U zajedničkom pastirskom pismu biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Na kršćanskim temeljima. U zajedništvu Crkve. Hodočasnici nade. najavljen je čin posvete hrvatskoga naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu. Koji je uopće smisao posvete i kako su one činjene kroz povijest, objasnio je vlč. Tomislav Hačko.
Posvete u prošlosti
Zanimljiv je podatak da su pape više puta kroz povijest posvećivali svijet i čovječanstvo Srcu Isusovom i Srcu Marijinom i to su uvijek činili tijekom raznih kriza ili ratova. Bila je tu posveta pape Pia XII. 1942. i 1952., Ivana Pavla II. 1982., 1984. i 2000., ali i često zaboravljena posveta cijelog svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinom pape Franje 2022. g.
Papa Lav XIII. cijeli je svijet stavio pod zaštitu Presvetog Srca Isusova 1899. g. Ta je posveta imala veliki odjek i u hrvatskom narodu budući da je 1900. godina također bila jubilarna godina u sklopu koje je sama posveta i izvršena. Prema dostupnim podacima, prilikom posvete Srcu Isusovom pape Lava XIII., slavljena je sveta misa u bazilici sv. Petra, a za nju se pripremalo posebnom devetnicom. Papa zbog bolesti nije mogao osobno sudjelovati u toj svetoj misi te je molitvu posvete tijekom mise izgovorio drugi kardinal.
Tada je nastala i jedna od omiljenih pjesama Srcu Isusovu – Do nebesa – koja je zaista postala jednom duhovnom himnom hrvatskog naroda.
Napisao ju je mladi isusovac i pjesnik Petar Perica nakon velikog nacionalnog hodočašća hrvatskih katolika u Rim 1900. g. u sklopu Svete godine i proslave posvete Presvetom Srcu Isusovom.
Važno je napomenuti kako ovo nije prva posveta hrvatskog naroda. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić posvetio je hrvatski narod Presvetom Srcu Isusovu 1975., a Bezgrešnom Srcu Marijinom 1992. g.
Vlč. Hačko je rekao kako je u novijoj povijesti bilo i posveta koje možda nisu bile izražene baš kao posvete. Tako su tijekom kriznih situacija koje su se zbile 2020. godine hrvatski biskupi, svaki u svom biskupijskom ili nacionalnom svetištu, izrekli određenu posvetu Majci Božjoj. Zagrebački biskupi izrekli su jednu posvetnu molitvu pred Gospom od Kamenitih vrata povjerivši joj grad Zagreb, njegove stanovnike, ali i cijelu domovinu.
Smisao posvete
Niz je pobožnosti tijekom liturgijske godine, no, kako kaže Direktorij pučke pobožnosti i liturgije, “nema dvojbe da je pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna o najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti”. Uz pobožnost Presvetom Srcu Isusovu tu je i pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinom, a narod je posebno zavolio posvetne molitve – kako pojedinačne tako i one zajedničarske. “Time je neka posveta ili molitva još jača jer imamo mnogo pojedinaca koji mole ili se posvećuju zajedničkom dobru – u ovom slučaju Srcu Isusovu”, kaže vlč. Hačko.
Time je neka posveta ili molitva još jača jer imamo mnogo pojedinaca koji mole
Objasnio je kako posveta zapravo znači povjeravanje: “Želimo se povjeriti nekome; posvetiti se da nam on zaista bude na prvom mjestu.”
U pobožnosti Srcu Isusovu čin posvete zauzima središnje mjesto, kaže Hačko, a Direktorij pučke pobožnosti i liturgije o posveti još kaže kako posveta mora biti “plod osobne i zrele odluke i izražena na ispravan način”. Drugim riječima, to znači da posveti ne možemo pristupiti olako – “zato što to čine svi, učinit ću i ja”.

Presveto Srce Isusovo/ Foto: Dario Zurchauer
Vlč. Tomislav Hačko je, pozivajući se na pismo HBK i BK BiH u kojem je u studenom 2024. najavljena posveta hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu, istaknuo kako je govor o samom činu posvete smješten u poglavlje naslovljeno Budućnost – ljepota koja privlači i oduševljava.
Danas se može primijetiti da se svijet boji budućnosti. “Uvijek nam se ta budućnost prezentira kao nešto strašno, bez nade, mračno”, rekao je i dodao kako nasuprot tome biskupi budućnost predstavljaju kao “svojevrsnu ljepotu, a ne nešto što plaši”.
U kontekst govora o budućnosti oni smještaju govor o posveti Srcu Isusovom. Može se zaključiti da biskupi budućnost hrvatskog naroda i domovine žele povjeriti upravo Srcu Isusovu.
Smisao ove posvete je da naša kršćanska uvjerenja ne budu mrtva
Biskupi pišu: “Isus Krist isti je ‘jučer, danas i uvijeke’ (Heb 13, 8). Njegovu Presvetom Srcu, iz kojega izvire njegova božanska ljubav prema nama; Srcu, u kojemu je izvorište naše vjere i ono vrelo koje održava živima naša kršćanska uvjerenja[27], iz svoga srca upravljamo molitve da sadašnji naraštaji ne iznevjere polog vjere i istinsku ljubav prema Katoličkoj Crkvi, domovini i narodu, koja je plod dara Božje ljubavi u Isusu Kristu, izlivene u naša srca po Duhu Svetome.” Smisao ove posvete je, tumači vlč. Hačko, da naša kršćanska uvjerenja ne budu mrtva te da ne iznevjerimo polog vjere i ljubav prema Crkvi i domovini.
Vlč. Hačko je, pozivajući se na riječi kardinala Kuharića, rekao kako je, kad pristupamo činu posvete, važno “da nas ovo probodeno Srce počinje mijenjati i da plod te posvete zaista bude obraćenje.
Emisiju Aktualno u cijelosti poslušajte u arhivi HKR-a.