Služba kumova je znak zajedništva i pratnje na putu kršćanskog života, kad blizina čovjeka drugome postaje odraz Božje ljubavi i dioništvo u Božjem spasenjskom djelu.

U praksi, sve su češća nerazumijevanja službe kuma i uvjeta za kumovanje te poteškoće s odabirom kumova.

Među mnogim socijalnim odnosima, nakon obiteljskih veza, kumstvena povezanost doživljava se kao osobiti odnos međusobnog povjerenja i podrške te zauzima značajno mjesto u životu vjernika i ljudi uopće.

U mnogim sredinama kumstvo se doživljava ponajprije kroz izvanjsku dimenziju slavlja i darivanja, pa se postupno zamagljuje njegova duboka duhovna narav: pratnja u vjeri i duhovno vodstvo osobe koja prima sakrament.

Kumstvo pripada prostoru srca i snažne prisutnosti u životu drugog čovjeka koja ne privlači pozornost na sebe, na neki materijalni dar ili vanjsku proslavu, već trajno nosi drugoga kao vjernika prema Kristu.

Krstionica / Foto: Pixabay

Što je sve kum pozvan biti?

Suputnik i učenik

Kum je pozvan biti ne samo svjedok jednog sakramentalnog čina, nego i trajni suputnik i odgovorni svjedok na putu vjere.

Izbor kuma ili kume u životu Crkve nije samo čast ili lijepi običaj. To je poziv na odgovornost i put zajedničkog rasta. Tko prihvati biti kum prihvaća i mogućnost da se i njegov vlastiti život vjere produbljuje.

Kumstvo nije samo pratnja drugome, ono je i škola vlastitog srca.

Prisutnost i zanimanje kumova za život onih koji su im povjereni i molitva za njih imaju snagu oblikovati srce koje raste.

„U tom odnosu ne raste samo kumče. Dok pratite druge, Bog oblikuje i vas. Dok ohrabrujete drugoga na putu vjere i ljubavi, i u vašem srcu se budi pouzdanje u Božju dobrotu.

Kad nekoga prijateljstvom i ljubavlju potaknete vjerom, i vaše srce postaje radosnije, šire i osjetljivije“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Podrška i putokaz

Dar kumovanja Crkva povjerava čovjeku, a znači biti blizu živom vjerom nekome tko je na putu vjere.

Kumstvo tada dobiva svoje pravo lice: trajnu duhovnu pratnju, diskretnu podršku, prisutnost i pomoć koja ohrabruje i vodi prema Isusu Kristu.

Odgovorno kumstvo traži zrelu i odgovornu vjeru.

Kršćanska odgovornost znači svijest da vlastiti život s Bogom postaje primjer i putokaz drugome.

Mladi čovjek najlakše uči i prihvaća vjeru promatrajući kako netko živi: kako netko moli, donosi odluke, kako se nosi s poteškoćama, kako prašta i započinje život pomirenja.

Foto: Marijan Susenj/PIXSELL

Prijatelj i svjedok vjere

Kum najprije njeguje osobni odnos s Kristom, jer iz tog odnosa dolazi sigurnost riječi, strpljivost u susretu i poticajima koji ohrabruju.

Kumovanje se ponekad promatra ponajprije kroz ljudske veze, dugogodišnja prijateljstva ili obiteljsku blizinu.

Takav izbor govori o prijateljstvu, zahvalnosti i povjerenju među ljudima, ali sakramentalni smisao kumstva traži još jednu dimenziju: svjedočanstvo života u vjeri koje pomaže mladom čovjeku rasti u odnosu s Bogom.

Upravo zbog nedostatka toga bitnog sadržaja službe kumovanja, Crkva traži nove putove produbljenja shvaćanja bogatstva, važnosti i ljepote službe kuma, a negdje se čak privremeno odustaje od kumovanja, zbog nerazumijevanja njegovog pravog značenja, kako bi ponovno otkrili njegovu izvornu dubinu i jasnoću.

Primjer i podsjetnik

„Zrelost vjere ne znači bezgrešnost, jer je to nemoguće, nego postojan hod s Gospodinom koji ohrabruje, liječi, spašava, daje smisao životu.

Ta postojanost u vjeri omogućuje kumu da ostane blizu onom kome kumuje i kad nastupe krize, kad se osoba udaljava od duhovnog života ili traženja Boga.

Tada kum postaje pouzdan suputnik koji svojom vjerom podsjeća da je Krist uvijek blizu i da svaki život može cjelovito i ispravno rasti jedino u svjetlu njegove ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.

Prisutnost kuma postaje blizina koja ohrabruje.

Mladi čovjek uz takvu osobu otkriva da je vjera životni put na kojem se pita, uči, sagriješi, ali i ponovno započne i postupno sazrijeva. Vjera se tada doživljava kao hod koji traje, kao odnos koji se produbljuje i kao svjetlo koje prati sve životne etape.

Vjenčanje / Foto: Cathopic

Čovjek vjere i molitve

Živi odnos s Kristom, kakav treba njegovati kum, razvija se u redovitoj molitvi, sudjelovanju u sakramentima, proučavanju i slušanju Božje riječi i u djelima ljubavi prema bližnjima.

„Takva vjera daje sigurnost koja ne ovisi o političkim ili društvenim okolnostima. Kada kum tako živi, njegova prisutnost postaje svjedočanstvo koje mladi čovjek prepoznaje bez velikih objašnjenja.“

„Kum ostaje uz povjereno dijete, krštenika ili krizmanika, uz kumče, poput svjetla koje ne zasljepljuje darovima i ‘feštom’, nego pokazuje put kojim kršćanin treba ići.

Njegova prisutnost nosi toplinu, njegovo zanimanje za drugoga otvara povjerenje, a njegova molitva kojom prati kumče postaje diskretna potpora u hodu s Kristom“, rekao je nadbiskup, dodavši da kum u svom životu ostavlja prostor Bogu, zbog čega u svom srcu nalazi prostor i za povjerenog čovjeka.

Kum koji živi molitvu postaje blizak mladom čovjeku, jer pokazuje kako je vjera put doživotnog rasta, a ne završeno postignuće, svjedodžba na kraju završenog studija.

Takva otvorenost Bogu stvara prostor povjerenja: mladi čovjek zna kome se može obratiti, povjeriti i uz koga može ponovno pronaći put.

Molitva krunice / Foto: Neva Žganec/PIXSELL

Služba kumstva počinje na dan slavlja, a traje čitav život

Služba kuma je više od jednog slavlja, ma koliko ono bilo svečano, veselo i lijepo.

Dan primanja sakramenta krsta ili krizme označava početak posebne povezanosti između kuma i krštenika, kuma i krizmanika, a zatim dolaze godine razgovora, savjeta, zajedničkih radosti i povremenih pitanja o Bogu i životu.

Kum svojim primjerom pokazuje kako se moli, oprašta, kako se ponovno započinje nakon padova i kako se u svakodnevici prepoznaje Božja prisutnost.

Tako kum postaje suputnik vjere, osoba uz koju mladi čovjek može otkrivati vlastiti odnos s Bogom i postupno ga učiniti osobnim.

Smisao kumstva

Tijekom godina kum postaje suputnik, savjetnik, ohrabrenje i molitvena podrška.

U trenucima radosti sudjeluje u zahvalnosti, a tijekom krize postaje most prema Bogu. Puno puta povratak vjeri započne jednostavnim razgovorom s osobom koja je ostala vjerna.

Ponekad se ono što je bilo posijano lijepom riječi, primjerom ili molitvom pokaže puno kasnije, kad život postane težak i kad čovjek traži oslonac.

Mogu proći i godine prije nego što kum vidi plodove svoje molitve i svjedočanstva, „ali vjera pamti blizinu i prepoznaje svjetlo koje je netko strpljivo nosio.

Ako kumstvo pomogne da u nečijem životu sazrije molitva i ponizni stav, onda je ispunilo svoju najdublju svrhu.

Tim više ako na tom istom putu i kum otkriva da je, prateći drugoga, i sam rastao u vjeri, nadi i ljubavi“, poručio je nadbiskup Zgrablić, poželjevši kumovima da im u toj časnoj službi Bog bude svjetlo, radost i blagoslov.