"Teško je kraj Krista proći neopredijeljen", poznata je misao jednog od najpoznatijih franjevaca našega vremena, vrsnog teologa i bibličara fra Bonaventure Dude. Da biste se u ovome božićnom vremenu opet iznova opredijelili za Krista, donosimo vam kratke isječke iz fra Bonaventurinih knjiga u kojima promišlja o otajstvu Božića.
Iz knjige: Svijeta razveselitelj. Hrvatski Božić. Kršćanska sadašnjost, 1998.
Prva riječ biblijskoga čitanja na polnoćki jest: “Narod”. Tako počinje ono drevno Izaijino proroštvo: “Narod koji je u tami hodio, svjetlost vidje veliku”. U prorokovoj perspektivi taj su narod u prvom redu prezreni Galilejci, ali kao prvina Izraelskoga naroda. U kršćanskoj perspektivi to su – svi narodi svijeta.
Tako naša Božićem raspjevana hrvatska duša ondašnji navještaj pastirima o radosti “za sav narod” prenosi ponajprije na sav puk kršćanski: “Veselje ti navješćujem, puče kršćanski”, a onda na sve narode svijeta: “Radujte se, narodi”. No, ta radost, na koju pjesma poziva čitav svijet, nije neka mehanička, samonikla radost. Ona je plod osluha vjere.
Iz knjige: Ljudskost Božića: božićni razgovori s Bonaventurom Dudom. Teovizija, 1995.
Božić – blagdan silnog osjećaja za prirodu. U Svetom pismu nalazimo mnogo tekstova koji nam govore da je cijeli svemir Kristovski. Prema tome, Krist je zainteresiran za svemir. Tko mu dira u svemir, tko mu dira u prirodu, dira u Njega samoga. U Ivanovu evanđelju piše: ‘U početku bijaše Riječ’, velikim slovom pisana.
‘I Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po Njoj i bez Nje ne postade ništa’. Sva je, dakle, kozmička teologija prirode utemeljena u samom Proslovu Ivanova evanđelja, a taj se Proslov čita na Božić na misi poldanici.