Sve češće se, bez posebnog razloga, svađam sa ženom, a često imam noćne more. U dvorištu smo pronašli kokošje jaje, iako kokoši nemamo i dvorište je ograđeno. Je li nam to donijelo nemir u kuću? Može li nam pomoći svećenik ili psihoterapeut?

Najvjerojatnije se radi o čarima ili činima koji čovjeku čine neko zlo. U starim priručnicima iz moralne teologije jasno se govori da su uroci način da se nekoj osobi naudi, zahvaljujući sudjelovanju zloga duha, te da se utječe na nečije zdravlje ili čak smrt određene osobe. U svakom slučaju, ovo je područje zla, u kojemu se želi unijeti nemir u čovjeka, a obično taj nemir čovjek prima ili prihvaća ako ne živi u stanju milosti.

Mnogi govore, osobito fra Josip Blažević, da od uroka nema liječenja nego je zapravo najbolji lijek obratiti se, promijeniti svoj život i vratiti se Isusu.

Kad mene pitaju osobe u sličnim situacijama, potaknem ih na redovitu ispovijed i primanje svete pričesti. Vjerujte Bogu, otvorite se Isusu i nemojte živjeti u stanju grijeha, jer već je to velika snaga kojom možemo pobijediti svako zlo. Tamo gdje je Bog, tamo Zlo i zloduh ne mogu djelovati. A što se tiče dijela pitanja kada je vrijeme za razgovor sa svećenikom, uvijek je vrijeme za to! Neka se osoba javi svećeniku, a onda će on procijeniti treba li uključiti i terapeuta ili neke druge medicinske službe. Možda se nekad radi samo o depresiji ili nekoj bolesti psihičkog porijekla. Svećenik bi trebao to prepoznati i uputiti osobu na pravo mjesto.

Što Crkva misli poduzeti u svezi odluke Visokog upravnog suda o izjednačavanju prava bračnih drugova i svih drugih zajednica koje nisu u skladu s Božjim planom u pitanju posvajanja i udomljavanja djece?

S obzirom da nije prošlo niti 24 sata od objave odluke, još ćemo malo pričekati s reakcijom. Obično su za ove teme u Crkvi nadležne ili Komisija Iustitia et pax ili Vijeće za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, tako da vjerujemo da će očitovanja biti. Vjerujem ipak da je najljepše očitovanje što Crkva o tome misli bilo prošlog vikenda u Ludbregu na Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji. Ne možemo, dakle, izravno odgovoriti na pitanje što Crkva misli poduzeti, ali svakako neće ostati šutljiva nego će izreći svoj stav.

Crkveni stav je vrlo jasan – da je obitelj temeljna zajednica svakog društva i svake Crkve i, kao takva, potrebna zaštite.

Iz moje župe je na Susretu bilo desetak obitelji i bili su oduševljeni, jer su susret doživjeli kao vrlo snažnu potporu obiteljima, te da nisu zaboravljeni oni koji žive obiteljski život.

Treba li se suprug ponovno krstiti, ako nema pisanog dokaza o njegovu krštenju?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Možda bi se sigurnost je li suprug kršten ili nije moglo naći i u nekoj od susjednih župa. Ako je kršten, onda novog krštenja nema. Ako nismo sigurni u to, nekad je bila praksa da se krsti uvjetno. Ako se slušateljica može raspitati na Nadbiskupskom duhovnom stolu, možda bi se tamo moglo naći neko konkretnije rješenje. Ali ako je osoba vjenčana u crkvi, može se provjeriti što je prilikom vjenčanja zapisano u formularima.