Ova četiri sveca donosimo s portala Aleteia.

Sveta Rafqa Pietra Choboq Ar-Rayès

Rođena je 29. lipnja 1832. u Libanonu. Rodbina ju je nagovarala da se uda u dobi od 14 godina, što je ona odbila. Osjetila je poticaj provesti svoj život posvećen Bogu, te je jednog dana pobjegla u mjesni samostan. Kroz niz događaja pridružila se redu danas poznatom kao Red svetog Antuna Maronita. Živjela je sveto, a nakon njezine smrti mnoga se čudesa pripisuju njezinu zagovoru.

Sveta Mariam Baouardy

Rođena je u arapskom selu I’billin 1846. godine. Baouardy je doživjela veliku patnju u svom životu. Nakon smrti roditelja živjela je kod rođaka koji su htjeli da se uda. Prihvatila je prosidbu, ali je noć prije vjenčanja imala viđenje koja joj je jasno dala do znanja da svoj život treba posvetiti Bogu. Njen zaručnik je bio bijesan i prerezao joj vrat, ali ju je nekim čudom spasila “dama u plavom”. Na kraju je postala karmelićanka i primala je stigme svaki tjedan od srijede do petka. Baouardy je umrla 1878. u Betlehemu, a njezin je čudesan život inspiracija mnogima.

Sveti Šarbel

Charbel je rođen 1828. u Libanonu i odrastao je u siromašnoj obitelji pastira. Dok je rastao, Charbela je privlačio pustinjski život pustinje i na kraju je ušao u samostan sv. Marona u Annayi. Bio je vjeran svojim dužnostima u redovničkom životu i svakim se danom sve više približavao Bogu. Nakon mnogo godina Charbel je osjetio kako ga Bog ponovno poziva da postane pustinjak i dobio je dopuštenje da ostatak života živi u samotištu smještenom na brdu u blizini samostana. Charbel je umro na Badnjak u dobi od 70 godina, a kada je njegovo tijelo kasnije ekshumirano, bilo je neraspadnuto . Također, otkriveno je sveto ulje koje teče iz groba, koje je od tada izvor brojnih čuda.

Sveti Maron

Vjeruje se da je Maron rođen sredinom 4. stoljeća u Siriji. Postao je svećenik i studirao je u Antiohiji u isto vrijeme kada i sveti Ivan Zlatousti, koji je poslao pismo Maronu izražavajući svoje divljenje prema njemu. Maron je tada prigrlio život samoće i molitve u blizini Alepa i njegova je svetost privukla mnoge učenike. Nakon njegove smrti Maronova duhovnost postala je temelj sirijske maronitske crkve u Antiohiji, danas poznatije kao maroniti.