Maja Ivančić predstavlja se prije svega kao dijete Božje i vjernica koja se trudi svakim danom biti bolja osoba i bliža Bogu. “Iako je to veliki izazov, tješe me biblijske riječi da i pravednik sagriješi ili padne sedam puta”, ističe dodajući da je broj sedam u Svetom pismu simbol za beskonačno mnogo.

O sebi još kaže da joj je Bog dao prekrasne darove nakon teškog križnog puta i njima je učinio ponosnom suprugom i majkom. “Volim istaknuti i da sam ‘Cancer survivor’, osoba koja je osjetila neizvjesnost života radi karcinoma, a preživjela zahvaljujući milosti Božjoj.”

Odrasla je u Zagrebu i Velikoj Gorici uz roditelje i starijeg brata, a pjesme, članke i razne tekstove piše od petog razreda osnovne škole, kad ju je profesorica iz hrvatskog jezika u Osnovnoj školi kralja Tomislava, Rajna Špoljarić, motivirala da sudjeluje u literarnoj grupi, piše i prijavljuje se na književne natječaje. Ona danas svoje talente vezane uz spisateljstvo, poeziju i volontiranje koristi kako bi “slavila Boga i širila Radosnu vijest”. “Pišem povremeno za nekoliko portala duhovnog sadržaja te sam kolumnistica portala Žena Vrsna za teme vezane uz financijsku pismenost. Nedavno sam objavila i svoju prvu zbirku poezije”, kaže Ivančić.

Bog ispunja praznine

Govoreći o svom odrastanju i odgoju u vjeri, naša sugovornica se prisjetila svoje pokojne bake koja je bila velika vjernica i “od najranijih nogu je brata i mene učila vjeri”. Istaknula je: “Uz nju je vjera dobivala veliki značaj jer ju je znala približiti djeci na takav način da istinski zavolite moliti. Bila je blagog karaktera i ispunjena Duhom Svetim.”

Iako ju je majka odmalena često vodila na Kamenita vrata, nisu bili praktični vjernici. “Moja vjera je bila dosta površna ili je i nije bilo sve do zrele dobi. Prekretnica se dogodila kad sam u 36. godini života počela spontano svakodnevno moliti krunicu.”

Kako bih se umirila, izvadila sam krunicu i počela moliti.

Ivančić priča kako godinama nije primila krunicu u ruke do trenutka kad se našla s novom prijateljicom Jelenom u Londonu, u minijaturnoj hotelskoj sobi bez prozora. “Pred spavanje uhvatila me klaustrofobija, osjećaj panike i tjeskobe. Kako bih se umirila, izvadila sam krunicu i počela moliti. Sjećam se da sam pritom zamolila prijateljicu da ne misli da sam neka luđakinja zato što se molim. Kasnije se ispostavilo da je Jelena velika vjernica koja me motivirala da se obratim u potpunosti.”

Foto: Privatna arhiva

Rekla je kako je do tog ključnog trenutka molitve krunice, vodila aktivan društveni život; putovala je, izlazila i živjela jednim svjetovnim, hedonističkim načinom života radi kojeg je zadnjih godina takvog življenja osjećala golemu prazninu i samotnost u srcu. “Izvana je sve djelovalo idealno, a iznutra je nedostajalo toliko toga nepojmljivog do onog trenutka dok nisam spoznala Boga koji je tu prazninu ispunio”, rekla je.

Shvatila sam koliko bogatstvo leži u duhovnom životu, a koliko je siromaštvo duha u svjetovnom bogatstvu.

Molitva krunice Maji je donijela velike plodove, a najveći je upoznavanje njezinog supruga. “Shvatila sam koliko bogatstvo leži u duhovnom životu, a koliko je siromaštvo duha u svjetovnom bogatstvu”, ističe.

Teška dijagnoza

Kao jednu od najtežih životnih situacija koja ju je zadesila ističe otkriće karcinoma vrata maternice koji joj je dijagnosticiran praktički odmah nakon vjenčanja, u svibnju 2021. godine. “Ništa nije upućivalo na tako tešku dijagnozu jer sam redovito obavljala kontrole PAPA testa i nalazi su uvijek bili uredni. Taj zadnji PAPA test je imao oznaku CIN 3 za što mi je rečeno da je najvjerojatnije samo jača upala. Detaljniji nalazi upućivali su na bezazleni postupak konizacije. Nakon prve operacije i primitka PHD nalaza koji je šokirao i same liječnike, rečeno mi je da je potrebno hitno odstraniti maternicu radi karcinoma”, ispričala je.

Imala je 38 godina, tek se udala i trebala je suočiti sebe, supruga i obitelj s činjenicom da neće moći imati djece. “Krunica je bila ključna da izdržim tu neizdrživu bol i razočarenje da se neću moći ostvariti kao majka. Taj dan kad sam saznala da imam karcinom, cijelu noć sam plakala i molila krunicu, nadajući se da će se otvoriti druga opcija za mene.

Krunica je bila ključna da izdržim tu neizdrživu bol i razočarenje da se neću moći ostvariti kao majka.

Ona se čudesno otvorila kad je dan kasnije liječnik i voditelj odjela kontaktirao kirurga u Petrovoj bolnici koji je imao slučaj poput mojeg s pozitivnim ishodom te ga zamolio da preuzme moj slučaj. Kirurg je moj slučaj preuzeo, naglasivši da je to izuzetno rizična operacija s mogućim teškim nuspojavama te da ne garantira da se u konačnici neće morati odstraniti maternica”, rekla je.

Foto: Lidija Nemčić Zoroja

“Vjera i molitva su me nosili kroz taj težak period”, rekla je i dodala kako je između prve i druge operacije hodočastila u Mariju Bistricu.

Majina najveća podrška bio je njezin suprug koji se informirao o njezinim pravima kao nerotkinje te proceduri s veličinom njezina karcinoma koji je bio točno na granici za odstranjivanje maternice. Upravo ju je suprug pripremio na sudbonosan razgovor s voditeljem odjela kojeg je molila da se pronađe druga opcija za nju.

“Uz zagovor Blažene Djevice Marije, naše su molitve uslišane te sam oslobođena karcinoma. Posljedice operacije su vidljive jer je tu trajno tjelesno oštećenje uzrokovano postupkom zdjelične limfadenektomije pri kojoj su mi uklonjeni limfni čvorovi iz zdjelice te kao posljedicu imam limfedem nogu. To znači svakodnevnu brigu s tjelovježbom, kompresijom i skupim terapijama. Bogu sam zahvalna što je baš tako ispalo jer sam u konačnici izvukla živu glavu, a svakodnevno svjedočim i imam podsjetnik samoj sebi koliko je život dragocjen”, ističe.

Bogu sam zahvalna što je baš tako ispalo jer sam u konačnici izvukla živu glavu, a svakodnevno svjedočim i imam podsjetnik samoj sebi koliko je život dragocjen.

Svoju zahvalnost Ivančić upućuje liječnicima koji su je vodili kroz njezine dijagnoze u trudnoći i izvan nje: Veleni Radošević, Pavlu i Petru Planinić, Dražanu Butorcu, Maji Baretić, Mariju Vodanoviću, Krešimiru Rukavini i osoblju KBC-a Zagreb kao i terapeutima i ostalima.

Nebeski zagovornici – najčvršći oslonac

Sa svim važnim i teškim trenutcima Maja se suočavala oslanjajući se na nebeske zagovornike kod Boga. “Mariji smo se u isto vrijeme utjecali i suprug i ja prije našeg poznanstva kako bismo pronašli bračnog partnera i uoči Velike Gospe naša su se srca spojila”, prisjetila se.

Sveti Josip je veliku ulogu za Maju imao u vremenu pandemije kada je sa sadašnjim suprugom uspjela u roku tri tjedna od njihove odluke za vjenčanjem, vjenčati se u crkvi sv. Josipa u kojoj se oduvijek htjela udati jer je tamo odrasla. “Suprug je radio u inozemstvu i u periodu kad je bio mjesec dana kod kuće, odlučili smo se vjenčati”, rekla je i objasnila kako ih zbog tadašnjih okolnosti niti jedan matičar i niti jedan svećenik nije hrio ili mogao vjenčati. “A onda je odlazak liječniku i jedino slobodno parkirno mjesto točno ispred crkve sv. Josipa uz moju znatiželju: ‘Je li ovo znak da tu pitam za vjenčanje?’,  dovelo do svećenika koji nas je pristao vjenčati.”

Blažena Djevica Marija pratila je Maju i tijekom cijelog perioda liječenja od karcinoma. Nakon karcinom primila je mnogo teških vijesti u vezi svoga zdravlja, ali i zdravlja bližnjih – od nemogućnosti prirodnog začeća, trombofilije, autoimune bolesti do očeve amputacije stopala.

Foto: Lidija Nemčić Zoroja

U svibnju 2023. godine, dvije godine nakon saznanja o karcinomu, majka joj je preporučila da se moli Padre Piju za dar života što je i učinila. “Nakon otprilike mjesec dana molitve saznala sam da sam trudna i cijelu trudnoću se utjecala upravo Padre Piju”, rekla je i dodala kako nitko nije vjerovao da će izdržati trudnoću bez težih komplikacija.

“U samoj trudnoći imala sam i operaciju, serklažu, kako bi zaštitili plod od gubitka plodne vode. Otkrili su mi i dijabetes u trudnoći i trudnoća je bila iznimno rizična radi niza faktora. Zahvaljujući zagovoru Padre Pija, trudnoća je protekla uredno i bez strogog mirovanja te smo dobili na dar malo čudo, Franju, kojem smo ime dali po krsnom imenu Padre Pija”, rekla je.

Pisanje kao psihoterapija

U teškim trenutcima borbe s karcinomom i tijekom trudnoće, pisanje poezije je za Maju bila svojevrsna psihoterapija. “Ponekad sam imala osjećaj da preko mene progovara Duh Sveti kroz napisane stihove jer bih u njima pronalazila odgovore na svoja preispitivanja za koje znam da ih nisam sposobna sama spoznati i napisati. Poezija mi je davala snagu i odgovore na pitanja kako dalje i kako se nositi s izazovnim životnim situacijama. Također, ona je moj način komunikacije s Nebom kao i izražavanje zahvalnosti za primljene darove”, ističe.

Foto: Privatna arhiva

Osim duhovne poezije, među Majinim pjesmama mogu se naći i one ljubavne te domoljubne tematike. “Pišem o onome što u datom trenutku osjećam. Nekad su to pitanja Bogu, nekad ljubav prema obitelji ili domovini”, kaže.

Nakon rođenja sina, početkom ove godine, sa suprugom se složila da je došlo vrijeme da svjedoči vjeru i na taj način probudi nadu i vjeru u ljudima, osobito ženama koje prolaze ono što je i sama prošla. “Nekoliko njih mi se javilo putem društvenih mreža kako bi mi rekle koliko im znači moje svjedočanstvo. Rekla sam si ako jednoj osobi pomognem, moj cilj je ostvaren.”

Rekla sam si ako jednoj osobi pomognem, moj cilj je ostvaren.

Izdavanje zbirke pjesama “Hvala na svim blagoslovima” njezin je čin zahvale Bogu na primljenim milostima, a prodaja zbirke ima i humanitaran karakter te tri eura od svake prodane knjige idu udrugama s kojima Maja surađuje.

Iznimno zahvalna najprije Bogu, Maja osjeća veliku zahvalnost prema osobama za koje kaže da ih je samo Nebo poslalo da joj pomognu u izdavanju njezine zbirke.

Jedna od tih osoba je Karin Grenc, akademska umjetnica koja joj je ustupila na korištenje prekrasnu sliku djeteta koja se nalazi na naslovnici knjige. Tu je i Daniela Radan, urednica knjige, te Mia Klemenčić koja je knjigu grafički uredila.

Slika djeteta akademske slikarice Karin Grenc / Foto: Privatna arhiva

Prva promocija zbirke održat će se u četvrtak 3. listopada u 18 sati u gradskoj knjižnici Sesvete, a svi su dobrodošli.

Ivančić ističe kako joj je želja da njezine pjesme potaknu na obraćenje i susret s Bogom one koji možda i ne znaju da trebaju biti obraćeni, ali i da daju nadu i utjehu onima u potrebi koji vjeruju u Boga te ih na neki način još više približi njemu.

Vjera i djela

S obzirom na sve kroz što je prošla, Maja poručuje da je vjera čudo i da ona čini nemoguće. “Ona je naš duhovni alat kojim možemo upravljati kroz molitvu i u njoj pronalaziti snagu, utjehu, motivaciju i ljubav koju trebamo. Život je isprazan bez vjere i duhovnosti. Treba vjerovati da možemo prebroditi teške trenutke uz Boga bez obzira kakvi nalazi bili”, rekla je i dodala kako Bog nekad dopušta onom drugom da unosi nemir i nepravdu u naš svijet jer će to možda dovesti do nečijeg obraćenja i spasenja. “Ne znamo kakvi su putevi Gospodnji, ali znamo da vjera spašava.”

Život je isprazan bez vjere i duhovnosti.

Ako netko vama blizak boluje od teške bolesti, Ivančić kaže da je najbolje što možete napraviti jest za tu osobu moliti; potaknuti je da se uzda u Božju providnost. “Najteže su mi padali savjeti o tome što bih ja trebala raditi sa svojim tijelom, što bih trebala jesti ili kako razmišljati ili govoriti.” Zato, poručuje Ivančić, osobu treba najprije slušati, a ona će se sama izjasniti. “Kroz pitanja dolazite do odgovora, ali bez nametanja. Ako osoba psihički teško podnosi tijek situacije, potrebno je dogovoriti razgovor kod psihoterapeuta ili svećenika koji je kompetentan voditi takve razgovore.”

Bitno je da ste tu, nisu bitne riječi.

Ipak, kaže, najviše znače oni mali znaci pažnje. “Više od svake riječi znači skuhan ručak ili dostava hrane, peglanje, usisavanje ili bilo koja druga pomoć u kući. Iako će se oboljela osoba iz nelagode tome opirati, trebate ju nekako namamiti da ju posjetite, a onda se spontano primiti posla. Bitno je da ste tu, nisu bitne riječi. Djela će naša govoriti o nama. Tako je i Isus rekao”, poručila je.