Što i tko je potaknuo njen misijski poziv? Kako karmelićanke ostvaruju redovnički poziv i misijsko poslanje u Nigeriji? Kako su i zašto osigurale čistu pitku vodu cijeloj misiji? Kakva je dostupnost zdravstva i obrazovanja, ponajviše siromašnima? Kakvi su odnosi i suradnja s muslimanima? Kako crni vjernici prakticiraju i žive svoju vjeru? To su samo neka od pitanja o kojima je u Mogućoj misiji HKR-a, emitiranoj 9. svibnja, govorila misionarka u Nigeriji s. Ana Marija Maleš.
S. Ana Marija Maleš, članica Družbe karmelićanke Božanskog Srca Isusova, od mladih je dana željela biti misionarka. Želja joj se ostvarila tek prije 20 godina, u njezinoj 51. godini života. Danas djeluje u misiji u selu Umuozu u biskupiji Orlu na jugu Nigerije.
Škola u selu / Foto: s. Ana Marija Maleš
“Bog je vodio moj život i polako me pripremao da upoznam svoj životni put, unatoč protivljenju mojih roditelja. Doveo me u Karmel Božanskog Srca Isusova. Tata je želio da završim školu prije odlaska u samostan, a majka je željela da izaberem drugu družbu, koja ne bi bila tako daleko, u Zagrebu. Iako, kako kaže, karmelićanke nije ranije poznavala, u odluci o izboru družbe ključno je bilo to što je čula da su karmelićanke sestre koje više mole, malo su strože i imaju dom za napuštenu djecu.
s. Ana Marija Maleš / Foto: Trpimir Alajbeg
Osnivanje misije 2002. godine
Sestre M. Lucija Vincek i s. Josipa Šprajc su 2002. godine osnovali misiju u selu Umuozu u biskupiji Orlu, gdje im se s. Ana Marija pridružila godinu dana kasnije. “Sestre su uspostavile dobre odnose s ljudima, osobito s djecom, a i ljudi su pokazali da vole sestre. Djeca su se rado okupljala na sve što smo s njima radili, bilo školskog ili vjerskog sadržaja. Od 2005. godine stanovali smo u jednoj kući blizu župne crkve koje nam je ustupila jedna obitelj, a čim je bilo moguće, počeli smo s izgradnjom naše kuće na terenu koji smo dobili od biskupije i uselili u nju i prije nego je kuća bila potpuno uređena.”
Priprema drva / Foto: s. Ana Marija Maleš
U svom djelovanju nismo usmjereni samo na katolike, otvoreni smo svima.
S. Ana Marija dodaje: “Mogu reći da su kućne misije važan dio našeg apostolata, s obzirom da posjećujemo obitelji, bolesnike, siromahe i na taj način upoznajemo sve njihove potrebe i probleme To je prilika da ih saslušamo te im pomognemo u različitim potrebama i poteškoćama, da se pomolimo s njima i za njih i da ih potaknemo na dublji odnos s Bogom”, ističe s. Ana Marija.
Sestre u akciji / Foto: s. Ana Marija Maleš
Prosvjetiteljski i humanitarni rad
Uz ostalo, u emisiji je spomenula da mnoge zaraze dolaze od vode. “Ljudi su prije koristili vodu iz potoka zagađenu svime i svačim. Uspjeli smo, uz pomoć dobrotvora, iskopati novi bunar s čistom vodom i provesti je izvan našeg dvorišta da bude dostupna svima. S obzirom da po vodu uglavnom dolaze djeca, a državna cesta na kojoj je misija jako je prometna i opasna, po noći smo prokopali cestu i ugradili cijevi, i onda to brzo zacementirali. Tako smo vodu proveli na drugu stranu ceste, da je djeca ne trebaju prelaziti. Međutim, vodu treba pumpati svaki dan i to su redoviti svakodnevni izdaci. Usto, generator koji nam proizvodi struju koristi dizel, a dizel je u Nigeriji skuplji nego benzin”, podsjeća s. Ana Marija.