"Teško je kraj Krista proći neopredijeljen", poznata je misao jednog od najpoznatijih franjevaca našega vremena, vrsnog teologa i bibličara fra Bonaventure Dude. Da biste se u ovome božićnom vremenu opet iznova opredijelili za Krista, donosimo vam kratke isječke iz fra Bonaventurinih knjiga u kojima promišlja o otajstvu Božića.
Iz knjige: Svijeta razveselitelj. Hrvatski Božić. Kršćanska sadašnjost, 1998.
Riječ mir (hebrejski: Šalom, latinski: Pax) mnogo je bogatija no u našem. Mir nipošto nije samo odsutnost rata, kako je primijetio sv. Augustin, nego je u neku ruku skup svih dobara. Suoznačuje napredak, boljitak, blagostanje… Stoga i ova naša pjesma želi mir, veselje… Po Izaiji budući je Mesija mironosac.
Njegov se božićni proglas čita kod polnoćke i to odmah nakon slavopoja: “Svim na zemlji mir, veselje”. Izaija naviješta oslobođenje Božjem narodu iz ropstva. Taj se Izaijin navještaj mira konkretizira u prorokovanom Djetetu: “Dijete nam se rodilo… Ime mu je Knez mironosni”. I evo, naša nas pjesma uči tome miru. Upućuje nas kako se stiče, kako se čuva.
Iz knjige: Ljudskost Božića: božićni razgovori s Bonaventurom Dudom. Teovizija, 1995.
U nekim našim krajevima postoji za božićno čestitanje prekrasan izraz mirbožati se. Ljudi si o Božiću žele Božji mir. I ja vama, dragi ljudi. Želim da Bog pošalješ što više svjetla u srca u kojima je tama. I da svi koji se osjećaju osamljenima nađu nekoga tko će tu osamu učiniti snošljivijom. Svoju bih čestitku formulirao jednom uspomenom. Neka to bude moja čestitka i želja za svakoga na onoj razini gdje će ga Bog zateći. Tu čestitku upućujem osobito onima koji ove godine slave izvan svoga doma, koji imaju još svježu ranu u srcu zbog gubitka nekoga od svojih najmilijih.
Boravio sam jednom u Berlinu prije pada Berlinskoga zida. Posjetio sam glavnu crkvu u zapadnom Berlinu – protestantsku crkvu sv. Hedvige. Bila je posve razorena u ratnom bombardiranju, ali je poslije divno obnovljena. U jednom pomalo sumračnom kutu opazio sam mali oltar. Prišao sam i gle – ne velik crtež olovkom. Neki je protestantskih pastor u onoj ruskoj studeni, možda baš u božićnoj noći, naslikao Presvetu Djevicu svu savijenu oko svoga Djeteta. Majku što s ljubavlju posred tamne čuva život i napisao je tri njemačke riječi koje počinju slovom L – licht, liebe, leben – to znači svjetlo, ljubav, život.
Volio bih da nam Božić svima daruje i umnoži svjetlo, ljubav, život. Da volimo život, da ga štitimo i njegujemo. To poručujem svima koji njeguju život na bilo kojem području, koji brane i njeguju život s ljubavlju. Napose čestitam Božić svakoj novoj rodilji, svakoj mladoj majci… jer život je preduvjet ljubavi i svjetla, a za život je potrebno i svjetlo i ljubav. Ako te svjetlosti, te ljubavi i života u nas bude dosta, na pretek, živjet ćemo i ovo vrijeme.