Štovatelji časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića proslavljaju 4. ožujka obljetnicu njegove svete smrti. Fra Ante Antić, uronjen u Boga, bio je blizak ljudima i njihovim potrebama i problemima. Zbog svega toga već za njegova života nastao je glas o njegovoj svetosti. Taj glas nastavio se širiti i poslije smrti 4. ožujka 1965. godine i to je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Otac fra Ante Antić rodio se 16. travnja 1893. u Prvić-Šepurini na otočiću Prviću kod Šibenika. Osnovnu školu pohađao je u Zatonu, sjemenište u Sinju, studirao je filozofiju u Franjevačkom učilištu u Zaostrogu i teologiju na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj.
U novicijat je ušao 1911. godine na blagdan Rana sv. Franje na otočiću Visovcu, a za svećenika je zaređen 29. srpnja 1917. u crkvi sv. Lovre u Šibeniku od kada postaje neumorni pomiritelj ljudi s Bogom. Već kao sjemeništarac, a potom kao klerik i svećenik, isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji te karitativnim djelovanjem.
Svoje slobodno vrijeme posvećivao je molitvi i sakramentu pokore. Istodobno, uronjen u Boga, bio je blizak ljudima i njihovim potrebama i problemima. Zbog svega toga već za njegova života nastao je glas o njegovoj svetosti. Taj glas nastavio se širiti i poslije smrti 4. ožujka 1965. godine i to je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Tijelo fra Ante Antića preneseno je s Mirogoja u kriptu Majke Božje Lurdske 15. prosinca 1970. godine. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti.
Ovako je govorio o. Ante Antić:
“Živimo u teškim danima. Ne znamo što može biti, osvanuti sutra. Ali, uistinu stalno znamo da smo u rukama Božjim i da nam se bez Njegova svetog htijenja ništa ne može dogoditi. Stoga i sadašnje prilike znajmo podnositi duhom svete vjere i onako kako je podnosio sam naš Gospodin Isus!”
”Šutjeti o sebi, to je poniznost; o tuđim greškama, to je ljubav; od beskorisnih riječi, to je pokora; u zgodno vrijeme i na zgodnom mjestu, to je razboritost; u križevima, to je heroizam.”
”Kome si predao svoj život? Koji je njegov smisao? Zašto živiš? Čemu se nadaš? Kome te vodi ovo stanje? Je li Gospodin s tobom zadovoljan? U čemu je sva važnost tvoga života? Evo ti pitanja s kojima se imaš pozabaviti u ovim svetim danima i ući u sebe i promatrati sve svoje vladanje i život. Nije korist odgađati za poslije ili se nečemu nadati. Pusti ti te suvišne brige i smetnje te se više posveti svojoj duši koja ti je prva i najbliža.”
“Gdje god radite i s kim god radite, nosite svugdje Isusa, mir i dobro. Došao križ s koje god mu strane drago, primite ga kao Isus svoj križ i ponesite ga s njim svaki dan, odričući se same sebe!”
Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru
Bože, Oče naš, izvore svakog dobra!
Sin nas je Tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni
po uzoru na Tvoju dobrotu.
U Duhu Svetom, Ti si slugu svoga oca Antu Antića
uzdigao do savršenog vršenja Tvoje svete volje.
Proslavi, Gospodine, slugu svoga i na ovoj zemlji čašću svetaca,
a meni po njegovu zagovoru udijeli milost
za koju Te sada posebno molim…
(Sada navedi osobnu molbu za koju moliš)
Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića
sve činim i trpim iz ljubavi prema Tebi
koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim
izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu … (tri puta)