima mons. Nardini je organizirao udrugu “Medicina solidale” kroz koju je skrbio za više stotina djece iz Bjelorusije koja trpe posljedice zračenja izazvanoga černobilskom tragedijom, organizirajući medicinske preglede, liječenje i odmor u obiteljima u Rimu i okolici, a mnogoj siročadi je također omogućio posvojenje.

Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj te ratnih stradanja u Bosni i Hercegovini neumorno organizira pomoć za izbjegle i prognane te po nekoliko puta godišnje dolazi u Hrvatsku dovozeći humanitarnu pomoć.

To osobito znaju odgojitelji i bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa, koji su pomagali u prekrcaju humanitarne pomoći. Ostalo mi je u pameti njegovo putovanje kroz Mostar, podsjeća se don Ante, kada je čudom izvukao živu glavu prolazeći kroz snajpersku vatru preko bojišnice. Svoju silnu energiju za činiti dobro i evanđeosku radost nije izgubio ni onda kada više nije mogao hodati te je morao operirati oba kuka. Iz svećeničkoga doma puna dva desetljeća pomagao je u pastoralu, a sve do duboke starosti volontirao je u Caritasu, posebno u noćnim dežurstvima na Stazione Termini i u skrbi za terminalne bolesnike. Svoju živu vjeru i odanost Gospodinu potvrdio je i još jednom gestom. U dogovoru sa svojim sestrama prodao je roditeljsku kuću i novac utrošio na liječenje ozračene djece iz Bjelorusije.

Mons. Armando Nardini sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom bio je povezan preko don Petra Šolića, koji ga je upoznao za vrijeme studija u Rimu i boravka u rimskoj bogosloviji te mu pomagao na župi S. Giovanni Battista de Rossi u rimskoj četvrti Appio Latino, držeći kao bogoslov vjeronauk i organizirajući susrete za mlade. Nastavio je to djelovanje i nakon svećeničkog ređenja za vrijeme poslijediplomskoga studija, piše don Ante. Nakon što se vratio u Split don Petar je nastavio kontakt s mons. Nardinijem, a dok je bio duhovnik brojni su bogoslovi, kao i mladi iz Splita, bili gosti u mons, Nardinijevoj župi. On je pak znao dovesti grupe mladih iz svoje župe na ljetovanje u Sveti Križ na Čiovu. Njegova otvorenost i mladenački zanos žarili su duhom evanđelja, zdrave euharistijske i marijanske pobožnosti te jednostavnim, a tako učinkovitim provođenjem evanđeoskih uputa u svakodnevnu svećeničku praksu. Nakon biskupskog ređenja mons. Petra Šolića, u bazilici Sv. Petra u Rimu, 6. siječnja 1992., svečano slavlje za don Petrove uzvanike organizirao je upravo mons. Nardini u svojoj župi.

Osobno sam Gospodinu zahvalan što mi je pružio milost upoznati mons. Armanda, krasnog čovjeka i oduševljenog svećenika, neustrašivoga vjernika i iskrenoga prijatelja.

Uz osmrtnicu mons. Armanda Nardinija, objavljenu na stranicama Rimske biskupije, stavljen je podnaslov: čovjek evanđelja i pionir solidarnosti. Za njegovo svjedočanstvo vjere i veliku ljubav te pomoć koju je iskazivao Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i brojnim svećenicima, nadbiskup Ante Jurić imenovao ga je počasnim kanonikom splitske prvostolnice, a mons. Nardini se doista osjećao jednim od nas. Kad god bismo se čuli, uvijek je pitao za pojedine svećenike te se zanimao za sjemenište i bogosloviju. Tu povezanost nije prekinula iznenadna i prerana smrt pomoćnog biskupa mons. Petra Šolića, već je ona nastavljena posebno u godinama Domovinskoga rata i do početka trećega tisućljeća. Osobno sam Gospodinu zahvalan što mi je pružio milost upoznati mons. Armanda, krasnog čovjeka i oduševljenog svećenika, neustrašivoga vjernika i iskrenoga prijatelja. A molitvi da mu Gospodin, kojemu je svega svoga života služio, bude vječna nagrada, uz sve one koje je svojom dobrotom zadužio pridružuje se i kanonički zbor splitske prvostolnice. Počivao u miru Božjemu.

Mons. Nardini u mlađim danima / Mons. Nardini 2014.; Foto: Centro Oratori Romani