„Papa Franjo je također želio otići tamo. Želio je pružiti taj zagrljaj libanonskom narodu nakon eksplozije, nakon svega što su pretrpjeli. Pokušat ćemo donijeti tu poruku mira i nade“, rekao je papa Lav XIV., prenosi Vatican News.

Godine 1989. papa Ivan Pavao II. izdao je apostolsko pismo u kojem je upozorio da bi „nestanak Libanona, bez ikakve sumnje, bio jedna od najvećih svjetskih tuga“ i da je njegovo spašavanje „jedan od najhitnijih i najplemenitijih zadataka“ za suvremeni svijet.

U Libanonu službeno djeluje 18 vjerskih zajednica od kojih su među brojnijima maroniti, kršćani istočnog liturgijskog obreda u zajedništvu s Katoličkom Crkvom.

Iako Libanon često puni naslovnice zbog svoje turbulentne politike i vojnih sukoba – uključujući i posljednjih dana kada su eskalirale napetosti između Hezbollaha i Izraela – njegova bogata katolička baština često se zanemaruje.

biblijski gradovi Tir i Sidon

Prije nego što je kršćanska vjera dosegla teritorij Libanona, Isus je putovao u njegove južne dijelove u blizini Tira gdje Sveto pismo govori da je izliječio opsjednuto kanaansko dijete. Kršćanstvo u Libanonu staro je gotovo koliko i sama kršćanska vjera.

Ostaci rimskih stupova na mjestu Al Mina (Tir, Libanon) / Foto: Heretiq / Wikimedia Commons

Rani izvještaji govore o mogućnosti da je sam sveti Petar evangelizirao Feničane koje je pridružio drevnom antiohijskom patrijarhatu. Sv. Pavao također je propovijedao u Libanonu, zadržavajući se s ranim kršćanima u Tiru i Sidonu, prenosi Radio Marija.

To su bili bogati krajevi, ali za Židove su bili poganski. U Starom zavjetu piše kako je Bog namijenio da budu dio Obećane zemlje, ali oni nikad nisu u nju ušli, Izraelci ih nikad nisu uspjeli zauzeti.

Sidon, Libanon / Foto: Depositphotos

Iako je kršćanstvo u Libanon došlo nakon 1. stoljeća, njegovo se širenje odvijalo vrlo sporo, posebno u planinskim područjima gdje je poganstvo još uvijek bilo nepopustljivo. Najranija neosporiva tradicija kršćanstva u Libanonu može se pratiti od sv. Marona u 4. stoljeću. Sveti Maron utemeljitelj je nacionalnog i crkvenog maronitizma.

Tako su maroniti i poslije velikoga raskola između Rima i Carigrada 1054. godine, ostali u jedinstvu s Rimskom Crkvom i papom, a to jedinstvo su svečano potvrdili još 1181.

Gospa od Libanona

Možda je najistaknutije hodočasničko mjesto bazilika i kip Gospe od Libanona u Harissi, selu smještenom 20 km sjeverno od Bejruta.

Gospa od Libanona / Foto: Depositphotos

Izgrađeno 1904. godine u povodu 50. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom Začeću pape Pija IX., svetište je svečano otvoreno prve nedjelje u svibnju 1908., koja je od tada postala godišnja svetkovina Gospe Libanonske, prenosi CNA.

Tisuće kršćanskih i muslimanskih hodočasnika svake godine dolaze moliti u svetište, na kojem se nalazi 8 ,5 metara visok Marijin kip koji stoji na 21 metar visokom kamenome postolju s tornjem i spiralnim stubištem.

Apostolska nuncijatura, kao i sjedišta četvorice istočnokatoličkih patrijarha nalaze se u blizini svetišta. Papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. posjetili su svetište tijekom svojih pontifikata.

Biblos

Drevni lučki grad za uvoz papirusa iz Egipta (fenički: bublos, grčki: Bύβλος) po kome je ime dobila najpoznatija knjiga na svijetu – Biblija.

Svetišta triju libanonskih svetaca

Na sjevernim planinama Libanona nalazi se sveto mjesto za maronite. Ovdje su, daleko od buke i prometa užurbanog Bejruta, svetišta triju libanonskih svetaca – sv. Šarbela, sv. Rafke i sv. Nimatullaha.

Grob sv. Šarbela Makhlufa nalazi se u samostanu sv. Maruna u Annayi.

Grob sv. Šarbela Makhloufa / Foto: Wikimedia Commons

dolina Kadiša (Qadisha)

U dolini su pronađeni neki od najstarijih samostana na svijetu, jer su ondje rane kršćanske zajednice često bježale od progona. Iz tog se razloga, uz obližnju šumu Božjih cedrova, od 1998. nalazi na popisu svjetske baštine.

Dolina Kadiša, Libanon / Foto: Pixabay

Šuma cedrova Božjih čuva cedre još iz antičkog svijeta kada su ih Feničani i Egipćani koristili za brodogradnju, kao i Izraelci pod kraljem Salomonom za izgradnju prvog hrama u Jeruzalemu.

K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski.
Zasađeni u domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. (Ps 92, 13 – 14)

Libanonska zastava sa simbolom cedra / Foto: Depositphotos

Statistika

Prema službenim podacima Svete Stolice, danas u Libanonu živi oko 2 milijuna katolika od ukupno 4, 466 milijuna stanovnika.

Katolici čine skoro 45 % stanovništva.

Crkvena struktura u Libanonu je organizirana u tri patrijarhata, 12 arhieparhija, osam eparhija, jedan apostolski vikarijat različitih liturgijskih obreda (latinski, maronitski, grkomelkitski, sirijski, armenski, kaldejski). Ondje djeluju 744 obrazovno-odgojne ustanove pod upraviteljstvom Crkve.

Libanonski kršćani, osobito maroniti, odigrali su ključnu ulogu u očuvanju aramejskog jezika, jezika kojim je govorio Isus Krist. Ovaj drevni jezik sačuvan je u maronitskoj liturgiji, koja još uvijek uključuje sirsko-aramejske molitve i himne.

Libanon / Foto: Pixabay

Predsjednik mora biti katolik

Prema libanonskom ustavu, predsjednik Libanona uvijek mora biti katolik. A 128 parlamentarnih mjesta podjednako je podijeljeno između kršćana i muslimana, prenosi CNA.

Crkva u Libanonu – kako pokazuje statistika i institucijska struktura – ostaje jedna od najvažnijih društvenih institucija u zemlji: ne samo kao nositelj vjere, nego i kao živući društveni i humanitarni sustav. Libanon, tako, ostaje svjetionik nade za kršćane Bliskog istoka, dok kršćanske zajednice u regiji iščezavaju pod pritiscima sukoba, progona i ekonomskih kriza.