Kroz svoje brojne homilije sveti Ivan Pavao II. ostavio nam je brojne poruke za blagoslovljen došašće. Osim toga, podsjeća nas da se u došašću trebamo pripremiti ne samo za Kristovo rođenje u našim srcima, već i za Kristov drugi dolazak.
Ponekad došašće može biti teško doba u kojem nije lako ostati usredotočen na sam duh ove priprave, piše Aleteia. Možda će nas omesti nalet obveza ili jednostavno komercijalna priroda božićnih blagdana. Dobra je vijest da Crkva ima bogatu riznicu dobara koja nam mogu pomoći održati duh došašća u našem srcu. Jedno od takvih bogatstava je ogroman broj homilija svetog Ivana Pavla II. Svake je godine rječito govorio o adventskom vremenu i ostavio nam mnogo pronicljivih razmišljanja koja su nas vodila na našem adventskom putovanju.
Molitva i sjemenke mira
Prije svega, sv. Ivan Pavao II. potiče nas da se posvetimo intenzivnoj i svakodnevnoj molitvi. Drugo, moramo popraviti podjelu u svijetu sijanjem sjemenki mira sa svojim susjedom. “Trebali bismo se obratiti miru; trebali bismo se obratiti Kristu, našem miru, sigurni da njegova razoružavajuća ljubav u kolijevci pobjeđuje svaku strašnu prijetnju i svaki nasilni plan. S pouzdanjem trebamo i dalje tražiti od Djeteta, rođenog od Djevice Marije, da ogromna energija njegova mira istjera mržnju i osvetu koja se skriva u ljudskoj duši. Zamolimo Boga da naša ljubav i dobrota mogu nadvladati zlo.”
Put vjernog pouzdanja u volju Božju
“Marija je žena koja je rekla ‘da’, koja je, nasuprot Evi, prihvatila Božji plan i učinila ga svojim bez zadrške. Time je postala jasno svjetlo našim koracima i najviši model za našu inspiraciju. Neka ona bude Djevica iščekivanja koja će nam pomoći da otvorimo srca Onomu koji dolaskom među nas donosi neprocjenjivi dar mira cijelom čovječanstvu,” potiče nas sv. Ivan Pavao II. i podsjeća da se u došašću ne pripremamo samo za Kristovo rođenje u našim srcima, već i za Kristov drugi dolazak:
“Poticaj da budemo budni puno puta odjekuje u liturgiji, posebno u došašću, vremenu pripreme ne samo za Božić, već i za Kristov konačni i slavni dolazak na kraju vremena. Stoga ima izrazito eshatološko značenje i poziva vjernika da svaki dan i svaki trenutak provodi u prisutnosti Onoga ‘koji jest i koji bijaše i koji dolazi’ (Otk 1, 4), kojemu pripada budućnost svijeta i čovjeka. Ovo je kršćanska nada! Bez ove perspektive naše bi se postojanje svelo na življenje samo za smrt.”